(Dez)informacije

(Dez)informacije

Poruke o opasnom korona virusu koje mi ovih dana pristižu putem raznih komunikacijskih kanala dokazuju kako bilo koja dezinformacija u trenu može biti pretvorena u informaciju i obratno. 

U moru svih mogućih informacija koje nam pristižu iz minute u minutu, relevantne i utemeljene poruke iz provjerenih izvora mogu vrlo lako biti shvaćene neozbiljno, baš kao što i sasvim neutemeljene poruke brojnih internetskih nadriliječnika koji niču kao gljive poslije kiše mogu biti shvaćene ozbiljno. To je jako opasno. 

Clickbait , breaking news i fake news taktike kojima se nekim, tobože važnim medicinskim prizvukom najavljuju objave u medijima u vrijeme ove globalne krize, sada nam nisu niti najmanje potrebne i nisu uopće fora.

Informacije su jedno, a dezinformacije nešto sasvim drugo. Mediji će još neko vrijeme morati pratiti ovu, za sve nas, vrlo važnu temu, ali ako to već činimo, budimo informativni, suosjećajni i odgovorni i ništa više od toga. Nemojmo težiti senzacionalizmu u vrijeme ove teške globalne krize.

Poseban su slučaj objave na društvenim mrežama i poruke, tzv. korona forvarduše koje nam iz minute u minutu pristižu na Viber, Whatsapp, Messenger i Signal. Što reći o tome? 

Neki samozvani “stručnjak” za korona virus, u mahnitom lovu na ‘klikove’ i ‘lajkove’, može tako napisati, na primjer, da su (neimenovani) znanstvenici otkrili kako je dobro piti benzin, jer on ubija korona virus i pustiti tu opasnu i nimalo smiješnu dezinformaciju u virtualni prostor koji je i osmišljen da funkcionira zahvaljujući širenju informacija poput virusa – socijalnim kontaktom. I, što će ljudi koji to pročitaju u stanju panike učiniti? Tko zna, neki će ljudi možda u stanju panike stvarno istoga časa otići po zalihe benzina koji navodno ubija virus, drugi će ljudi automatski proslijediti nekome tu dezinformaciju, treći će je samo zanemariti, dok će razboriti istu prijaviti (ukoliko je to moguće).

Mrežna komunikacija koju je potaknula pandemija koronavirusom ukazuje na sve intenzivnije širenje sveopće panike, a to ni u kojem slučaju ne doprinosi našem mirnom i staloženom putovanju kroz ove dane. 

Sada trebamo smoći snage i ostati mirni, sabrani, suosjećajni jedni prema drugima, solidarni i suzdržani u širenju neprovjerenih informacija. 

Život bez panike je moguć, uz kontinuirano praćenje isključivo relevantnih vijesti iz provjerenih izvora. Ne nasjedajmo na viralne dezinformacije. 

Digitalna povezanost ljudi može biti dobra i pomoći nam da se u izolaciji osjećamo bolje. To svakako. Ali, zavladala je panika, a ljudi u panici čitaju sve živo i te informacije sumanuto prenose dalje svojim kontaktima kao viruse. 

Uz korona virus, sada je tu i virus panike koji se nezaustavljivo širi društvenim mrežama. Puno je tu upozorenja i savjeta, među kojima redovna hidracija zauzima prvo mjesto u borbi protiv korona virusa. Poruka je to jednog čovjeka na You Tube-u, proslijeđena mi od strane jedne poznanice. Moramo piti vodu svakih par minuta, kako virus ne bi ostao u plućima. Eto još jedne – moramo skidati cipele na ulazu u kuću, poruka je, pak, nekog milanskog liječnika proslijeđena mi prije nekoliko minuta na Whatsapp, jer na asfaltu se virus navodno zadržava devet dana. Nadalje, ne smijemo uzimati aspirin, ibuprofen, naproksen, voltaren, jedino paracetamol. I tako dalje. 

Ne kažem da neke od tih informacija nisu korisne. Možda jesu. Tko će znati. Ali, bitan je izvor tih informacija. U protivnom smo u dezinformacijskom kaosu koji nam sada doista nije potreban.

Ljudima će se biti teško odviknuti od stila života kakvog poznajemo. Preko noći se sve promijenio. Konzumerizam je nestao s vidika. Kapitalizam je u suzama. Privatni sektor je na koljenima. Jedan prijatelj je nesretan, jer ne možemo na kavu, drugi se nervira jer ne može u teretanu, prijateljica jer ne može u shopping, druga na masažu, treća na daleki put. Prilagođavamo se novonastaloj situaciji. 

Zabranjene su nam mnoge stvari. Socijalni kontakti su zabranjeno voće koje konzumiramo ili bolje reći kompenziramo digitalnim putem. Brinemo ne samo o zdravlju, već i o egzistenciji, svjesni posljedica koje će ova pandemija imati na globalnu ekonomiju.

Ali, gle, sunce je još tu. Vjerno nam je. Nije nas niti danas zaboravilo posjetiti. Ne možeš gledati u sunce i bojati se. Grije nas i tješi. Budimo zahvalni na svemu što imamo, na svakom trenutku života koji živimo.

Zamisli – živi smo. Srca nam kucaju. Dišemo. Osjetimo zahvalnost zbog toga. Imamo se pravo nadati svemu dobrom. Imamo pravo vjerovati u dobar ishod. Možemo sanjati do mile volje. Možemo se voljeti. Neizmjerno. Imamo pravo biti ljudi. Naša humanost nije u izolaciji. Ona je slobodna.

Biti čovjek. Kojeg li izazova. Novost je to na tržištu licemjerja, taštine, pohlepe i egoizma. 

Kada sve zbrojim i oduzmem,  najdraža od svih poruka oduvijek mi je bila ta da na svijetu još uvijek postoji pokoji suosjećajan, razborit čovjek.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp