Poremećaji antisocijalne osobnosti


Poremećaje antisocijalne osobnosti, sociopatija ili psihopatija, klinika Mayo određuje kao: “Mentalno stanje u kojem osoba ne pokazuje obzir za dobro i zlo i ignorira prava i osjećaje drugih.” Osobe s antisocijalnim poremećajem ličnosti nastoje antagonizirati, manipulirati ili tretirati druge na zloban ili ravnodušan način. 

Oni ne pokazuju krivnju ili kajanje zbog svojeg ponašanja. Psihopatija/sociopatija se u psihologiji vodi kao potkategorija poremećaja osobnosti, a glavna obilježja psihopata su nedostatak empatije, sebičnost, nedostatak krivnje i šarm koji koriste za manipulaciju drugima. Međutim, psiholozi vjeruju da se i oni mogu zaljubiti, isto kao što se i ti zaljubiš u nekoga, no načini na koji oni izražavaju svoje osjećaje i komuniciraju u svojim odnosima sasvim su drugačiji.

Psiholozi navode da postoje različite razine i vrste psihopatije/sociopatije. 

Ako osoba ne pokaže teške znakove psihopatije/sociopatije, vjerojatnije je da će se moći zaljubiti. Psihopati/sociopati se također mogu osjećati usamljeno i imaju želju biti voljeni. Međutim, teško im je uspostaviti zdrav odnos zbog nedostatka emocionalne povezanosti i nesposobnosti da se otvore drugoj osobi. Budući da se psihopati/sociopati bore s izgradnjom snažnih emocionalnih veza i stvaranjem intimnosti u vezi, vjerojatnije je da će ući u odnose koji se temelje na zajedničkim uvjerenjima i stavovima prema svijetu.

No, njihov partner treba biti oprezan: psihopati/sociopati su krajnje sebični i obično pokušavaju manipulirati svojim partnerom kako bi on žrtvovao vlastite interese u svrhu njihovih.

Psihopati/sociopati vjerojatno neće uspjeti u pokušaju stvaranja emocionalne veze s drugim ljudima zbog svoje nesposobnosti da pokažu empatiju i emocionalnu povezanost. Psihopati/sociopati se ne mogu osloniti na druge ljude i često ih pokušavaju iskoristiti u svoju korist.

Psiholozi vjeruju da psihopati/sociopati uglavnom ne osjećaju strah ili anksioznost, a budući da nikada sami nisu osjetili te emocije, bore se s pokazivanjem empatije i razumijevanjem navedenih i ostalih osjećaja kod drugih ljudi. Istraživanje pokazuje da psihopati/sociopati mogu voditi brigu o drugim ljudima, ali samo u slučajevima kada to rade voljno i samo kada su uložili dovoljno napora da nauče kako da budu empatični.

Psihopati/sociopati radije stvaraju kratkoročne veze bez snažne emocionalne povezanosti. Rijetko su zainteresirani uložiti dovoljno svojega vremena u stvaranje dugoročnih veza koje potencijalno mogu dovesti do braka. 

Često stavljaju sebe na prvo mjesto što im otežava pronalazak odgovarajućeg partnera.

Psihopati/sociopati mogu lako “čitati” druge ljude i razumjeti njihove namjere. 

Znaju biti šarmantni i napraviti da se osjećaš ugodno u svakoj situaciji i to ih čini savršenim manipulatorima. Iznenađujuće je da oni ne osjećaju nikakvu krivicu kad to rade. Psihopati/sociopati su egocentrični i zapravo im nije stalo do nevolja i osjećaja koje njihovi postupci mogu prouzrokovati drugim ljudima.

Budući da psihopati/sociopati zapravo ne znaju kako komunicirati s ljudima na dubokoj razini, romantični odnos može biti destruktivan za oba partnera. Psihopati/sociopati imaju veću vjerojatnost da djeluju na impulzivan način i emocionalno su nedostupni. 

Manipuliranjem i nedostatkom empatije mogu pridonijeti nestabilnosti i napetosti u vezi.

Dobra vijest je da psihopati/sociopati mogu poboljšati svoje ponašanje kada su dovoljno motivirani za to. Psiholozi vjeruju da ih romantika i komunikacija s ljudima koji iskazuju ljubav prema njima mogu naučiti da budu empatičniji prema drugim ljudima i poboljšaju kvalitetu svojih društvenih interakcija.

Istraživanja sugeriraju da je 4% populacije sociopatska, a 5-15% gotovo psihopatska. Kulturni elementi poput materijalizma, društvene netolerancije i desenzibilizacije prema nasilju mogu potaknuti sociopatsko ili psihopatsko ponašanje. Oko 75% sociopata su muškarci, a oko 25% su žene. Sociopatska/ psihopatska patologija često se isprepliće s drugim osobinama, uključujući, bez ograničenja, nasilničko ponašanje, narcizam, mizoginiju i netrpeljivost.

U suvremeno doba sociopati i psihopati obično nisu masovni ubojice kako ih se ponekad prikazuje u medijima. Umjesto toga, suvremeni psihopati/sociopati mogu izvana izgledati funkcionalno i uspješno. Oni potiču zlostavljanje i štetu na neizravan i podmukao način. U osobnim odnosima sociopati i psihopati često inicijalno privlače svojom površnom karizmom i proračunatim šarmom prije nego što otkriju svoju okrutnu prirodu. Oni zavaravaju, manipuliraju i zlostavljaju bez kajanja, ostavljajući žrtve ranjenima i traumatiziranima zbog krajnjeg nedostatka empatije. 

U profesionalnoj karijeri visoko funkcionalni sociopati i psihopati su ambiciozni i nemilosrdno agresivni. Često manipuliranjem dolaze do svog statusa i moći u poslovanju, politici, financijama ili drugim istaknutim područjima. 

Oni postižu uspjeh na neetičan način iskorištavanja i zlostavljanja drugih. Sociopati/psihopati postižu svoje ciljeve nemoralnom potragom za moći i osobnim probitkom, zanemarujući ljudsku patnju i društvenu štetu.

U njihovoj želji za sve većom moći, mnogi sociopati i psihopati doslovno će reći bilo što kako bi ostvarili svoje ciljeve. Laži, izobličenja, zablude, prekršena obećanja i optuživanje žrtve samo su neke od uobičajenih sredstava kojima se koriste sociopati/psihopati. Umjesto izjava koje se temelje na činjenicama, sociopati/psihopati neprestano iskrivljuju priče. 

Čvrste dokaze zanemaruju i odbacuju s prezirom.

Većina ljudi ima osnovni osjećaj pravog i krivog. Općenito, možemo se složiti da je ljubaznost ispravna, a okrutnost pogrešna; zdravi odnosi su dobri, a toksični odnosi su pogrešni, dobro je vrijedno raditi, a krasti i varati je pogrešno. Sociopati/psihopati, međutim, imaju malo ili nimalo smisla za moral. Oni su skloniji kršenju ljudskih prava. Vjeruju da su ‘pravila tu da se krše’. Ljudska i etička razmatranja preziru i smatraju ih slabostima. Ukratko, oni imaju malo ili nimalo savjesti. 

U slučajevima kada sociopat/psihopat spominje moralnost ili ‘pravednost’ to radi kako bi poboljšao sliku o sebi. Lažna moralnost koristi se kao sredstvo manipulacije, a ne kao stvarna vrijednost.

Istraživanje neuroznanstvenika otkriva da osobe s antisocijalnim poremećajem osobnosti imaju manje stanica u prefrontalnom korteksu – dijelu mozga koji se smatra najrazvijenijim. Prefrontalni korteks je odgovoran za sposobnosti razumijevanja osjećaja drugih ljudi (empatije), sposobnosti stvaranja principijelnih mišljenja (etike) i sposobnosti učenja iz životnog iskustva (refleksije).  

Budući da sociopati/psihopati nemaju empatije i etike oni također imaju tendenciju biti neosjetljivi i hladnokrvni prema boli i patnjama drugih. Ovaj nedostatak humanosti ima nekoliko opasnih posljedica: 1. Ono prisiljava sociopata /psihopata na počinjenje prijestupa s malo ili nimalo moralnog sukoba. 

