Laka lova, točnije obećanja lake love mnoge su koštala svega što imaju, a mnogi drugi pomalo gmižu tim istim putem. Ovaj fascinantni svijet mi je bio potpuno nepoznat (osim naravno onoga što se čuje u vijestima i slično) sve dok nisam imao radno iskustvo u casino-u. Izložen svim tim aparatima, ruletima, kladomatima i kojekakvim drugim igrama sve to skupa mi je postalo jako zanimljivo, no ne u smislu da bih sudjelovao u kockanju, što sam duže promatrao igrače odbojnije mi je postajalo.

Iako nikada u životu nisam kupio nijednu srećku, nikada uplatio nijedan “ticket”, nikada “zavrtio” nijednu igru na aparatu i nijednu rundu ruleta, jako dobro sam upoznat s tim svijetom i ljudima koji u njemu provode ogromne količine vremena jednostavno gubeći novac i živce. Fascinantno mi je bilo i jako neshvatljivo kako mogu toliko novaca izgubiti i opet biti potpuno uvjereni da će vratiti izgubljeno ako nastave igrati.

Dosta uvoda, idemo na činjenice. U svakom automat klubu ili sličnoj ustanovi negdje na vidljivu mjestu stoji istaknuta obavijest za igrače o minimalnom prosječnom postotku vraćanja novca, zakonski mora biti i tamo vam “crno na bijelo” piše koliko ćete u stvari dobiti novaca u odnosu na uloženo igrajući dugoročno. Broj se mijenja tako da možete sami provjeriti koliko on iznosi ako opet budete igrali, u moje vrijeme bilo je to 20% – dvadeset posto, to nije 120% nego 20% što znači da će vaših 100 kuna na primjer težiti da postane 20 kuna što više igrate.

Na ovaj način kuća naravno uvijek ostaje u plusu, dok loto, kladionice i ruleti imaju koeficijente koji su također samo malo u njihovu korist, što znači da će oni uvijek dugoročno biti u plusu, a vi u minusu, nema iznimke, što duže igrate više ćete izgubiti. U stvari jedina šansa da zaradite nešto je “početnička sreća” – situacija u kojoj u početku odmah ostvarite dobitak i nikada se više ne kladite, jer što duže igrate, više ćete izgubiti.

Kod casino-a, automat klubova i sličnih objekata sve isplate koje dobijete imaju porez uključen, jer se zaračunava u toku igre i isplata je vaša, država je već uzela svoj dio. U slučaju lutrija i sličnih oblika igara na sreću trenutno porezi sežu od 10% do 30%, ovisno o vrijednosti dobitka. Zašto spominjem i poreze? Pa oni su također dio računice koji mnogi preskaču tako da čak i ako vam se posreći kratkoročno i prema vašem računu ste “na nuli”, ali niste još platili porez, opet ste u gubitku.

Kratko sročeno – kada kocate, igrate igru gubitnika, jer je cijela igra i sustav dizajniran da se na vama zaradi, to je jedina svrha igara na sreću. Čak i ako u početku nešto dobijete, što duže igrate, više ćete izgubiti. No, to nije ni najveći problem, veći problem je to što većina kockara to ne razumije, oni samo razmišljaju o trenutku u kojem su nešto dobili, njihov mozak kao da samo to vidi, samo o tome razmišlja, samo tome se nada i ništa drugo ne vidi. U kockanju nije gubitnik onaj tko je izgubio, nego onaj tko na isti način misli da može gubitak vratiti, takav način razmišljanja je rupa bez dna u koju samo propadate sve dublje i dublje.

Čak niti to nije jedini problem, ako pogledate “sudbinu” dobitnika na lutriji. Preko 70% njih bankrotira u narednih 5 godina, više različitih istraživanja to navodi tako da se ne radi o jednom konkretnom namjerno odabranom istraživanju. Ovdje dolazimo do problema da ona nekolicina ljudi koji su unatoč 1:nekoliko milijuna šansi ipak osvojili nešto nemaju pojma što raditi s tim novcem, pa “kako dođe tako i ode” – naglo i neočekivano i njih 70% kroz 5 godina završi u goroj financijskoj situaciji nego što su bili prije dobitka.

Sun Tsu u Umijeću ratovanja navodi jednu odličnu izreku čija logika je potpuno primjenjiva na kockanje i daje potpuno iste rezultate: “Ako poznajete neprijatelja i samoga sebe, ne morate se bojati rezultata 100 bitki. Ako poznajete sebe, ali ne i neprijatelja, svaka pobjeda će ujedno biti i poraz. Ako ne poznajete neprijatelja niti samoga sebe, podleći ćete u svakoj bitci.”
Definirajmo ovdje paralele: “bitka” je vaša želja da osvojite novac, “vi” ste vi i vaša samokontrola a “neprijatelj” su vaše šanse za dobitak.

“Ako poznajete neprijatelja i samoga sebe, ne morate se bojati rezultata 100 bitki.” – Ako razumijete činjenicu da ne možete dugoročno biti u profitu kladeći se, gledate cijeli proces kao jedan oblik zabave i imate ograničenja potrošnje dok se zabavljate, to je sasvim u redu – igrate da se zabavite, zabaviti se hoćete ako vam je sama igra zabavna, a zaradu dugoročno nećete dobiti niti ju očekujete.

“Ako poznajete sebe, ali ne i neprijatelja, svaka pobjeda će ujedno biti i poraz.” – Ako ne razumijete kako klađenje funkcionira i mislite da se u stvari tu može nešto zaraditi, svaka vaša “pobjeda” je u stvari ogroman poraz, jer uništava vašu percepciju stvarnosti i mislite da možete dugoročno dobivati samo zato što vam se jednom posrećilo. Gubici mogu postati nevažni, jer se uvijek sjećate “onoga puta” kada ste nešto dobili i imate taj odvratan tračak nade da ćete vratiti ono što ste izgubili. Žao mi je, ali to se statistički neće dogoditi. Što više igrate, više ćete izgubiti.

“Ako ne poznajete neprijatelja niti samoga sebe, podleći ćete u svakoj bitci.” – Razlika između ove i rečenice prije je to što vi ovdje u samom startu smatrate da se nešto može dugoročno osvajati klađenjem. Takvim načinom razmišljanja uistinu ćete podleći u svakoj bitci.

Moram napomenuti da nisam još spomenuo igre kao što je npr. Blackjack, što je dobar primjer igre u kojoj brojanjem karata uz puno vještine, truda, pažnje i vremena možete pobijediti kuću. Ali, naravno, nijedna kuća to ne dopušta te ako vas se uhvati kako brojite karte, mogli bi biti u daleko većim problemima nego što je manjak novca…

Ovdje nailazimo na problem toga što dosta igrača elektroničkih aparata ili ruleta misli da oni također imaju neki sličan uzorak koji se može primijetiti te da će kada ga razotkriju i nauče moći dobiti praktički beskonačnu količinu novaca. Takvo što ne postoji. Elektronički aparati imaju algoritme koji se brinu da dobici i gubici budu unutar konkretnog raspona koji je izrazito u korist “kuće”, tako da vam provođenje više vremena pokušavajući naučiti uzorke algoritma uistinu neće pomoći, jer se oni mogu stalno mijenjati po potrebi zadovoljavanja omjera. Što više igrate, više ćete izgubiti.

Da ponovimo:

Sve elektronske igre imaju algoritme koji garantiraju da gubite prije poreza, uz porez gubite još više. Sve lutrije imaju omjere koji vam daju nikakve šanse za velike dobitke i povrh toga također isplaćuju globalno gledano daleko manje nego što je globalno uloženo tako da su opet šanse okrenute protiv vas, plus – morate platiti i porez na sve što dobijete.
Sve kladionice imaju koeficijente koji su opet u korist kuće prije poreza pa se još i porez oduzima.
Svi ruleti uživo imaju negativne šanse dobitka i što više igrate, više gubite, prosječno gledano.

Za sve kartaške igre gdje možete brojati karte, raditi isto nije legitimno i možete zapasti u ogromne probleme ako vas se uhvati.

Sve u svemu, što se više kladite, više ćete novaca izgubiti i ako ćete se ikada više kladiti budite iskreni prema samima sebi i gledajte na to realno, gledajte na klađenje kao na skupi oblik zabave, jer ono to u praksi i jest. Ako vam je to zabavno i odvojite si neki budžet, neku količinu novaca koji vam ne treba i koji želite potrošiti na klađenje, to je sasvim uredu. Zabavite se i kada sve potrošite – tu je kraj zabave. Nikada ne pomišljajte da na isti način možete vratiti izgubljeno, jer što više igrate, više ćete izgubiti.

Za kraj samo još jedna napomena: (opet) što više igrate, više ćete izgubiti.