Kritika prijevoda romana Stupovi zemlje
I nakon što nakladnik propadne, ljudi koji su surađivali pod njegovim okriljem žive dalje, a postoje dalje i knjige koje su proizveli. One se čuvaju u knjižnicama, posuđuju se i čitaju, a u sebi čuvaju i sve grijehe nastale pogrešnim odlukama ili zbog prevelike brzine. Prijevod romana Kena Folletta Stupovi zemlje iz 2010. čija je autorica Ana Papić nije doduše površan i ne vrvi greškama, čak je i korektan u smislu da nisu preskakane riječi i rečenice i nema sumnje da je lektura bila savjesna, a ipak je primjedbi mnogo. Roman se sastoji od dva toma i u svakom je navedena redaktorica pa odgovornost za tekst koji slijedi leži i na njoj. U prijevod je bez sumnje uloženo mnogo truda. Prevesti više od 1200 kartica engleskog teksta velik je posao, za koji je čak i površnom prevodiocu potrebno godinu dana. Nevolja je samo u tome što je rezultat jednostavno loš.
U kritici ovog prijevoda nema potrebe tražiti površne previde. Ovdje nećemo izraziti zamjerke koje se tiču uporabe nehrvatskog vokabulara, lošeg pravopisa, materijalnih pogrešaka, žurbe, nemara, pogrešno prepisanih imena i svega što nije valjalo kod raznih prijevoda Dana Browna ili Simmonsova Ilija, nego možemo zaći dublje i gotovo iskoristiti ovaj prijevod kao korpus za znanstveno istraživanje o jezičnim mijenama, o utjecaju engleskog na hrvatski i prodoru kolokvijalnog izraza u književni, a ne samo kao antipočetnicu za potencijalne prevoditelje.
Kod učenja stranog jezika od polaznika se traži da razumije izvorni jezik, a ne da bude bard materinskog. Zada li nastavnik engleskog rečenicu koja glasi “I am walking down the street” i mi je prevedemo kao ‘Ja hodam niz ulicu’, dobit ćemo plus i pohvalu, ali uknjiževnom prijevodu ista bi rečenica glasila ‘Šećem (ili hodam) ulicom’ i početnik koji je ne prevede tako, najednom je zatečen jer dobiva minuse za ono za što je u procesu učenja jezika dobivao plusove. Svrha književnog prevođenja nije naime samo prevesti točno, nego stvoriti novo književno djelo koje se oslanja na izvorno, ali u skladu sa zakonitostima ciljnog jezika i s umjetničkim prosudbama prevoditelja. Može stoga zvučati paradoksalno, ali književni prijevod obično je utoliko lošiji što je točniji.
Anakroni prijevod
Stupovi zemlje naslov je pozamašnog romana iz 1989. o gradnji katedrale u fiktivnom mjestu Kingsbridgeu i o spletkama i dinastijskim borbama u Engleskoj dvanaestog stoljeća. Prema romanu je 2010. snimljena serija visoke produkcije u režiji hrvatskog redatelja Srđana Mimice, a glavne uloge tumače Ian McShane i Donald Sutherland. Prva zamjerka prijevodu tehničke je prirode, a tiče se uporabe metričkog sustava u 12. stoljeću, što je pogotovo neprihvatljivo kad se umeće u upravni govor, kao da sami junaci romana barataju metrima i kilogramima, a ne samo pisac pripovjedač. Metrički sustav postoji od kraja osamnaestog stoljeća pa je anakrono smještati ga u dvanaesto pa građevinari dvanaestog stoljeća vode raspravu o mjerama u decimetrima i metrima. Jedan pita Koliko je znači decimetara u štapu?, a stariji mu odgovaraju: Pedeset pet u Lincolnu. Četrdeset osam u istočnoj Engleskoj… Na ovom gradilištu u štapu je četrdeset pet decimetara. U Parizu uopće ne koriste štapove, samo metre. Sve se to moglo riješiti laktovima, pedljima, stopama i palcima, no eng. mile prevodi se kao kilometar i pol, a foot kao trideset centimetara. An inch or more postaje ‘tri ili više centimetara‘. Naglašava se da Shiring je trideset dva kilometra od Kingsbridgea, da je kripta oko četiri i pol kvadratna metra. Pa ako je baš sve tako sustavno preračunato, valjda radi lakšeg razumijevanja, onda se postavlja pitanje zašto su funte i peniji ostali neprevedeni. Onda je i njih trebalo dosljedno preračunati u kune ili barem eure radi lakšeg razumijevanja Engleske dvanaestog stoljeća. Ili su barem galoni mogli biti preračunati u litre, a acre u kvadratne metre. Preračunava se i kad nema preračunavanja: as he moved away from her by painful inches > dok se bolnim centimetrima odmicao od nje. Takav pristup doseže vrhunac u prijevodu situacije u kojoj je promet milio zbog gužve pa je it inched forward prevedeno kao pomaknuo se tek nekoliko centimetara, gdje je čak i glagol inch preveden u centimetre.
Ne krije se anakronizam samo u sustavu mjerenja, nego i u vokabularu. Kad se prevode povijesni romani, podrazumijeva se arhaičniji jezik kako bi se dočarala neka davna vremena. Engleski tu nudi veće mogućnosti jer se u njemu od davnina rabe neke latinske riječi koje su u hrvatskom previđene za znanstveni diskurs, baš kao što je i metrički sustav. Na engleskom se povijesni roman, pa i poezija, može pisati riječima koje bi u hrvatskom zvučale nezgrapno i anakrono premda treba naglasiti da se pisac nije ni u originalu odveć trudio rječnikom dočarati davnine. Riječ ‘luksuz’, možda je prikladna za domaće hotelijerske prospekte i propagandne materijale o namještaju ili automobilima, ali ovdje je riječ o književnosti i k tome povijesnom romanu, a ne o reviji. U povijesnom romanu riječi kao ‘luksuz’ i ‘ekstravagantnost’ tiču se raskoši i rasipnosti i tim bi ih riječima trebalo prevoditi. Sumnjiv je prijevod povijesnog romana, u kojem nema aorista ni imperfekta (osim nasmijaše se), u kojem su likovi svaki čas hipnotizirani, paralizirani, frustrirani, impresionirani, imaju seksualne odnose i zafrkavaju jedni druge umjesto da budu opčinjeni, skamenjeni, srditi ili zadivljeni, da imaju spolne odnose i da se zadirkuju te u kojem se straža organizira umjesto da se postavlja. Čak je i glagol ‘mesmerize’ preveden hipnozom: He was mesmerized by the challenge > Hipnotizirao ga je izazov. Začudo, ‘devastating’ nije preveden kao ‘devastirajući’, ali rješenje svejedno nije za pohvalu: The effect on Harold was devastating > Učinak na Harolda bio je frapantan; It seemed devastatingly clear > činilo mu se frapantno jasno. Katkad doduše netko u romanu očarano kimne umjesto da ‘hipnotizirano’ kimne, no uglavnom likovi inzistiraju umjesto da zahtijevaju, konstatiraju umjesto da nešto primijete ili ustvrde pa čak traže i hibernirajućeg ježa, i to zadnjim atomima snage, kao da čitamo prijevod znanstvenofantastičnog futurističkog djela, a ne povijesnog romana. Za jednu osobu iz romana piše stekla je novu perspektivu o životu običnih ljudi mj. ‘predodžbu’, likovi su stalno isfrustrirani, jedan od njih frustrirano je razmišljao koliko će potrajati prije nego što ugleda atraktivnu ženu. Dakle opet revija, s atraktivnom ženom ovaj put. Možda su ljudi u 12. stoljeću i bili arogantni (umjesto da budu oholi), i svakako su imali abdomene i urinirali su (umjesto da pišaju ili mokre), ‘planirali su’ stvari i njihovi su planovi funkcionirali ili pak nisu, možda su konje i držali u nečemu nalik na današnje ‘boksove’, ali nijedan od tih izraza upotrijebljenih u knjizi nije primjeren ozračju tih vremena. Umjesto da budu npr. puni elana, paž i zidari su entuzijastično surađivali. Imenica wagon može se prevesti kao ‘vagon’ ako je radnja moderna, ali u 12. stoljeću može se odnositi jedino na teretna kola, pa ipak u prijevodu imamo Alienin vagon, kao da je otkvačen s nekog vlaka. Imenica pool može se odnositi na bazen u novije doba, ali u primjeru bazenčić pokraj vodopada imao je oko metra dubine očito je da se radi o prirodnoj udubini. Ni riječ sports ne bi se trebala u povijesnom romanu prevoditi kao ‘sport’ nego prije kao ‘razonoda’. Ne bi se trebala koristiti ni riječ beba za novorođenče, malo dijete ili čedo, a glagol ‘seksati se’ ne bi se trebao koristiti ni u tekstu koji opisuje svijet današnjice, a kamoli u srednjem vijeku, dakle neprimjeren je i sterilan prijevod They spend all night up one another’s arseholes > Cijele noći provode seksajući se jedni s drugima, pogotovo jer tekst nije sasvim čedan i ne treba mu cenzura. Zapravo, ako se već riječi ne prevode nego se prepisuju uz male prilagodbe, onda je effeminate fool trebalo prevesti kao ‘efeminirana budala’ umjesto feminizirana budala. Čak je i prissy voice preveden feminiziranim glasom. I glagol ‘suggest’ trebao je barem ostati u obliku ‘sugerirati’, a ne da rečenica glasi nitko nije predložio da je krunidba nevaljala. Sve je ovo nepodnošljivo frustrirajuće, no nije riječ samo o posezanju za internacionalizmima. Vidjet ćemo u idućim odlomcima da nevolje zadaju i obične hrvatske riječi.
Obične pogreške
Ima u prijevodu i vrlo običnih pogrešaka, onih očitih i zanemarivih, i to znatno manje nego što bi se očekivalo na toliko stranica, kao što su Canterbutry i Linclon, mj. ‘Canterbury’ i ‘Lincoln’, unatarnji i naponor mj. ‘unutarnji’ i ‘naporno’, očto mj. ‘očito’, zatim ostali će trgovci zahtijevali mj. ‘zahtijevati’; bila je reformira jednog od samostana mj. ‘reforma’; unaprijed ćemo obavijestit mj. ‘obavijestiti’; ako ga se ljudi ne bolje mj. ‘ne boje’, mogao bi nastavi hodati u istom smjeru mj. ‘nastaviti’; zatim ponavljanje kopule u primjeru s lijeve su strane Ranulfovi ljudi natjerali su flamanske plaćenike u bijeg ili nedostatak kopule u Ovo za njih sigurno bilo zastrašujuće iskustvo ili nedostatak negacije kod ni mi možemo inzistirati. Ima i drugih očitih grešaka, ali je stupanj očekivanosti kod njih veći, dakle moguće je da nisu nenamjerne: u svećenićkoj odori, pojednostavjuje, mj. ‘svećeničkoj’, ‘pojednostavljuje’, zatim slijedeći tjedan, sijedine u žutosmeđoj kosi mj. ‘sljedeći’, ‘sjedine’. Nešto se ne poklapa u primjeru koji glasi Ali dvojica Richardovih ljudi već ga je napadala mj. ‘već su ga napadala’. Očito je da ta greška nije slučajna kao što je greška u primjeru silovanim djevojaka. Saint Augustine’s Day preveden je u Dan svetog Augusta mj. ‘Blagdan svetog Augustina’, a vjerojatno nije slučajno napisano ni sloj tek napadanog snijega mj. ‘napadalog’. Dakle i kod tipfelera ima očitih i manje očitih.
Ono što je danas pogrešno sutra može biti standardizirano, tako bi se mogao opisati proces jezičnih mijena, no prevoditelji i lektori žive u sadašnjem trenutku i moraju biti jezično kompetentni s obzirom na vrijeme u kojem žive, a ne predviđati promjene u jeziku i pridonositi im. Možda jednoga dana glagol ‘doimati se’ ne bude povratan, ali zasad još jest pa je za književni prijevod neprihvatljiva rečenica Tom je primijetio kako ga je presjek osobito dojmio. Mnogo je takvih sumnjivih primjera: Zašto ti je stalo što je rekao? mj. ‘Zašto ti je stalo do onoga što je rekao?’ ili ‘Zašto toliko držiš do njegovih riječi?’ Zatim Ja sam za da prior odluči mj. ‘Ja sam za to…’. Možda jednoga dana nestanu oblici ‘bih, bismo, biste’, ali zasad je neprihvatljiv primjer ‘…da bi od svih ljudi vi mogli biti zainteresirani‘. Netočno je reći dio njihove svakodnevnice dok se u rječnicima prednost još daje ‘svakodnevici’, netočno je u bilo kojoj knjizi pisati Papa, velikim slovom, kao što se uglavnom ovdje čini. Potkrao se i jedan ‘kojeg’ u primjeru transept kojeg su dovršili, a zna se pobrkati i mirovanje i kretanje, kao u primjeru …da te je ovdje poslao… mj. ‘ovamo’. Položaj kopule u tekstu često je problematičan, na primjer vrata kuće su bila otvorena mj. ‘vrata kuće bila su otvorena’.
Nepoznavanje hrvatskog
Hrvatski je rječnik u ovome prijevodu prilično siromašan i gotovo ostavlja bez riječi kad se bolje prouči. Možda bi se moglo povjerovati da može biti novostečenih bogataša umjesto ‘novopečenih’ kad bi prijevod ulijevao povjerenje. Ali povjerenje se brzo izgubi kad netko ima bijelu kosu umjesto ‘sijedu’, kad je nebo bistro plave boje umjesto da bude ‘vedro’ i ‘modro’. Umjesto da dijete bude ‘golobrado’, ono je dijete bez brade, umjesto umanjenica ide se doslovno za engleskim pa umjesto ‘vratašca’ i ‘seocu’ piše mala vrata, malom selu. Umjesto da netko ‘preotme’ grad, on je ponovno osvojio grad. Umjesto da ima ‘bisage’, lik u knjizi ima torbe na sedlu. Umjesto da se ‘umije’, djevojka želi oprati lice, umjesto ‘podočnjaka’, likovi imaju vrećice ispod očiju, umjesto da se netko ‘zajapuri’ ili ‘zarumeni’, on postaje crven u licu, umjesto ‘uboda’ (pang), lik u knjizi je osjetio boljku krivnje. His candle was burning low u prijevodu glasi plamen njegove svijeće je bio slab mj. npr. ‘svijeća mu je dogorijevala’. Umjesto da prereže čovjeku grkljan ili grlo (throat), u prijevodu stoji prerezao mu vrat. Umjesto ‘dokle’ koristi se koliko dugo (Koliko dugo ćeš puštati svoju majku da pati?). Umjesto da se prelomi, mač se poput duha rasplinuo u ovom primjeru the sword snapped in two like a twig > mač se poput grančice rasplinuo na dva dijela. Umjesto da nešto ‘okonča’ karijeru, nešto je skonča kao da je ‘skončati’ prijelazan glagol.
U prijevodu se bespotrebno koristi izraz s onu stranu mj. ‘s one strane’. Koriste se i kolokvijalne riječi i izrazi, kao što su šansa, progutati knedlu, dugo vremena, nivo, špičast, zafrkavati, papirologija, ružiti. Kad se i pojavi neki stidljiv pokušaj obogaćenja rječnika pa se upotrijebe riječi kao što su ‘graške’, ‘užad’, ‘skuti’, ‘sapi’, ‘podleći’ ili ‘netom’, onda se u tome griješi pa se netko drži majčinih skuti mj. ‘skuta’, na čelu se pojave grašci znoja mj. ‘graške’. ‘Sapi’ bi trebale biti plurale tantum, ali to nije slučaj u ovom primjeru: udario ga je po sapi i konj je krenuo. Rečenica On the following morning the baby was ill prevedena je: Idućeg jutra je i dijete podleglo bolesti. Pomislio bi čitatelj da je dijete umrlo, a ne da se samo razboljelo. Ali čitatelj se može utješiti jer odmah zatim počeo je glasno plakati. Threshing floor je u početku preveden kao ‘gumno’, ali poslije se prevoditeljica ipak odlučila na sigurnije: plato za mlaćenje žita, valjda da ne zbunjuje čitatelja nepoznatim riječima. Građevinar se u knjizi često služi oruđem koje se u prijevodu nekoliko puta naziva dijetlo, pa dlijetlo pa napokon dlijeto. Na više mjesta umjesto ‘odatle’ koristi se od tamo (od tamo će odaslati poruke, od tamo su hodali) i otamo. Prevoditeljici očito nije jasna razlika između riječi ‘netom’ i ‘tik’, koje su tim redom priloška oznaka vremena odnosno mjesta, kad je napisala netom ispod ruba njegove kratke verižnjače mj. ‘tik ispod ruba…’ Na nekoliko mjesta brkaju se ‘tuča’ i ‘tučnjava’ (uvijek spremni na tuču, izbilo je nekoliko tuča). Da su likovi bili spremni na tuču u knjizi, onda bi nekako zaštitili usjeve, što nije bio slučaj. O razlici se prevoditeljica mogla informirati u člancima Nives Opačić i u njezinoj knjizi Reci mi to kratko i jasno na stranici 213. I ovdje se forsira nezbirna množina imenice ‘uže’ (pričvršćene užetima). U prijevodu remarked skeptically glasi sumnjivo prokomentirao mj. ‘sumnjičavo’. Uz ‘usprkos’ ovdje dolazi genitiv (usprkos toga), a nađe se i ‘svih’ mj. ‘sve’ (uhvatili svih četvero). I don’t believe I can bring this baby into the world u ovom prijevodu glasi Ne vjerujem da ovu bebu mogu dovesti na svijet. Je li itko od nas doveden na svijet? Dijete se može roditi ili donijeti na svijet. Jedva da se prepoznaje hrvatski jezik u rečenici zubi su mu bili razgolićeni u groznom majmunskom ceru. Aliena was wearing sandals and a light linen dress > Aliena je bila odjevena u laganu lanenu haljinu i sandale. Sandale su prebačene na kraj ove rečenice, ali time nije ništa postignuto jer i dalje je Aliena ‘odjevena’ u sandale, kao da su sandale odjeća. To još više dolazi do izražaja kasnije kad je odjenula klompe premda je na drugom mjestu obuvena u crvene kožnate cipele. Nerazlikovanje glagola ‘odjenuti’ i ‘obuti’ još je jedna očekivana greška odnosno potencijalna mijena, a oblače se u knjizi i kacige. U primjeru pripojila svoje grudi uz njegovo tijelo htjelo se valjda reći da ih je ‘pripila’ jer inače teško da bi ih više uspjela odvojiti.
Glagol ‘izvojevati’ svršeni je oblik glagola ‘vojevati’ (vojujem) i ne spreže se kao glagol ‘izvolijevati’ kao što bi se pomislilo iz primjera Ako kralj danas izvojeva pobjedu. Književan bi oblik bio ‘izvojuje’. ‘Pogibija’ u dativu i lokativu glasi ‘pogibiji’, što nije očito iz primjera o pjesmama o iznenadnoj pogiblji u bitkama. Postoje još i imenice ‘pogibao’ i ‘pogibelj’, ali ni one se oblikom i značenjem ne bi uklopile ovamo, nego je riječ i opet o pogreški. U rečenici Jack approached every one, umjesto da priđe ‘svakome od njih’, Jack je prišao sve do jednome. Malo je paradoksalan prijevod ove rečenice: …they were not just approaching, they were charging > Ubrzo je shvatio kako se ne približavaju, nego jurišaju, gdje je izostao prijevod za ‘just’. Čak i ako netko juriša, svejedno se približava.
