Klasik tv ste pokrenuli prije  gotovo 10 godina. Kako ste se uspjeli nametnuti na ovako zahtjevnom medijskom tržištu? To je u ono vrijeme doista bio veliki poslovni rizik.

Točno, 27.10.ove godine bit će 10 godina od lansiranja Klasik TV-a i to je 2010. godine bio sa više aspekata vrlo rizičan pothvat. S jedne strane Hrvatska, ali i cijela regija su bile u dubokoj krizi (Hrvatska je od 2009. godine šest godina za redom imala negativan BDP), što se naravno odrazilo i na medijsko tržište, a s druge strane vremenski odmak od rata nije bio tako velik, pa je bilo pitanje kakve će reakcije izazvati ideja o kanalu sa ne samo hrvatskim, već i filmovima iz ostatka regije.

Mislim da smo se ubrzo izdvojili kao jedinstven kanal kakvoga do tada nije bilo u ponudi na medijskom tržištu, a i potvrdila su se naša  očekivanja da će prevladati pozitivne emocije i nostalgija prema filmovima iz regije uz koje smo odrastali, a koje defacto deset godina nismo imali prilike gledati. Sjećam se da je prva potvrda došla kada smo odlučili lansirali kampanju u želji da finaliziramo dugotrajne razgovore sa operaterima, pa je promocija kanala imala i akcijski dio: Zatražite Klasik TV kod svojih operatera! Nismo imali velika sredstva, no napravili smo mix radio, gerila i digital i prije lansiranja samoga kanala skupili preko 6.500 fanova na Klasik TV Facebook stranici. Ljudi su kontaktirali i nas i operatere i zaista pitali za Klasik TV i kada će moći gledati kanal. Prvo smo krenuli s OPTIMA TV- om i vrlo malim brojem korisnika, a potom MAX TV-om, koji nas je nakon godine dana naših nastojanja, te pregovaranja (krajem studenoga) odlučio uvrstiti u svoju ponudu i već nakon prvih mjesec dana smo bili 10. po gledanosti među skoro 200 kanala i to bez neke značajnije promocije. Bili smo jedan od najranijih „adoptera“ društvenih mreža (Klasik TV danas ima oko 200.000 fanova na svoje dvije Facebook stranice) i digitalnoga marketinga među kabelskim kanalima, te je naša ideja bila vođena ne samo komercijalnim, nego i kulturološkim pobudama. Nabavljali smo filmove koji su bili ne samo oni antologijski, nego i mnogi drugi kvalitetni filmovi, od kojih se dobar dio nije imao prilike duže vrijeme nigdje vidjeti, neki su bili čak i „bunkerirani“, te smo jako puno pažnje posvećivali odabiru sadržaja pri čemu nam je glavni kriterij bila kvaliteta, ali isto tako nam je bilo važno da filmovi ne potiču bilo kakvu mržnju i netrpeljivost.  To se sve skupa pokazalo kao pravo osvježenje i stekli smo ogroman broj vjernih gledatelja i izgradili se u jedini kanal koji popularizira domaći film.

Upravo na tim temeljima smo gradili brand i prepoznatljivost u cijeloj regiji, jer Klasik je danas prisutan u preko 2.2. milijuna kućanstava.   

Vaša ideja o emitiranju starih hrvatskih i filmova iz regije pokazala se kao pun pogodak. Kako je nastala ta ideja i koja je bila Vaša misija tijekom realizacije iste?

