Tržišne komunikacije jučer, danas, sutra


Kao prvo, dragi čitatelji Epohe, neizmjerno sam sretna što se zahvaljujući našoj dragoj i nikad ugašenoj Epohi opet družimo nakon  što se nismo vidjeli, čitali i slušali neko vrijeme. Bila sam sigurna da ćemo se jednog lijepog dana nakon par godina, kada dođu bolja vremena (nažalost, još nisu stigla) opet okupiti i još uspješnije nastaviti tamo gdje smo tada stali. 

Vrijeme na svu sreću ili nesreću prolazi svemirskom brzinom i tako se u ovih par godina i na marketinškom tržištu kod nas i u cijeloj našoj regiji dosta toga promjenilo.

Jedno je sigurno: „zlatno doba“ marketinga s kraja 90-tih do 2008. godine je prošlo, gdje se nije pitalo što koliko košta nego se samo radilo i radilo, trošilo i trošilo, a klijenti su samo sve više zahtijevali samo da prodaja ide k’o luda, a novac naših potrošača teče što više u džepove sve više stranih firmi, a sve manje domaćih. Nitko se nije brinuo koliko dugo će to ovako ići i da li je to ok ili nije dok nije došla ta nesretna 2008. godina i šamar svjetske ekonomske  krize koji nas je sve dohvatio gdje god bili i radili, a mislim da smo mi marketingaši to posebno bolno osjetili.  

Prodajna i marketinška očekivanja su i dalje ostala ista, ako ne i veća što se tiče klijenata, ali na temelju puno manjih marketinških budžeta. I tako su oni krenuli rezati i rezati svoje budžete, a marketingaši su postali sve kreativniji i jeftiniji, ali dobro… Eto, to se ukratko događalo od 2008. godine do danas, a ni danas nije puno bolje, ali smo se vjerojatno navikli na tu krizu i na taj način rada pa smo postali skromniji i zahvalniji za svaki poslić u svakom pogledu.

Kako je  u našoj zemlji i cijeloj regiji omiljena uzrečica „Kruha i igara“ u poslu i svakodnevnom životu, tako se baš početak te velike ekonomske krize poklopio s jednim velikim paradoksom, a to je pokretanje dva atraktivna marketinška godišnja događaja u Rovinju  pod nazivom Weekend media festival , koji se i dan danas trinaestu godinu zaredom više-manje uspješno i redovito održava, i nešto mlađi festival – Dani Komunikacija. Mnoge firme, marketinške agencije i eventi su u međuvremenu propali ili nastali, ali što jest – jest, bili mi zadovoljni ili ne WMF-om i Danima komunikacija,  mora im se priznati dugovječnost u tim teškim vremenima, a nama posjetiteljima ustrajnost da dođemo, učimo, radimo… i zabavljamo se, naravno.

Za one koji ne znaju, WMF i Dani Komunikacija su „the“ događaji godine za marketingaše i medije i nije slučajno da se održavaju baš u prekrasnom Rovinju u rujnu pri kraju turističke sezone. U ta 2-3 dana dolazi sva hrvatska i regionalna elita iz svijeta marketinga, medija, uspješnih i manje uspješnih firmi i agencija, celebovi (zadnjih godina i influenceri)  te naravno puno njih koji uopće nisu dio tog miljea, ali to silom žele biti, svi su oni više nego dobrodošli. Program ovih festivala (ja bih to nazvala više zabavno-edukativni stručni sajmovi) uvijek je vrlo ambiciozan, pun predavanja domaćih i stranih stručnih predavača, okruglih stolova i panel diskusija, radionica…što sve nažalost ne stigneš ni odslušati u ta 2-3 dana, pogotovo ako još k tome ne možeš odoljeti razvikanim zabavama svih stilova glazbe od jazza, rocka, hip-hopa, popa do najmodernijih house zvukova kako bi se baš svaki posjetitelj svih generacija u tome našao. Hvala Bogu, cajki za sada nema i nadam se da ih nikada neće ni biti u što sam poprilično sigurna. 

U svakom slučaju preporučam vama, kolegama i svima onima koji se žele baviti ovom našom branšom, da posjetite jedan ili oba ova festivala, slušate predavanja i pričate s ljudima iz branše ako želite biti u toku s domaćim i svjetskim marketinškim/PR trendovima. Nećete zažaliti, jer ćete ako ništa drugo barem sresti ili upoznati neke osobe koje vam mogu biti budući klijenti ili agencija. Ako se pitate što tamo možete ćuti ili naučiti dat ću par primjera:

Na jednom predavanju čuli smo da jedno prosječno kućanstvo u Velikoj Britaniji ima šest vrsta ekrana, a od toga je samo jedan TV, dok su svi ostali smart telefoni, lap topi, kompjutori, tableti,…. Drago mi je bilo čuti da se ipak televizija (tzv. „first screen“) gleda više od svih „second screen-ova“ .   

Zadnjih godina ekspanzija je masovne produkcije TV serija i nažalost danas više ne postoji “najveći TV hit” kao što su nekad bile serije „Prijatelji“ i „Seinfeld“ ili moja najdraža serija „Sex i grad“, jer je danas masovna produkcija TV serija i show-programa uzrokovala nagli, ali kratki uspjeh, ali i vro brzi zaborav. Snimaju se serije za Z generaciju u formatu od 15 minuta po epizodi da bi ih mogli gledati na svojim mobilnim uređajima. Danas su prava rijetkost emisije poput HRT-ove “Plodovi zemlje” koja se emitira već preko 50 godina i koja konstantno ima vrlo dobru gledanost. 

Zanimljivo je bilo čuti da pada zainteresiranost za reality showove poput „Farme“ i „Big Brothera“ . To me malo tješi.

Digitalni mediji iz godine u godinu „jedu“ klasične medije poput tiska, televizije i radija i s tim se moramo pomiriti. Hrvati još uvijek vole TV, više sapunice i talent show,a sve manje političke emisije jer se u međuvremenu u Hrvatskoj promjenilo bezbroj ministara, nekoliko vlada i otkrilo nebrojeno puno političkih afera koje nas već pomalo ostavljaju ravnodušnima jer to je „normalno kod nas“.  

Što se društvenih mreža kao medija tiče tu je Facebook sa više od 22 milijarde korisnika apsolutni broj 1, slijedi ga YouTube s oko milijardu sati pretraživanja video sadržaja dnevno i zatim Instagram s oko milijardu korisnika. Za njima kaskaju Twitter, Snap Chat i ostali. Naravno te brojke se iz dana u dan mijenjaju na više. Svaka mreža ima svoje ciljane grupe korisnika iliti targete, tako da su na Instagramu najviše oni između 18 i 29 godina, facebook koriste sve stariji, a SnapChat sve mlađi klinci. Tu je još bitno spomenuti LinkedIn mrežu koja je prije svega mreža oko 450 milijuna poslovnih ljudi u svijetu, pa ako već niste njen član, svakakao to postanite.    

Kada se sve to vidi i čuje, postavlja se nužno pitanje: da li nam trebaju uopće još „klasični“ mediji i da li će oni opstati u budućnosti ?

Ja mislim da hoće. Klasični mediji i profesionalni novinari, producenti, kreativci, dizajneri, marketingaši svih vrsta koji pišu, snimaju, stvaraju za sada sva sreća, neće biti (potpuno) zamijenjeni tzv. brzonastalim influencerima upitne profesije. Danas se uistinu sve brzo mijenja i zamjenjuje, ali ipak, na svu sreću, prave vrijednosti opstaju, samo se ponekad stapaju uz pomoć novih tehnologija u neka nova djela ili oblike kako bi se te vrijednosti prilagodile današnjem modernom užurbanom svijetu.  

Tako je, na svu sreću, i naša Epoha opstala, možemo reći da se samo preoblikovala iz tiskanog izdanja u digitalno izdanje, ali njena vrijednost, njeni stručni ljudi, pravi kreativci, iskusni marketinški mačci koji su ju stvarali i neki novi klinci nastavljaju svoju misiju pod njenim istim sloganom – gradimo mostove među ljudima, vremenima i prostorima.

Dragi čitatelji, hvala vam na odvojenom vremenu! Čitamo se uskoro ovdje opet.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp