Restauriranje infrared slikarstva


Infrared slikarstvo postavlja pred restauratorsku struku novi izazov. Što to slikarstvo čini posebnim i kako se postaviti prema problemu dvoslike koja nastaje kao svojevrsna igra vidljivo-nevidljivo. Ako su obje opcije ravnopravni elementi koje treba restaurirati, to znači samo jedno – da restauratori trebaju unaprijediti svoja znanja kako bi se nosili sa suvremenim fizičko-tehnološkim umjetninama.

Koliko dugo postoji infrared slikarstvo?

Već više od deset godina Nada Žiljak istražuje i stvara infrared slikarstvo u različitim slikarskim tehnikama na različitim podlogama i s različitim materijalima (akril na platnu, akvarel, pastel, keramika) okušavajući i postavljajući metode infrared slikanja. Nastavljajući rad na omiljenom motivu maškara, naglašavajući maskiranje i demaskiranje kao društvenu igru, slikarstvo infrareda omogućilo joj je novo promišljanje iste tematike. Iza maska i maškara leži duboko ukorijenjeni društveni fenomen preuzimanja konvencija standardiziranih uloga s pripadajućim maskama i kostimima, da bi se jednom godišnje odobrilo prerušavanje. Maskiranje u novi lik, znači „preuzimanje“ njegove moći i ponašanja, bilo da je to životinja ili vrsta ljudi kojoj se netko divi ili joj zavidi na slobodi (kralj, kraljica, ciganka, pajacl i slično). Infrared slikarstvo omogućilo je radikaliziranje ove igre zamijenjenih uloga do potpunog oslobađanja, bez moralizatorskih ili sličnih posljedica. Tako se demaskiranje u krajnjoj fazi oduška svodi na ispunjenje strasti koje su društveno sputavane i označene kao griješne pa i zabranjene.

U posljednjim godinama pionirskom istraživanju Nade Žiljak pridružila se Dijana Nazor, koja je projekt infrared slikarstva 2018. uključila u doktorsku dizertaciju. Na tu temu održano je tijekom 2019. i nekoliko radionica u kojima se pokazalo da svaka od autorica na svoj način koristi mogućnost dvoslike koja im se otvara u infrared artu.

Novo tehnološko doba i infrared slikarstvo

Početkom 2020. pod paskom svjetske pandemije korona virusom kovid 19 tehnologija je iskoračila intenzivno u sva područja komuniciranja. Internet i njegova virtualna slika zamijenili su sve poslove, od bankarskih i trgovačkih do školske nastave. Sve se riješava e-metodom, a tamo gdje nisu bili opremljeni dijelio se masovno tablet kao poklonjeno sredstvo za e-komunikaciju. U tom ozračju infrared slikarstvo koje balansira između tradicije i suvremene tehnologije postaje aktualnije nego ikad. Zadržavajući  jedinstveni fizički prostor kreacije infrared dopušta dvije slike i dvije vrste čitanja, Ono nije moguće bez tehnoloških pomagala, bez kamere koja je danas postala svakom dostupna, da ne kažem da je posvuda prisutna kao  špijunsko, odnosno zaštitarsko oko. Infrared slikarstvo nadovezuje se na tehnološko opremljeni svijet, nalazeći načina da ga iskoristi, ali i izigra. Infrared slikarstvo neka je vrsta skrivača s kamerama koje sve vide i sve prate, a opet nisu sposobne očitati baš sve. Infrared slikarstvo neka je vrsta obmana građena na nesavršenosti vida; kako čovječjeg oka tako i oka kamere. Na toj činjenici infrared slikarstvo izgradilo je dvosliku u istoj ravni. Ona nastaje kao svjestan čin prikrivanja i otkrivanja, kao tehnološka mogućnost koja se uvukla u sliku klasičnih tehnika. Može se slobodno reći da je infrared unaprijedio klasičnu sliku za tehnološku eru. Na izložbe infrared arta dolazi se s kamerama, gleda, viri i otkriva s kamerama ono što autori ne ostavljaju prvom pogledu, već isključivo ciljaju na tehnološki pismenu i opremljenu publiku. Infrared slikarstvo podržava virtualnu sliku. Ona je na dvoslici ravnopravna, a često i važnija. Kada je riječ o maškarama Nade Žiljak, virtualnom pogledu prepustila je onu drugu radikalnu fazu demaskiranja koje najčešće vodi u erotiku. Dijana Nazor dekorativnu apstrakciju  prepušta običnom pogledu dok misaoni sklop ostavlja virtualnim prikazima u ekranu kamere.

Potres, selidbe, oštećenja

Najnoviji razorni potres koji je pogodio Zagreb izazvao je mnoge štete. Slike su padale sa zidova, žbuka je oštećivala platna, a što nije uništio potres događalo se tijekom brze selidbe. Dogodilo se da su se među umjetninama oštetile i infrared slike. Odjednom se otvorilo pitanje kako restaurirati infrared slike zbog njihove dvostruke naravi? I tko ih uopće može i zna restaurirati?

U restauraciji umjetnina čitanje i snimanje infrared svjetlom nije nepoznanica. Restauratori su tako utvrđivali ili otkrivali one slojeve slike koje je autor preslikavao, što zbog nezadovoljstva, što zbog nedostatka novog platna. Neki su slikali na obje strane kartona ili daske, pa čak i platna koje su napinjali po drugi put. Sva ta iskustva, međutim, ne riješavaju pitanje restauriranja infrared slika. Iz jednostavnog razloga što u ovoj vrsti slikarstva autor bira dvije optičke stvarnosti kao ravnopravne. Naime, niti jedna od njih ne remeti stvarnost one druge. Stvarno i virtualno istodobni su pogledi na kreativni čin koji traži da se oba restauriraju na ravnopravan način. Kao što se restauratori trude da popravljajući oštećenja na klasičnoj slici traže načina da postignu iste kolorističke nijanse, kako se ne bi vidjela intervencija popravka, tako u infrared slikarstvu restauratori trebaju postići iste vrijednosti boja koje će mu omogućiti obnovu. Za to je potrebno dodatno znanje o bojilima.

Proširena znanja o optičkim svojstvima bojila

Najčešća pitanja koja se postavljaju autorima koji su usvojili infrared slikarstvo kao novi kreativni medij, odnosi se na boje. Jesu li infrared slike naslikane posebnim nevidljivim bojama kao što je to slučaj s flourescentnim bojama gdje se slika ne vidi sve dok se ne osvijetli? Upravo suprotno tome, za infrared slike nisu potrebne posebne boje, ali bitna su svojstva tih bojila. Zato, kad se govori o infrared slikarstvu, riječ boja zamijenjuje se riječju bojila, što znači da je moguće da ista boja različitih proizvođača ima drugačija svojstva. Specifičan odaziv bojila na infrared spektar ključ je riješenju za restauriranje infrared slika. Međutim, da bi se restaurator posvetio popravljanju oštećenih infrared slika on mora ovladati znanjem o bojilima, kao i o metodi rada. I klasično slikarstvo ima svoje metodološke postupke i zna se u kojem se povijesnom razdoblju i koja slikarska škola koristila kojom metodom i tehnologijom slikanja. Poznavanje tih slikarskih tehnoloških i tehničkih procesa pretpostavka je dobroj restauraciji. Jednako vrijedi i za infrared slikarstvo. Restaurator za složene, optički suprotne slike treba prije svega razumjeti metodologiju rada, a potom se potruditi da uskladi virtualnu stvarnost očitanu okom kamere vidljivu na ekranu, i realnu sliku očitanu prirodnim okom. Za takav je rad potrebna specijalizacija.

Bilo bi nedopustivo restaurirati infrared sliku poništavanjem njezine tehnološke prisutnosti, brisanjem ili unakaživanjem recimo vještih, suptilnih erotskih krokija, kojima obiluju infrared slike Nade Žiljak, ili unakaziti skrivena duhovna bića – anđele Dijane Nazor. Jer svaki bi ishitreni postupak, ma koliko on vješto bio izveden i tonski usklađen za naše oči, mogao poništiti upravo onu vrijednost po kojoj je infrared slikarstvo ušlo u novu tehnološku eru, svojim ekranskim prikazom.

Radionice i tečajevi za restauratore

Infrared slikarstvo širi se znatiželjom umjetnika koji su prihvatili novi prošireni pristup slici, te bi istodobno trebalo organizirati tečajeve i radionice za restauratore specijaliste koji će razumijevanjem infrared slikarstva znati i moći djelovati u okviru vlastite struke, sada kao specijalisti za nove avangardne procese slikanja. A taj je proces utemeljen na novim tehnologijama i čitanjem golom oku nevidljivih prikaza. To nije pitanje skeniranja i reproduciranja u digitalnoj formi već je sama slika svojim postavkama uvedena u vidljivo-nevidljivu zonu dviju optika. Metoda koja najbolje pokazuje ovisnost infrared slikarstva o novim tehnologijama je animacija koja pomiče optička mjerila nanometra iz vidljivog spektra prema bliskom infracrvenom svjetlu, te tako razotkriva složenost procesa i prisutnost obilja slika na istom platnu. Prijelaz iz područja boje u bezbojnost fizička je pojava uračunata u metodologiju slikarskog procesa infrared slikarstva. U procesu restauriranja ova bi animacija, ako bi postojala za sve infrared slike, također mogla biti od koristi. No, infrared slikarstvo bavi se prije svega svojstvima bojila i na tim svojstvima osigurava puni učinak. Postojala je naznaka da bi se bojila mogla obilježavati prema odazivu na infrared, nekom oznakom Z, kao Zelina, gdje je nastao najveći broj prvih infrared slika, no za sada je to samo teoretska mogućnost. U restauriranju valja razlučiti svaku slikarsku vrstu posebno i za svaku od njih, ovisno o podlogama (platno, papir, keramika, svila, koža itd.) savladati metodologiju dvoslike, kako bi se ona sačuvala i kao vidljiva i kao ekranska slika.

Napokon svaka slika koja je došla na restauriranje trebala bi biti testirana na infrared, kako bi se uopće utvrdila njezina priroda. Tek potom odredila bi se i restauratorska metoda obnove. U svakom slučaju krećemo se u potpuno novom području restauratorskih problema.  Prihvatiti sliku kao sliku dviju naravi – klasičnu i ekransku, doista je prilog novoj tehnološkoj eri. Teško je, međutim, reći da je riječ o novosti, jer upravo smo utvrdili da postoji već punih deset godina. Važno je da restauratori uhvate korak.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp
Close Menu

Kako bismo vam osigurali najbolje iskustvo pregledanja, ova stranica koristi kolačiće (eng. "cookies").
Nastavljanjem pregledanja stranice prihvaćate korištenje kolačića za navedene svrhe.