Karikatura Dade Kovačevića u Galeriji AZ


Kažu da je Bogu od svih jezika na svijetu, a ima ih doista mnogo, najmiliji smijeh. Nisu svi ljudi duhoviti, niti su svi prijemčljivi na istu vrstu humora, ali je humor duhovna hrana i potreba ljudska, iako se samo čovjek velike širine (i mudrosti)  zna nasmijati na vlastiti račun.

Ovih se dana u Galeriji Az Hrvatskog slova u Zagrebu možemo nasmijati na različite teme koje je iz ogromnog broja karikatura Dragutin Dado Kovačević odabrao za ovu izložbu. Velika većina njih najnovijeg je datuma i do sada nije izlagana. No sve su one vrlo raspoznatljive po vještom i čvrstom crtežu, po karikiranim likovima, jarkim bojama (kompjuterski obojanih površina), ali i po inteligentnoj kombinaciji dizajna i grafike, enigmatike i vica, angažiranog komentara i opuštene šale, igre riječima i premetaljkama, simbolima i metaforama, dakle izvrsnoj mnogo puta nagrađivanoj karikaturi izlaganoj na brojnim međunarodnim izložbama karikature. Kombinirajući karikature bez riječi s onima gdje su upravo komentari bitni, Dado se osvrće na metereologiju, jer je u prognozama vremena na televiziji česti Vakulin gost upravo karikaturom. Zatim su tu europske teme, hrvatske, zagrebačke, sportske, fenimističke (s pogledom muškarca) turističke, pivopijske, vinske, umjetničke i još neke podteme koje će sasvim sigurno razveseliti mnoge gledatelje. Dado je, treba reči, inicijator i organizator Međunarodne izložbe karikatura Oskarfest, koju vodi već preko deset godina u Osoru na otoku Cresu (koji potpada pod Grad Mali Lošinj) na koju se odazivaju karikaturisti, a sve češće i karikaturistkinje iz cijeloga svijeta. Posebnost na koju je Dado ponosan je međunarodni žiri sastavljen od posjetitelja-turista koji tijekom četiri mjeseca održavanja izložbe glasaju za najbolju karikaturu.

Zanimljivo kako je Dado u karikaturi širok i rekli bismo veseo i raspjevan, gdjekad i crnohumoran, dok je u svom drugom kreativnom mediju u grafici, kolažu i slici minimalistički suzdržan i sklon geometrizmu. Kao da je njemu kao akademskom slikaru, umjetniku, dakle, pojačana ona zajednička nam potreba za karikaturom: jer je karikatura ispušni ventil za probleme i apsurdne okolnosti koje su nam nametnute i na koje uglavnom nemamo utjecaja. E, pa zato se kaže, ona ofucana ali istinita – smijem se da ne bi plak’o, jer smijeh liječi sve rane.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp