Kaže naš narod da nije svako zlo – za zlo.
Tako nastojim i sam promatrati ovu svjetsku pandemijsku zdravstvenu pa potom medijsku i perceptivnu neugodnost te histeriju zvanu – Koronavirus, ili stručno rečeno COVID 19, koja se prelila i razlila i našim domaćim medijskim i životnim prostorom.
Obilje kaotičnih, ponekad i međusobno kontradiktornih informacija, koje nas zasipaju u dnevnom ritmu prijeti da prvo mentalno, a potom i stvarno tjelesno obolimo, a da se bolest još nije ni došetala do nas.
Ono što zbunjuje jest, reći ću laički i neka mi oproste svi ”doturi” na mojoj odvažnosti, da u biti nosi sva obilježja jake gripe koja se potom (ne)tranzitira u upalu pluća zavisno od slučaja do slučaja. Medijska svjedočanstva onih koji su kroz to prošli, a koje je objavio Večernji list u svom dnevnom izdanju od 12. ožujka 2020. godine, pokazuju da je izvjestan dio njih prebolio ovu bolest, a da praktički to nije ni osjetio.
Nisam epidemiolog ili virusolog, ali cum grano salis (sa zrnom soli) promišljanjem dolazim do sljedeće stare premise za ubuduće ”Bolje spriječiti – nego liječiti!”
Značajno ishodište i polazište za veliki dio problema ove vrste je – u pojedinačnom osobnom imunitetu. Koji je puno složenija kategorija od one koju si u svojim mislima predstavljamo.
Od našeg imuniteta sve počinje i ujedno – mnogo toga, ako ne i sve, završava.
Koronavirus nas je na to samo još jednom bolno podsjetio.
Tri sastavnice
A imunitet proizlazi, između ostalog uz genetske i ostale pretpostavke, od najmanje tri sastavnice:
- zdrave glave,
- zdrave hrane i
- zdravog načina života.
Što znači da je kucnuo trenutak da se vratimo iskonima koje smo u komunikacijskom i stvarno pojednostavljenom potrošačkom konzumerizmu – ignorirali, zaboravili ili pak namjerno – potrli.
Drugim riječima, trebamo novu komunikacijsku kulturu, koja će korak po korak stvarati novi način života.
Prisjetimo se povijesti.
Samo strah od zla i nestajanja je tjerao sve živuće vrste na stalnu evoluciju radi preživljavanja. To nam je usađeno u naš DNK.
”Dobro” kao pojam, nažalost, postupno zavarava i uspavljuje u našem slučaju čovjekov um pasivizirajući ga da istražuje i time napreduje.
Zdrava glava
Zdrava glava podrazumijeva izlazak iz naših skučenih i pomalo mentalnih pojedinačnih i naravno kolektivnih okvira.
Umjesto projekcija šarenih slika i sličica umjetno nabildanog svijeta neukusnog hipererotizma i hedonizma s kratkim suknjicama, polugolim tijelima i visokim potpeticama te scenama ludiranja pod svaku cijenu kao smislom života, okrenimo se iskrenom i oduševljenom veličanju života sa humanim ciljevima i svrhom.
Slavimo komunikacijski životno pripadanje, prijateljstvo i svrhovitost umjesto instant kulturu i životno ubrzavanje pod svaku cijenu.
Radimo, dakle, na novoj društvenoj i osobnoj odgovornosti i time zadovoljstvu.
Jer, zdrava glava, čitaj uvjetno čovjekov software upravlja svojim tijelom odnosno hardwareom.
Sve što promišljamo, razgovaramo i proživljavamo ima svoj konkretan fiziološki odraz u našem tijelu.
Zdrava hrana
Umjesto jeftine hrane iz globalizacijske en masse beskrupulozne trgovine jeftinih inozemnih
poljoprivrednih dobara počesto sumnjiva porijekla i time kvalitete, poklonimo se i priklonimo vlastitoj domaćoj kvalitetnoj proizvodnji iz prepoznatih izvora.
Pa, po tome smo barem poznati i prepoznati.
Vratimo se iskonskom mitu pod samo za ovu priliku pokaznim brand nazivom ” ZDRAVO Hrvatsko”, pokrenimo kvalitetnu eko poljoprivrednu proizvodnju poticajnim mjerama i modelima zadruga u Slavoniji i svim ostalim krajevima gdje to može uspjeti, vratimo time iseljenu mladež iz Irske, Njemačke i Skandinavije. Vratimo život.
