No Comment


Zar je tako teško umjesto „No comment“ reći, na primjer: „To je doista odlično pitanje, ali u ovom trenutku meni je teško na njega odgovoriti. Nazovite me, ja ću vam s veseljem dati svoj odgovor.

Gotovo svakodnevno smo svjedoci osornih, grubih, neuljuđenih, primitivnih i neljubaznih menadžera, političara, bahatih odvjetnika i sudaca, predstavnika raznih stranaka i udruga koji pred objektivima TV kamera i mikrofonima radio postaja na postavljena pitanja oholo odgovaraju sebi u bradu „No comment“ i važno produžuju dalje, popravljajući tamne naočale, šalove ili ogrtače.

Kad bi ta neuljuđena svjetina raznih društveno-političkih neprofesionalaca imala imalo pameti i kulture u ophođenju i barem malo svijesti da ih narod hrani i plaća, ne bi nikada postupali na tako necivilizacijski način. Bez obzira kako pitanje bilo škakljivo, pravog profesionalca ono nikada ne smije zateći na krivoj nozi, jer postoji bezbroj načina kako se trebamo ponašati u takvim „vrućim“ prigodama.

Svi oni koji u takvim situacijama gube tlo pod nogama, moraju znati da se oku kamere ništa ne može sakriti. Kamera vidi sve, a posebno je nemilosrdna prema neznanju, primitivizmu, grubosti i oholosti – ona to izvanredno detektira.
Naši naprijed nabrojani loši komunikatori morali bi biti svjesni toga da njihovi glasači, u vrijeme izbora narod, a nakon izbora razularena bagra, imaju pravo znati što o određenoj gorućoj temi ili problemu misle njihovi „visokoumni“ paraziti velikog ega, a malih ušiju.

U ime svih nas koji imamo naše demokratsko pravo svake četvrte, odnosno pete godine izaći na izbore i glasati za našega kandidata , šapnuo bih samo jedno: gospodo, prestanite izigravati važne face i postanite konačno normalni ljudi.

Ja doista ne znam što vam je. Čemu ta oholost i osornost? Pa vi morate biti svjesni da ste i vi samo obični ljudi u prolazu. Molim vas, ponavljam – zapamtite: vi ste samo obični ljudi u prolazu i ništa više.
Vi morate biti svjesni toga da vašim „No comment“ odgovorima vi prvo vrijeđate reportera, a onda i svoj narod (nas koji smo vas birali).

Osim toga, vi morate znati da ste takvim ponašanjem u reporteru, koji je ostao bez odgovora, istog trenutka dobili neprijatelja s jako dobrom memorijom koji će vam to kad-tad vratiti s kamatama, a o narodu da i ne govorim – otpisani ste.

Tu nije kraj, i vaši će vam simpatizeri u istom trenutku okrenuti leđa i svoje simpatije pokloniti ljudima koje krasi kultura u ophođenju i ponašanju. Vaš „No comment“ razotkriva vas kao lašce i nekompetentne osobe te kao osobe koje ne znaju slušati i koje nemaju osjećaj za druge ljude.

Osim svega nabrojanog, vi ste, draga gospodo, svojim „No comment“ odgovoroma o sebi ispričali da ste jedna nedostupna i nekomunikativna osoba, napunjena neznanjem i nekulturom. U želji da vam pomognem u otklanjanju vaših muka, podsjetio bih vas na itekakvu blagoglagoljivost kada trebate glasove svojih birača.

Odvjetnici u sudnicama na spektakularan način brane svoje klijente, a kada izađu pred novinare su nijemi i uglavnom se koriste čuvenim „No comment“ odgovorom.
Ništa drugačije nije ni s menadžerima koji u uredima svojim radnicima dijele svakovrsne verbalne packe i prijete otkazima, a kad to trebaju argumentirati i javnosti objasniti svoju „pravednu“ odluku i oni imaju samo jedan odgovor: „No comment“.

Da, gospodo, vama želim poručiti da postoje toliki načini kako odgovoriti na škakljivo pitanje.
Isto vrijedi i za odvjetnike: vi, dragi moji, u sudnici naprosto briljirate i često vrlo uspješno branite svoje klijente, a kad izađete ispred sudnice pred novinare, jedino što imate za reći je: „No comment“ i filmskim koracima jurite u svoje skupocjene automobile.

Meni je to vrlo čudno i strano, jer su me učili da prema novinarima, medijima i javnostima, uvijek budem srdačan, kooperativan, skroman i na raspolaganju (uvijek dostupan).
Zar je tako teško umjesto „No comment“ reći naprimjer: „To je doista odlično pitanje, ali u ovom trenutku meni je teško na njega odgovoriti. Nazovite me, ja ću vam s veseljem dati svoj odgovor“. Evo još jednog primjera: „Ispričavam se, sada vam to ne mogu ni potvrditi ni demantirati. Na sutrašnjoj press konferenciji ću to detaljno objasniti“.

Ili, može i ovako: „Trenutno, situacija mi ne daje za pravo reći bilo što. Ovo je neprikladno mjesto da bih na vaše pitanje mogao odgovoriti u nekoliko riječi. Ja shvaćam vas da iz mene želite izvući odgovor koji bio vama odgovarao, ali vas molim da i vi shvatite mene i situaciju u kojoj se nalazim u ovom trenutku. Ostajemo na vezi. Stojim vam na raspolaganju“.

Svakim daljnjim inzistiranjem reporter gubi utakmicu, a javnost će biti na vašoj strani. I, za sam kraj, još jedna dobronamjerna poruka: svaka osoba koja u javnosti predstavlja bilo koju tvrtku ili instituciju, a pogotovo u medijima, mora biti profesionalno educirana.

Ne zaboravimo: mediji nam mogu puno pomoći, ali i još više odmoći, pogotovo nakon čuvenog „No comment“ odgovora. Želite li u svom poslu biti uspješni, budite uvijek iskreni, moralni, skromni, kooperativni, osjećajni, uvijek dostupni s punim osjećajem za druge ljude – ljudi će vam vjerovati i bit će uvijek na vašoj strani.

Zaboravite na veliki ego i male uši! Ne znam zašto, ali upravo sada mi iz memorije iskače sjećanje na čuvenog Henrya Kissingera koji se je novinarima, nakon jednog svog izlaganja (budući da nije bilo nijednog pitanja), obratio svojim pitanjem: „Zar je moguće da nemate ni jedno pitanje na toliko mojih odgovora?!
Hvala vam, gospodine Kissinger.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp