Ideja da se organizira izložba novijih fotoportreta, dodijele nagrade za naj-portret godine i objavi fotomonografija od izabranih fotografija realizirao je Hrvatski fotografski centar već prošle 2019., a ove godine u potpunosti je ostvario svoje ciljeve. Na natječaj je prispjelo više od 800 fotografija, a odabrano ih je 136 od 89 autora, koji su predstavljeni u fotomonografiji. Dio od toga, njih pedeset izloženo je u Muzeju Mimara u Zagrebu. Treba reći da je ugodno listati knjigu, u oblikovanju Luke Mjede, koji je ujedno inicijator i organizator ovog događaja.
Portreti su doista raznoliki u svom mnoštvu i vjerujemo Ivi Körbler, kad piše u predgovoru, da je bilo komisiji, u kojoj pored nje sudjeluju Zvonimir Atletić i Luka Mjeda, vrlo teško odlučiti se za izbor. Uzeta je u obzir širina pristupa i uopće različito poimanja što sve ulazi u pojam portreta. Nastojalo se uravnotežiti portrete poznatih osoba najčešće fotografiranih kao narudžba za određene publikacije, ugledne autore s više manje prepoznatljivim fotografskim rukopisom, portrete anonimnih lica, djece, staraca i lijepih djevojaka. Većina fotografija su svojevrsne studije lica, gdje je vrlo važna formalna „savršenost“ (rasvjeta, sjene, položaj glave, kut snimanja i sl.) jednako kao i markantnost i držanje modela. Takve su na primjer fotografije Vladimire Spindler, Nenada Martića, Danijela Moćana, Vesne Zednik itd. Mnogo je manje takozvanih životnih life-poza, portreta uhvaćenih u nekoj dnevnoj situaciji s djelomično uočljivim ambijentom u kojem se portretirani nalazi. Na primjer portret „Marije P. Burić“ i njezinog peseka fotografkinje Višnje Serdar, „Bernard“ Daga Oršića, „Plač“ Jurice Galića, „Senad Ibrahimović“ Margarete Peršić, ili, „Dušan Bućan“ i njegov konj Brune Fantulina.
Našla su se tu i različita zanimanja (urar, ribar, slikar, svećenik, fotograf, pjesnik itd.) a osobito je zanimljiv portret Ivice Kostelića koji čine stotine skijaša u Milenijskoj postavi Šime Strikomana. Mnogi se autori kod portreta odlučuju na crno bijele fotografije, a i oni koji maksimalno „dizajniraju“ portretirane prigušuju kolor u profinjene tonove kao što je to fotografija Saše Ćetkovića „Mije Maretić“ na naslovnici ili „Jakov“ Vesne Zednik. Mnogo se toga može iščitati u ovoj knjizi kroz „gledanje drugih ljudi“.