Jer, reći će mi jednom naš priznati ekonomist, profesor i bivši dekan Ekonomskog fakulteta u Zagrebu indijskih korijena Soumitra Sharma u dugom kasno poslijepodnevnom ljetnom razgovoru ” Nakon puno godina djelovanja i promišljanja spoznajem da se jedina prava dodana vrijednost stvara u poljoprivredi. Iz onog što posadiš kad izraste nastaje novo što do sada nije postojalo.”
Novo i – zdravo, dodajem.
Zdravi način života
Čudno je, ali istinito da se ponovno učimo stvari na koje smo u svojoj svakodnevnoj bahatosti zaboravili , između ostalog, održavati higijenu ruku.
Uzput rečeno, Hrvatski Crveni Križ je izradio i dijeli jedan takav korisni letak pod naslovom ”Pravilno pranje ruku”. Pročitajte ga ako vam dopadne u ruke. Vjerovali ili ne – poučan je.
Umjesto subotnjeg tumaranja po trgovačkim centrima, komunicirajmo intenzivno i trajno kretanje i zdravi život te druženja u prirodi kao podrazumijevajući i uobičajeni standard naših urbanih života.
Naučimo, primjera radi, nekoliko osnovnih i kratkih, ali uspješnih svakodnevnih vježbi kako pravilno disati ili pak u granicama vlastitih mogućnosti – meditirati odnosno stišati se i promišljati prije svega o sebi ili u sebi, koristimo se subliminalnim tehnikama i CD-ima radi poticanja naše podsvijesti u čemu prednjači moj duhovni savjetnik i učitelj Drago Plečko.
Kultura ”zdravih tema”
Domaća komunikacijska struka tu uz ostale dionike u društvu mora odigrati jednu od ključnih uloga. Mora pratiti stvarni život, nametati kulturu ”zdravih tema”.
Ukratko, komunicirati ZDRAVO.
Dotakao se toga nedavno jednim dijelom Nikola Žinić, kreativni direktor agencije Bruketa&Žinić&Grey u Jutarnjem listu: ’’Zeleno brendiranje je dugoročno dobro za cijelo društvo pa tako i za tvrtku. Brendiranje svake organizacije ili proizvoda proizlazi iz više faktora, prije svega iz točke u kojoj se susreće ono što oni jesu s okolnostima u kojima se nalaze na tržištu. Dio tih okolnosti su njegovi kupci, korisnici ili određena publika kojoj se obraća, a mi smo danas sve više svjesni negativnog utjecaja čovječanstva na ekološku ravnotežu i shodno tome istu tu osviještenost tražimo od brendova koje koristimo.’’
Ne smije se dozvoliti ponavljanje otrcanog sindroma ” društveno odgovornog poslovanja” u koji su svijet, pa tako i nas, uvukle velike multinacionalne kompanije.
Sjetimo se modela. Počistimo za par sati neki mini prirodni prostor, slikamo se svi za mainstream medije i društvene mreže, pojedemo marendu. I finito.
Svi zadovoljni. Jedni pojeli marendu, drugi napravili kvačicu ” izvršeno” u kompanijskoj excel tablici događanja. A, što preostalih 364 dana u toj godini?
Nije li možda sve to na ovakav način postalo u našem komunikacijskom prostoru prelicemjerno?
Umjesto epiloga
Ne želeći biti pretenciozan zaključujem i predlažem našim opinion makerima, prije svega predsjedniku i svim potpredsjednicima Vlade RH, ministru gospodarstva, ministrici poljoprivrede, ministru turizma i svim ostalim, sadašnjim i budućim, ali i gospodarstvenicima da inzistiraju na konceptu ZDRAVO.
Prvo, raspodijelimo sve što radimo i trošimo na GLOBALNO i LOKALNO u razumnim, uvjetno rečeno polovičnim omjerima; drugo, poštujmo DOMAĆE, jer se ono svaki put pokazalo najlojalnijim i znajmo to adekvatno valorizirati i nagraditi ; te treće, stalno PRIČAJMO ZANIMLJIVE PRIČE O SEBI i drugima i sebi i ne popuštajmo olako pred stranim pritiscima.
Komunikacijska struka na svim razinama i u svim sustavima dobiva, dakle, silom prilika novu šansu. Može li se to? Pa, može.
Što se više opireš, više te cijene.
Sjetimo se legendarnog zadarskog arhitekte Nikole Bašića, koji ne dozvoljava da mu baš pod svaku cijenu domaći i strani kapital nameće svoje kriterije u urbanističkom planiranju već polazi od tradicije, prirodnih obilježja i digniteta prostora u kojem stvara duboko promišljajući kako i zašto intervenira u prostoru.
Arhitektonski 3 K credo kojeg zastupa glasi: Komunikacija – Kontinuitet – Kontekst.
Razboritom – dovoljno!
