Kako holivudski lingvisti kontaminiraju jezičnu sliku

Nakon prvih šest dijelova serijala Zvjezdani ratovi ili Međuzvjezdani ratovi ili Ratovi zvijezda, kako je kome draže, postalo je malo teško pratiti radnju i kronologiju događaja, no simpatično je bilo uzbuđenje kojim su dočekane nove epizode franšize i uopće to da ljude još išta zanima. Ali nije mi simpatično to kako se taj serijal usadio u ljudske umove i svi odjednom globalno poznajemo neke priče i likove koji su nestvarni i nevažni, koji nisu dio zbilje ni književnosti, u kojima nema ni znanosti ni filozofije ni psihologije nego su uglavnom nositelji radnje u svrhu odmaka od zbilje i dakle zabave. Zvjezdani ratovi zauzeli su u našim glavama mjesto koje je nekoć pripadalo vampirima, prije toga bajkama i basnama, a sve je to uz pomoć Marvelovih i drugih visokobudžetnih heroja potisnulo u zaborav narodne epove, književnost pa čak i povijest. Zabava prije svega, pa i ispred umjetnosti i istine. Zvjezdani ratovi doduše ne pretendiraju na to da budu išta više od zabave, čak ni na to da se uvrste u znanstvenu fantastiku, nego se opisuju kao svemirska saga ili svemirska opera. Zanimljivi su i iz jezičnog kuta. 

Ekstraterestrijalni govor

Zvjezdani ratovi napučeni su mnogobrojnim stvorenjima koja govore nekoliko milijuna jezika, a sve ih umije govoriti i robot C-3PO. Sva ta stvorenja i njihovi jezici u dosadašnjim su epizodama prikazani tek simbolički. Da snimam film u kojem će se govoriti neznani jezici, učinio bih isto što se činilo u dosadašnjim epizodama, odnosno dao bih glumcima da govore neke besmislice koje bi zvučale poput stvarnog jezika. Ili bih učinio nešto drugo, uložio bih novac u novačenje govornika manjih jezika da glume ili da uvježbavaju glumce, na primjer desetak Hrvata koji bi glumili Sulustance ili ipak bolje desetak Baska ili Šošona da budu teže razumljivi većini čovječanstva, no tom rješenju Hollywood pribjegava samo u povijesnim etničkim filmovima, a ne i izvan tog okvira, ne kod zabavnih generatora novca. 

Iznimno je takav tretman u prvim epizodama serijala dobio samo bantuski jezik haya stavljen u usta jednog epizodnog stvora. U epizodi IV serijala, Nova nada, čuje se nešto što podsjeća na kečuanski jezik, no jezik je ovdje samo zvuk, a za zvuk je od početka zadužen majstor tona Ben Burtt. Teško bismo zvukove kojima komuniciraju R2D2 i Chewbacca opisali kao jezik. Za svemirske likove koji imaju dovoljno teksta da bi dobili prijevod u podslovima Burtt je doveo pojačanje, lingvista Larryja Warda (1944-2007) koji je svoj glas posudio likovima Greedu i hatskom kriminalcu Džabi te je iskrivljeni oblik jezika Inka postao osnova za tobožnji hatovski jezik, a Ward je nehotice postao glasovni glumac. Ipak, za mene je pohvalno to što Zvjezdani ratovi dosad nisu uključivali osmišljavanje jezika. Sve do najnovije, sedme epizode, Sila se budi.

Kad se ekipa Zvjezdanih staza prije tridesetak godina dosjetila da bi rasa Klingonaca trebala imati pravi vlastiti jezik, posao njegova sastavljanja naručili su od lingvista Marka Okranda koji je lingvistiku doktorirao s tezom o izvornom kalifornijskom mucunskome jeziku, tada već pedeset godina pokojnom. Kad se James Cameron odlučio na poseban jezik za film Avatar, taj je posao naručio od Paula Frommera koji je pak doktorirao na sintaksi perzijskog jezika. Rekao bih da su filmaši postupili odgovorno kad su posao dali lingvistima premda umjetni jezik može smisliti i smišlja bilo tko, zato umjetnih jezika i ima na stotine. Zamenhof je esperanto možda osmislio u plemenitoj namjeri da ukloni jezične barijere među ljudima, no većina izmišljenih jezika nema tu podlogu, a ni i trajnost pa na sreću padnu u zasluženi zaborav, zajedno sa svojim tvorcima. Mnogi su ljudi smišljali svoje jezike i kakve god bile njihove pobude, to je svakako dobra vježba za svakoga sklonog razmišljanju i stvaranju, a pogotovo za lingvista. Svaki bi lingvist mogao i trebao za vježbu osmisliti vlastiti jezik s nešto osnovnih pravila i osnovnog vokabulara, kao što će i svaki slikar i skladatelj nešto naslikati i skladati za probu, ali onda će to baciti ili čuvati za uspomenu, a neće na tome graditi karijeru. Kad riješite sudoku, nećete ga uokviriti i staviti na zid pa tako ne bih učinio ni s jezikom koji sam osmislio.

Smišljanje vlastitoga jezika može biti intelektualno zagrijavanje za proučavanje, usporedbu ili rekonstrukciju stvarnih jezika, no Okrand i Frommer imali su tu sreću da izmišljaju za novac, a kad napraviš jezik za visokobudžetni popularni film, onda možeš proširiti posao izvan samoga filma, pisati gramatike i rječnike, držati tečajeve i posao cvate. Iste godine kad je Avatar pušten u kina objavljeno je da je umro posljednji govornik livonijskog jezika. Doduše podatak se pokazao netočnim pa je jezik izumro nekoliko godina poslije. Nije Avatar ubio livonijski jezik, ali te 2009. godine izgubili smo nekoliko prirodnih jezika, kao što su arikemski, karipunski, varluvarski… i njihove tisućljetne tradicije, a dobili smo jednu besmislicu, plaćenu mozgovnu igru jednog lingvista. Pa će mi sad netko reći: eto nešto smo izgubili, ali nešto smo dobili. Što smo zapravo dobili? Zamislite da izumru tigrovi, a ja kažem, e ali ja sam napravio markana, mutanta, križanca petrovog uha, marabua i ondatre i nazvao sam ga po sebi. Ništa ne radi i ničemu ne služi, ali barem imamo markana i uz dobru propagandu svatko će udomiti po jednoga klona mojeg markana misleći da time čini nešto pozitivno. Možda bi čovječanstvo zaista nasjelo na tu priču jer markani Marka Okranda uspješno se šire. Ova prispodoba nije daleko od istine jer čovječanstvo to i čini: uništava prirodne vrste i naseljava planet kućnim ljubimcima.

Lingvistička moralna dvojba

Treba moći i htjeti smisliti jezik, no treba li se primiti toga? Morat ćemo prihvatiti da bi to donekle znala svaka šuša, svaki Okrand pa čak i ja. Možemo uzeti neke temeljne riječi iz Swadeshove liste: uho, oko, nos, riba, ptica, pas… zamijeniti ih riječima, hm recimo huk, pluk, kme, drp, prp, čmrt i eto nam novih genijalno izmišljenih riječi. Baš sam ponosan kako sam to smislio. Sad ih treba uskladiti s nekim pridjevima, odlučiti hoćemo li imati rod i nastavke, hoćemo li fleksijom ili aglutinacijom naznačiti vrstu riječi i njihov odnos ili ćemo sve to eliminirati po uzoru na azijske jezike, hoće li riblje oko biti drppluk, a ptičje oko prppluk, pseće oko čmrtpluk, a pseće uho čmrthuk ili ćemo uvesti neku posvojnu česticu žblj pa bi pseće oko moglo biti pluk žblj čmrt, a pseće uho huk žblj čmrt? Slatke brige kad ti je to posao. I onda će netko ići proučavati taj moj novi jezik. Ne možemo zapravo izmisliti nešto novo, revolucionarno i izvanzemaljsko: trebaju nam suglasnici i samoglasnici, imenice, pridjevi i glagoli, subjekti i predikati i tome slično. Možemo im mijenjati redoslijed i uloge i utrpavati izmišljene skupine glasova kao one koje sam gore napisao, ali vrtimo u krug ono što su naši preci već osmislili. Možemo riječi začiniti tako da izgledaju još alijenskije pa umjesto huk, pluk napisati ḫṵ:ķ, ṗȴửʔķ… Ili možemo smisliti novo pismo, što se zaista i čini i mislim da tu ne može biti moralnih dvojbi ako je svrha opismeniti konkretan ljudski jezik, na primjer armenski ili čerokijski. Jezikoklepci se dakle oslanjaju na postojeća znanja, klingonski na mucunski, a avatarski na’vi i jezikom i ikonografijom podsjeća na Indijance, pa zašto onda režiseri umjesto Okrandu i Frommeru nisu dali posla pravim Indijancima? Zar bi publika primijetila razliku između izmišljenog navijskog i pravog bilo kojeg pravog američkog jezika? 

Umjetni jezici ne postoje jer nemaju svoje zajednice i govornike i ne predviđaju sve jezične situacije nego njihovi tvorci moraju izmišljati neprestano nove, za potrebe serija i filmova. Jedan čovjek ne može za svojeg životnoga vijeka bez sudjelovanja brojnih govornika zamisliti sve situacije pa kad netko izmisli novi jezik, načinio je samo okvir i osnove, a ne cijeli jezik. I uz poveći vokabular i niz pravila smišljanje novog jezika velik je intelektualni pothvat, ali i beskorisna, k tome i nepotpuna besmislica.

Tvorci Zvjezdanih staza i Avatara ipak su odgovorno pristupili problemu naručivanja jezika, ali kad se ista potreba pojavila u Zvjezdanim ratovima, ekipa nije potražila lingvista nego je kontaktirala s curom s Youtubea. Sara Forsberg s 19 je godina snimila sebe kako se glupira na YouTubeu i oponaša neke poznatije jezike. Kad je ta objava doživjela nekoliko milijuna pregleda, ekipa iz Zvjezdanih ratova joj se javila i sklopila s njom ugovor. U mjesec dana dovršila je posao, izmislila jezik, da tako kažemo, i poslala zvučne datoteke koje su glumci naučili i odglumili. Vjerujem da je mlada Sara dobro obavila posao, kao i Okrand i Frommer, ali mislim da je cijeli pristup pogrešan. Gajim nadu da Sara neće svoj jezik pretvoriti u posao, kao njih dvojica, jer mu nije još dala nikakvo ime. S druge strane, nemam veliko povjerenje u jezični moral Davida Petersona čiji je posao izmišljanje jezika za svijet zabave. Sve se smije, čini se da moralnih dvojbi tu uopće i nema, posao je posao. Frank Herbert barem je za svoju Dinu sam osmislio jezik čakobsa i nije mu trebao nikakav Peterson i drugi jezikoklepci. 

Klingonomanija

Ludilo nije bilo dovoljno za svemirsku TV-seriju, nego se prelilo u zbilju. Okrand je rječnik i gramatiku klingonskoga objavio 1985. i prodao više od 300.000 primjeraka, a rječnik je zatim preveden na mnoge svjetske jezike. U Pennsylvaniji je 1992. osnovan Klingonski jezični institut. Iste godine umro je posljednji govornik ubiškog jezika Tevfik Esenç. Da je on glumcima pisao dijaloge na ubiškom u svojstvu klingonskog, vjerujte mi da ga nitko na svijetu ne bi razumio, a i zvučao bi alijenski. Od Okranda bi možda nešto i bilo da nije postao holivudski lingvist. Poslije disertacije nije objavio ništa ozbiljno nego razne frazeološke priručnike za galaktičke putnike, konverzacijski tečaj klingonskog, što je sve divna zezancija, kao i kad programeri kažu da govore fortran, pascal, pearl i python. Klingonski jezični institut objavljuje časopise i organizira konferencije i projekte prevođenja Biblije i drugih djela na klingonski. Ima 2500 članova u 50 zemalja. Na klingonski su već prevedeni Gilgameš, Shakespeareova djela, Dickens u obliku igrokaza, pjeva se i glumi. Onda se neki Speers sjetio sa svojim djetetom govoriti klingonski iako ga sam nije znao, kao ni itko drugi, uključujući samog Okranda. Speers je ustrajavao nekoliko godina dok nije odustao od projekta dvojezičnog djeteta. On je računalni lingvist i smatrao je da je dobro da dijete proširi horizonte, kao da nije mogao odabrati neki od 6000 drugih jezika da njima širi horizonte. U Nizozemskoj je 2010. izvedena opera na klingonskom, a dvije godine poslije i u Hrvatskoj. Na mobitelima i tabletima lako je naći aplikacije za učenje klingonskoga, na internetu ima njihovih pjesama, opis njihovih običaja, jela, odijevanja, oružja, kao da Klingonci zapravo postoje, a Ubisi nisu nikad ni postojali jer teško ćete pronaći ikakve aplikacije vezane uz ubiški. Klingonski je trebao ostati u okvirima svoje prvotne namjene, kao što je ostao i jezik Atlantide koji je Okrand sastavio za animirani film Atlantis. Klingonski je dio svijesti suvremenog čovjeka koji je nesretan zbog razaranja Palmire, ali ne toliko zbog Hatre za koju jedva da je čuo i sigurno ne zbog Dur-Šarrukina za koji sigurno nije čuo. Kad nam islamisti na istoku i klingonisti na zapadu pomognu izbrisati drevne kulture, očekujem da će se na fakultetima otvoriti katedre za klingonistiku i etnoklingonistiku, da se klingonska zastava zavijori pred zgradom UN-a, da se na medicinskom fakultetu uvede klingonska medicina i da se osnuje ministarstvo za klingonska pitanja, a zatim se sve to ponovi za navijski, vilenjački, dotrakijski i ostale izmišljotine. Esperanto je barem zamišljen tako da bude jednostavan i svrhovit, a klingonski i drugi konstruirani jezici to nisu, nego su samo zabavni. Jer ih govore svemirci.

Ima i pozitivnih primjera. Za potrebe filma rekonstruiraju se i pravi jezici, što je znatno teže nego izmisliti novi jezik. Ne samo teže nego je i ozbiljno, hvalevrijedno, potrebno, korisno i prvi je korak k popravljanju onoga što smo pokvarili i zatrli. Čovječanstvo još nije uspjelo pokoriti svemir, ali su filmovi o svemiru pokorili čovječanstvo u toj mjeri da je čovječanstvo malo poblesavilo i izgubilo dodir sa stvarnošću. Isto oduševljenje koje smo vidjeli kad je prikazana sedma epizoda Zvjezdanih ratova možemo očekivati i kod nastavaka Avatara. Dotle će izumrijeti još nekoliko prirodnih jezika i bit ćemo korak bliže uniformiranom monolingvalnom svijetu. 

Osim što kod tvoraca i obožavatelja svemirskih opera ne vidim sklonost znanstvenoj fantastici dok paradiraju na raznim konvencijama fantastike koja se podvaljuje pod ZF, maskirani u Klingonce ili jurišnike (u prijevodu s turskog na hrvatski: stormtroopere) imperija, ne vidim sklonost ni bilo čemu drugome osim zabavi, u kojoj rado uživam, ali razmišljam nije li se sve to ljudsko stvaralaštvo moglo primijeniti i pametnije. Posla za lingviste ima i šteta je što troše energiju u izmišljanje jezika. Shvatio bih to kad bi Okrand novac od izmišljanja klingonskog ulagao u revitalizaciju mucunskog, na kojem je doktorirao i koji je donekle utkan u klingonski. Živimo u prijelomnom trenutku kad jezici masovno izumiru i kad izumire manje-više sve osim ljudske pohlepe, među ostalim i za zabavom kojom se služimo kao kemoterapijom kojom želimo ugušiti svakodnevicu, a pri tome gušimo stvarnost. Beskrupuloznost jezikoklepaca dobro se poklopila s naivnošću njihove površne publike čiji je nemar jednako poguban za svjetsku kulturu kao i preveliki žar fanatika raznih ideologija. Ne, takvim smo mi učinili svijet, kaže Robert Bolt u filmu Misija kroz lik kardinala Altamirana.