  1. Poznavanje patnje svojih žrtava ne donosi etičku dvojbu, upravo suprotno – može potaknuti sociopata/psihopata da učini još više štete jer se osjećaju kao da pobjeđuju. 
  2. Zlostavljaju bez žaljenja ili kajanja. 
  3. Ne izvlače pouke iz negativnih posljedica svojih postupaka. Mnogi sociopati/psihopati postaju “serijski prekršitelji” u svojim prijestupima, sve dok grupa ljudi ne intervenira i ne zaustavi njihovo ponašanje i destrukciju…

Nisu svi narcisoidni ljudi sociopati, ali većina sociopata/psihopata posjeduje određene narcisoidne osobine kao što je proračunati šarm, manipulativnost, samouvjerenost, uobraženost i lažna superiornost. U umovima mnogih sociopata/psihopata koji smatraju da su bolji od drugih, to im daje za pravo da iskorištavaju i zlostavljaju druge ljude. Oni koji su “inferiorni” zaslužuju potlačenu sudbinu i treba ih se prezirati.

Izluđivanje je oblik upornog ispiranja mozga što rezultire time da žrtva sumnja u sebe i na kraju gubi vlastiti osjećaj percepcije, identiteta i samopouzdanja. U svom najgorem slučaju, patološko izluđivanje predstavlja ozbiljan oblik kontrole uma i psihološko zlostavljanje. Izluđivanje se može pojaviti u osobnim odnosima, na radnom mjestu ili u cijelom društvu.  Za mnoge sociopate/psihopate, izluđivanje se koristi kao specijalizirani oblik laganja i manipulacije.

Kada su zatečeni u beskrupuloznom ponašanju, većina sociopata/psihopata neće pokazivati znak kajanja. Naprotiv, vjerojatnije je da će udvostručiti ili trostruko smanjiti svoje agresivne tendencije, povećati neprijateljstvo, odbiti odgovornost, optuživati i kriviti druge i imati arogantan stav. Zanimljivo je da će mnogi sociopati izmisliti priču o sebi kao žrtvi. Primjerice, političar čija je politika naštetila čitavom stanovništvu ustraje na tome da nije kriv. Stvaranje žrtve od samoga sebe pomaže sociopatu/psihopatu da brani svoje nemoralno ponašanje.

Možda je jedan od najočuvanijih oblika antisocijalnog poremećaja osobnosti ono što se može nazvati “situacijska sociopatija/psihopatija”, gdje pojedinac širi srdačnost, poštovanje i pogled prema nekima, ali pokazuje nečovječnost, surovost i okrutnost prema drugima. Ciljevi situacijske sociopatije/psihopatije obično su pojedinci ili skupine koje se smatraju “manjima” ili “slabijima”, a mogu se temeljiti na čimbenicima poput spola, klase, rase, seksualne orijentacije, društvenog statusa, društvenih poteškoća, itd. Situacijska sociopatija/psihopatija pridonosi mnogim nepravednim uvjetima kao što su mizoginija, rasizam, homofobija, vjerska netolerancija, siromaštvo i strukturno nasilje u društvu.

Sociopat je naziv za osobu oboljelu od antisocijalnog poremećaja ličnosti. Oni nisu psihički ili fizički bolesni, već imaju kriva moralna i ostala uvjerenja. Nepoznati su im osjećaji krivnje, sućuti, kajanja itd. Ako se otkrije na vrijeme, poremećaj se može ispraviti. Simptomi su okrutnost prema životinjama, piromanija i mokrenje u krevet dulje nego što je to normalno. Opis psihopata ili sociopata: Napasni i arogantni prema žrtvama, a prema ostalima dragi i ljubazni. Hladni i proračunati. Dobri su glumci, za njih ne vrijede zakoni i moralne norme Često ih se može uhvatiti u nekim kriminalnim aktivnostima Oni koji ih otkriju, odmah postaju njihove žrtve i sva svoja (ne)djela prebacuju na njih. Ne pokazuju empatiju, sažaljenje i krivnju.

Tipično za sociopate je da su jako narcisoidni i precjenjuju se do krajnjih granica, a za sve svoje pogreške krive druge.

Svakodnevica svakog sociopata je manipulativno ponašanje. Tako se ponašaju da provjere mogu li prevariti druge. S vremenom njihove laži postaju sve veće jer neprestano iskušavaju granice i uživaju u  učincima koje proizvode.

Sociopati često mijenjaju ciljeve i djeluju bez prethodnog promišljanja. Ponašaju se neodgovorno prema novcu ili obavezama koje imaju prema drugim osobama.

Oni su stručni prevaranti i uvijek imaju tajni plan. Oni su majstori prerušavanja. Njihov glavni način pomoću kojeg održavaju svoj lažni imidž je što izgrade lažnu osobnost koju pokazuju u javnosti. Imaju blistav osmijeh koji se rijetko može vidjeti u stvarnosti, a češće u televizijskim reklamama i vrlo su slatkorječivi.

Krše pravila jer ne vjeruju u njihovu ispravnost.

Sociopati druge gledaju dugo i prodorno, a da pritom ne osjećaju nelagodu. Većina ljudi to ne radi jer zna da je to odlika zavodljivog ili agresivnog ponašanja.

Glavne odlike sociopata/psihopata:

  1. “Jedini razlog zbog kojih bi netko bio s tobom je seks.” 
  2. “Nije to tako strašno.” 
  3. “Ponašaš se ludo.” 
  4. “Ne želiš da sam sretan/sretna.” 
  5. “Ako odeš, reći ću ljudima…”
  6. “Ako me napustiš, naudit ću si i ti ćeš biti kriv/kriva.”
  7. “Nitko drugi te neće voljeti.” 
  8. “Ludiš zbog gluposti.” 
  9. “Drugima se ne sviđaš, budi sretna/sretan što me imaš.” 
  10. “Ponašaš se djetinjasto.” 
  11. “Nitko drugi ne misli da je to tako velika stvar.” 
  12. “Nitko drugi ne bi trpio tvoja sr***. 
  13. “Žao mi je, ali…” 
  14. “Ti si kriv/kriva što sam ljut/ljuta.” 
  15. “Bila bi privlačnija/privlačniji kada bi…” 
  16. “Zar me ne voliš?” 
  17. “Ne znam zašto radiš ovo kad je moja bivša/moj bivši radila/radio ono.” 
  18. “Radiš od muhe slona.” 
  19. “Da ti je stalo do mene, ti bi…” 
  20. “Ne želiš li me učiniti sretnim/sretnom?” 
  21. “Trebala bi znati bolje, a ne da me stalno ljutiš.” (ili – “Trebao bi znati bolje, a ne da me stalno ljutiš”)
  22. “Ne znam zašto te trpim.”
  23. “Normalna djevojka/dečko bi to učinio za mene.” 
  24. “Vjerojatno si glup/glupa.” 
  25. “Ne shvaćaš koliko si sretan/sretna što sam s tobom.” 
  26. “Nitko te ne bi trpio kao ja.”
  27. “Činim ovo za tvoje dobro.” 
  28. “Preslab/preslaba si da bi bila sam/sama.”
  29. “Drugim muškarcima/ženama se ne bi svidjelo, jer…” 
  30. “Prestani cmizdriti.” 
  31. “Ne mogu vjerovati da sam s nekim tako bezvrijednim.” 
  32. “Trebao sam biti s drugom djevojkom koja bi bila bolja prema meni.” (ili – “Trebala sam biti s drugim dečko koji bi bio bolji prema meni”) 
  33. “Uvijek si tužan i očajan, zašto bi bio sretan?” (ili – “Uvijek si tužna i očajna, zašto bi bila sretna?”)
  34. “Ništa ne znaš učiniti kako treba.” 
  35. “Jadna si/jadan si.”

Nemoj olako shvatiti ove izjave i opravdavati svoga dečka/djevojku/partnera/muža. On/ona je nasilnik, iako verbalni, što ne znači da može kasnije eskalirati i u drugu vrstu nasilja. Koja god te osoba ponižava, nije vrijedna tvoje pažnje i energije ma koliko mislio/la da ga/ju voliš. On/ona tebe ne voli ako ti izgovara ovakve stvari i ne vjeruj mu/joj više ni riječi, ako te počne uvjeravati u suprotno.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp