Domaći medijski prostor – prostor društvene sužene svijesti

Domaći medijski prostor – prostor društvene sužene svijesti

Znate li na što se odnosi pojam ”sužena svijest”?
Pojednostavljeno rečeno riječ je o poremećaju koji generira sumračno stanje.
Po Medicinskom leksikonu Leksikografskog zavoda ” Miroslav Krleža” dolazimo do sljedećeg pojašnjenja, citiram : ” Poremećaj (suženja) svijesti, najčešće bez smanjene budnosti, kod kojeg vanjsko ponašanje bolesnika može povremeno davati dojam sređenosti, no u bližem kontaktu vidi se da je shvaćanje vanjskog svijeta manjkavo i netočno, a orijentacija o vremenu i o osobama oštećena. Do bolesnikove svijesti dolazi samo manji dio vanjskih zbivanja, dok je sve drugo isključeno zbog suženja opažanja i alteracije psihičkog života bolesnika, često pod jakim utjecajem afekata. U takvu stanju bolesnik pogrešno interpretira vanjska zbivanja, može izvoditi nekontrolirane, pa često i agresivne radnje.’’

Kaotično stanje domaćeg medijskog prostora

Prikladan je to opis trenutačnog stanja domaćeg medijskog prostora.
I ne krivim kolege koji ga stvaraju već iskreno suosjećam s njima. Pritisnuti zahtjevima medijskih kompanijskih vlasničkih struktura, padom tiraža i oglašavanja, nedovoljno ostvarenim prihodima od digitalnih medija te za naše prostore još uvijek relativno niskom kulturom pretplate (naš domaći mentalitet nije naviknut na pretplatu već na ‘’mukte’’ princip) – prisiljeni su smanjiti broj nadahnutih i potkovanih medijskih produktivaca – čitaj kolumnista i novinara.
Senior pozicije se zamjenjuju juniorima, izostaju serioznija priprema i analitika, sve se izbacuje u zadnji tren s podosta iskrivljenim podlogama.

Sadašnji medijski frontmani, posebice na nacionalnim televizijskim postajama, natječu se u prekidanju svojih primjerice političkih gostiju nakon dvije – tri izgovorene riječi, što postaje moda. Naglasak je pri tom najčešće na brzinu sklepanim sučeljavanjima na kojima se ad hoc izabrani gosti (nemalo broj puta gledamo ista lica s jedne i druge strane),nepotrebno znoje pred svojim egzibicionistički usmjerenim domaćinima – voditeljima uz obvezno alibi učešće tzv, analitičara, koji ‘’mudro’’ nastoje pojasniti – nepojašnjivo.

Sve to, kako se lijepo opisuje u Medicinskom leksikonu, u pravilu završava nekontroliranim i agresivnim radnjama – izljevima neprihvatljive netolerancije na društvenim mrežama onih koji frustrirano i bez trunke elementarne pristojnosti komentiraju objavljeno ili emitirano skrivajući se iza lažnih imena.

Sadržaj je posebna priča
Umjesto o konkurenciji programa političkih čelnika, slušamo o konkurenciji njihovih vlasničkih neprijavjenih kvadrata. Priče o istinskim pojedinačnim gospodarskim junacima, koji još uvijek preživljavaju u domaćoj poslovnoj džungli na asfaltu, nadvisuju vijesti da je naš nogometaš igrao na nekoj utakmici u ligi X do 61. minute, a košarkaš zabilježio u američkoj NBA ligi 4 koša, 3 skoka i 2 asistencije.
Uzbuđena se nacija, nesigurna za svoj doslovce sutrašnji životni opstanak, pritom usrdno brine da li će njenom sportskom junaku njegov inozemni sportski klub produžiti ugovor za narednih 4, 5 ili 6 milijuna eura ili dolara.
Stvara se istodobno nevidljivi, ali sve više hermetički zatvoreni oblak u kojem stičemo percepciju da se sve ama baš sve događa samo i isključivo nama. Ne znamo ni približno da mnoge iste marifetluke, koji nas pogađaju, proživljavaju isto tako zemlje u okruženju a bogami i u Europi i svijetu. Pa budimo iskreni – nismo korupciju i klijentelizam izmislili mi na Balkanu. Oni su postojali, postoje i postojat će dok je ljudske vrste. Zato mi je smiješno kad nam takve prodike upućuju predstavnici zemalja u kojima se njihovim dužnosnicima i poslovnim ljudima upravo zbog toga sudi ili ih se javno proziva.
Fake news nije novovjeki američki izum. Postoji od pamtivijeka.

Sjetimo se da su u doba Isusa Krista istim prostorom krstarili i lažni proroci pričajući svakojake izmišljene priče iz svojih prije svega osobnih materijalističkih interesa.
Da to sve nije tragično, bilo bi komično. Da li je ova situacija rješiva u nekoj doglednoj budućnosti? Sumnjam iskreno.
Ili sam i sam već podlegao opisanom stanju osobne sužene svijesti.

Prije nego što podlegnem do kraja pokušati ću podsjetiti na ono što zaboravljamo:
‘’Ako je sadržaj (content) kralj,tada je kontekst – Bog. Ako je kontekst – Bog, tada su podaci (data) religija.’’
Idemo sada obrnuto.

Naoružajmo se dakle znanjem (podaci/data), osvrnimo se u kojem stvarnom okruženju (kontekstu) živimo mi i naša publika te učinimo napor i ponudimo – pravi sadržaj.
I kada govorimo o pravom sadržaju bilo je ,primjerice, prvo komično pa potom tragično pratiti seriju sučeljavanja u nedavno okončanoj tzv. predsjedničkoj izbornoj bitci.

Silno potrošeno vrijeme i bezbrojna pitanja kandidatima u serijskim tv sučeljavanjima da se ispuni vrijeme. Pitanja koja s njihovom potencijalnom funkcijom veze nemaju. To vam je otpriike isto kao da dođete polagati ekonomiku poduzeća ili marketing na Ekonomski fakultet, a ispitivač vam postavi pitanja iz oftalmologije i kardiologije. Ne znam ili da pogađam kako biste se osjećali.
Tada se sve svede doslovce na banalnosti – kako je netko došao obučen, da li je povisio ili snizio glas, pod kojim uvjetima je uzeo kredit za stan. U biti završite tamo gdje i svi u fazi sužene svijesti završe – u afektu odnosno nekontroliranom ophođenju.

Medijska nova priča
A što se samih medija tiče, slijedi im neizbježno prestrojavanje u prostoru i vremenu.
Ključno je spoznati da današnje medijske kompanije u novom okruženju moraju svaka za sebe, ovisno o publici kojoj se obraćaju, razraditi i staviti u funkciju redizajnirane modele poslovanja.
Uz postojeće prihodovne kanale, kao što su oglašavanje (direktno,native), pretplata (tiskana izdanja, on-line prostor,eter), specijalizirana tematska događanja (eventi i konferencije), tu je i nezaobilazno stvaranje konkretnih i interaktivnih klubova/ čitatelja/ gledatelja s kojima mediji trebaju raditi sustavno i trajno. Kvalitetan content tu je u ulozi mamaca da bi u sučelju uspjeli prodati proizvod koji sa contentom blage veze nema. Ili ima. Jer od toga žive i medij i proizvođač. Jednostavno. Ne znam. Ali znam da ovako kao do sada – ne ide.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp