Riječ epoha u današnje vrijeme jednostavno znači „razdoblje“, no epoha nije bilo kakav vremenski odsječak nego onaj koji je obilježen određenim stanjem, događanjem, razvojem ili omeđen vremenskim granicama. U astronomiji epoha je trenutak u kojem neka zvijezda zauzima određen položaj, uzet kao polazna točka njezine putanje pa u prenesenom značenju epoha može biti vrijeme koje počinje nekim događajem, a posebno značenje ima i u geologiji i filozofiji. No izvorno je riječ ἐποχή imala razna ne uvijek povezana značenja. Označavala je čvrstu točku, zaustavljanje i uskraćivanje vlastitoga suda. Ta imenica sastoji se od dva dijela, kao i glagol ἐπέχειν, sa širokom lepezom značenja: upravljati, pružati, misliti, odlučiti, ostaviti, prestati, stati, prekinuti, odgoditi, zapremati… Prvi dio složenice je prijedlog i prilog ἐπί (kod, uz, blizu, k), a drugi je dio glagol ἔχειν (držati, imati, dobiti, upravljati, čuvati, brinuti se). Prefiks ἐπί poznat nam je iz riječi epicentar, epidemija, epididimis, epifiza, epigon, epigram, epilepsija, epilog, epistemologija, epistola, epitaf, epitel, epitet, epizoda, a u sredini riječi paralelepiped, ali je prisutan i u manje očitim grecizmima, u kojima je od njega ostalo samo početno ep-, kao u riječima epakta, eparh, epenteza, epoha i eponim. Kad se ep- stopi s riječju koja počinje aspiriranim h, nastaje ef- kao u riječima efeb, efedrin, efemeran, efemeride, efori. Prefiks epi posve je neprepoznatljiv u riječi biskup koja potječe od grecizma episkop. I glagol ἔχειν poznat nam je iz manje ili više udomaćenih grecizama, a osim epohe to je i metohija u značenju zajednice i zajedničkog dobra, eunuh (doslovno: držatelj postelje), kaheksija (doslovno: loše držanje) u značenju tjelesnog propadanja te latinski naziv zviježđa Zmijonosca – Ophiucus (doslovno držač zmije).