Ideja je nastala nakon što smo neko kraće vrijeme nabavljali filmove iz regije za videoteke operatera te potom shvatili da imamo dovoljno sadržaja za cijeli kanal. Smatrali smo da je film, uz muziku, glavna kulturološka i pozitivna poveznica među ljudima u regiji, a kako smo uvidjeli da ne postoji sličan kanal na tržištu, smatrali smo da bi ideja da ljudi mogu na jednom mjestu 24/7 gledati „domaće“ filmove bila dobro prihvaćena i privlačna široj publici.  Ideja se bazirala na  izgradnji jedinstvene platforme za promociju lokalnoga i regionalnoga filma, kanal koji nije samo komercijalan, nego i educira i povezuje ljude, te pomaže filmskoj zajednici da plasira ne samo svojih 20% filmova, nego i one filmove koji su manje komercijalni, ali vrlo dobri, te zavređuju da ih publika vidi, a istovremeno smo otvorili potpuno novi izvor prihoda domaćim producentskim kućama i distributerima, te se ubrzo povezali sa svim većim filmskim festivalima u regiji. Istina da je odluku pogurala i osobna situacija gdje je kriza i niz drugih nepovoljnih čimbenika koji su se dogodili u to isto vrijeme negativno utjecala na naše dotadašnje poslovanje i osobno jako pogodila mene i supruga, koji smo taman u to vrijeme dobili našega prvoga sina. Gledali smo koje su nam snage i prednosti za takav projekt, a to su bili iskustvo i znanje u licenciranju sadržaja, marketing, kontakti i prethodni rad sa operaterima u regiji (godinama smo bili vodeći agregator i distributer sadržaja za mobilne telefone), te značajno start-up iskustvo kao i sve poduzetničke kvalitete potrebne za lansiranje takvoga projekta. Osobno sam željela izgraditi kanal i brand, kojega će ljudi prepoznati i željeti gledati, pa me velika upornost te sposobnost da se brzo „dignem i kada padnem“vodila da ne odustanem u dugotrajnim razgovorima sa operaterima za distribuciju kanala (neki su trajali pet, pa i više godina, a i neobnavljanje jednog značajnog distrubucijskog ugovora i veliki gubitak prihoda me nije obeshrabrio), kao ni raspletanjima autorskih prava i licenciranju filmova za distribuciju na Klasiku.     

U zadnje vrijeme dosta emitirate i dokumentarce. Kakva im je gledanost i kako to da ste se odlučili na taj žanr?

Mi zapravo od početka emitiramo i dokumentarne filmove premda nam je naglasak na dugometražnim igranim filmovima (koji se prikazuju svaka dva parna sata), pored kratkometražnih filmova te serija, a naši nas gledatelji često dosta hvale i za odlične domaće dokumentarce koji se emitiraju na Klasiku. Najbolje se gledaju dokumentarci sa zanimljivim pričama, posebno oni o pojedincima (npr. dokumentarni filmovi sa Zagreb DOXa) i oni koji prikazuju neke zaboravljene običaje i vraćaju sjećanja jednoga vremena kao npr. neki serijali na temu kako je nekada bilo (što se nosilo, sportski događaji, šta je bilo u modi, šta se slušalo i sl.). 

Nedavno ste pokrenuli DOX TV u zemljama regije. Što očekujete od tog projekta i koji su Vaši budući planovi sa spomenutim projektom?

Da, DOX TV smo lansirali prošlo ljeto najprije na Super Nova platformi u Srbiji, a potom početkom godine na većem broju kućanstava Telekoma Srbije te proširili na operatere u Crnoj gori i Bosni i Hercegovini, te smo već prisutni na preko 1.2 milijuna kućanstava, no nažalost još uvijek ne i u Hrvatskoj i Sloveniji, što se nadam da će se uskoro promijeniti. 

To je još jedan „drugačiji“ i jedinstven projekt, kojega sam željela lansirati još prije pet godina i odmah je postojao veliki interes operatera, no niz okolnosti je sprečavao da se to desi i  uvijek je rezanje budžeta bila glavna prepreka. Naime, radi se o dokumentarnom kanalu koji je fokusiran na autorske, dugometražne tzv. Kino dokumentarce (za razliku od ostalih dokumentarnih kanala na tržištu koji većinom imaju dokumentarce TV formata, odnosno kraćih formi), koji se bave širokim spektrom tema od ekologije, ekonomije, znanosti, sporta, kulture, tabu i kontroverznih tema, ali uvijek gledano iz nekoga drugoga kuta u središtu kojega je pojedinac koji priča svoju priču, odnosno ljudi kojima se prvenstveno kanal i bavi. To su mahom nagrađivani filmovi na raznim prestižnim festivalima, uključujući i dobitnici Oscara, filmovi koji intrigiraju i ne ostavljaju vas ravnodušnima, već vas bacaju na razmišljanje, bude iz učmalosti i potiču na akciju. To je kanal koji unatoč i mnogim teškim temama otvara pogled u drugačije perspektive, daje nadu u promjene i optimizam, te educira i zabavlja u isto vrijeme. DOX TV je u vrlo kratko vrijeme odlično prihvaćem od gledatelja i već ima respektabilan broj pratitelja na društvenim mrežama. Taj projekt ima veliki potencijal i izvan granica regije, jer je unikatan, a autorski dokumentarci su ti kojima zadnjih godina raste popularnost i potražnja u svijetu. 

Kako se štitite od raznih interntetskih krađa odnosno piratstva?

Piratsvo je nešto protiv čega se godinama borimo od toga da „češljamo“ Youtube i obavještavamo nosioce prava da urigiraju kod platforme, jer im se neovlašteno emitira neki filmski sadržaj, kojega mi značajno i uredno plaćamo, do toga da su nam pojedini operateri u regiji, ali i van nje doslovce piratizirali cijeli kanal pri čemu ih najprije kontaktiramo i tražimo da maknu kanal iz ponude ili da se dogovorimo o uvjetima redistribucije kanala. Uglavnom, to je jedan kontinuiran posao, gdje oni koji piratiziraju, kao i oni koji gledaju piratski sadržaj ne shvaćaju da se time direktno povređuju autorska prava i da se neplaćanjem oduzimaju prihodi onih koji su taj sadržaj stvarali da bi ga oni mogli gledati.  

Osim Klasik TV-a imate i tvrtku za edu entertainment? Kakvi su vaši planovi u tom smjeru?

Naša druga firma Bright Entertainment se bavi franshiziranjem „edu-entertainment“ koncepata i imamo Master franshizu za Muzej Iluzija (Museum of Illusion), te od nedavno i „Cluville“ koncepta (escape room za djecu). Kao Master franshizeri pomažemo da se spomenuti koncepti brže šire po svijetu, pa smo tako od 20 MOI po svijetu otvorili 7 (Muscat, Dubai, Kualalumpur, Toronto, Istanbul, Dallas, Doha), a ove godine smo trebali otvoriti još 5 od kojih je nekoliko već krenulo sa gradnjom ili pripremama, ali je nažalost sada zbog Corone sve stalo. Otvorili smo i jednu franshizu Cluville-a (u Podgorici) sa puno potencijala po svijetu, no i to je naravno u zastoju. Unatoč situaciji, zabrinutosti i oprezu, ne gubimo optimizam i vjerujemo da će se stvari ipak uskoro posložiti uz neke nužne promjene kako bi se ljudi zaštitili, te se pripremamo za potrebnu prilagodbu i novu realnost.

Vi i suprug ste zajedno u businesu. Kao usklađujete privatni i poslovni život?

Podijelili smo posao tako da suprug vodi franshizni business, a ja TV business, no često se međusobno konzultiramo i razmjenjujemo mišljenja kao suvlasnici koji imaju zajednička ulaganja, no ponajviše jer se međusobno vrlo respektiramo, obzirom da imamo i komplementrane vještine, te široko iskustvo. Privatno se trudimo da nas teme posla ne preokupe i ne prevladaju, što nije uvijek jednostavno, no kako imamo dvojicu sinova (10.5 i 5 godina), dobar dio našega privatnog vremena je njima posvećen 😊.

Na koji način će po Vašem sudu trenutna kriza izazvana korona virusom utjecati na praćenje medija koje vodite?

Dok nam je franshizno poslovanje s muzejima potpuno stalo i trebat će vremena da se sve skupa natrag vrati u novu normalu, na koju ćemo se morati priviknuti, činjenica je da je televizija u ovo vrijeme izolacije dodatno gledana, pa tako i naši kanali imaju odličnu gledanost. Izazov je što su operateri u neizvjesnosti šta će biti dalje i kako će se gospodarska kriza i na njih odraziti, pa tako se ne odlučuju na ikakve izdatke, premda bi mnogi korisnici bili vrlo sretni i zadovoljni da imaju prilike gledati kanal kakav je DOX TV koji nije tek nešto što zaboraviš čim pogledaš, već kanal koji te pozitivno okupira. No, kako se kaže „svako zlo za neko dobro“, pa tako vjerujem da će se i u ovoj za sve teškoj situaciji neke stvari promijeniti na bolje i vjerujem otvoriti i neka nova prigoda.