Dva su glagola ‘parirati’ u hrvatskom. To su dvije riječi koje etimološki nemaju veze jedna s drugom, dakle homonimi. Može se parirati nešto (udarac, eng. parry, od lat. parare – pripremati, tal. braniti) ili se može parirati nekome (sugovorniku, od lat. par – jednak). Ta se dva glagola u ovome prijevodu brkaju, odnosno stapaju u potonji: William parried the thrust easily > William je s lakoćom parirao napadu, …missed, and parried another jab. > …promašio i parirao još jednom nasrtaju.
S uporabom glagola ‘postati’ i ‘početi/počinjati’ u prijevodu se tipično pretjeruje, kao u primjerima Postao je frustriran polaganim kretanjem gomile, William je osjetio da postaje crven u licu, počeo je mahati rukama, uskoro su počele drijemati, građani su počeli klicati. Kao da se ne može biti aktivan kod neke radnje pa da se umjesto William je postao zlovoljan kaže npr. ‘William se ozlovoljio’, a umjesto Jack je postao zabrinut Jack se jednostavno mogao ‘zabrinuti’. I kao da se započinjanje ne može izraziti drugim glagolima pa da se mj. Žene su počele naricati kaže npr. ‘Žene su stale naricati’. Sve bi to potpadalo pod stil, u koji se ne zadire, kad ne bi bilo očito da u jeziku prevoditeljice inhoativa kao da nema. Martha burst into tears ona prevodi Martha je počela plakati mj. da je ‘briznula u plač’ ili barem ‘zaplakala’, i svaki čas netko počne plakati, a čak postoji i primjer želio je početi plakati. Tako je i u sljedećim primjerima. Zvono je počelo zvoniti. U zatvorenim domovima počela su treperiti svjetla, umjesto da zvono ‘zazvoni’, a svjetla da ‘zatrepere’. In a moment it would catch fire glasi uskoro će početi gorjeti mj. npr. ‘planuti’. Tomov trbuh je počeo kruliti umjesto da ‘zakruli’, osim toga ne kruli trbuh nego nešto u trbuhu ili u želucu.
Participi i pogodbene rečenice
Jezična inkompetencija vidljiva je i kod ne samo pogrešnog, nego i pretjeranog korištenja participa, njihovih pogrešnih oblika i nesigurnosti u odabiru između glagolskog priloga sadašnjeg i prošlog. Češći je, iz nekog razloga, prilog sadašnji na -ći, a rjeđi prošli na vši, ne samo u ovom nego i u drugim prijevodima ove razine. Često se participi prezenta rabe umjesto pridjeva i na to ne treba uvijek strogo gledati jer postoje u jeziku ‘osiguravajuća društva’ i ‘leteći tanjuri’. Ali ne treba ni pretjerivati. U ovome prijevodu nađu se tako sjaj uzdižućeg sunca, njihova šuštajuća odjeća i tutnjajuća kopita. Nevolja kod tih primjera nije u samom odabiru participa, koliko u njihovu obliku, gdje bi se očekivalo npr. ‘izlazeće sunce’, ‘njihova šušteća odjeća’ (ako već ne ‘šuštava’) i ‘tutnjeća kopita’. Imamo čak i jezikolomni superlativ u primjeru te se potrebe smatraju najviše zadovoljavajućima, što se elegantnije moglo riješiti glagolom. Vrlo često participi su u nesigurnim rukama nezgrapni i nepotrebni, kao kod djevojke koja ima preispitujuću inteligenciju ili kod vrlo obećavajućeg znaka umjesto npr. ‘vrlo povoljnog znaka’, primjera probadajuća bol mj. ‘prodorna’ ili u primjeru privio čvrsto uz svoje lupajuće srce mj. npr. ‘privinuo čvrsto na svoje ustreptale grudi’. His heart was seized in the cold grip of fear prevedeno je nezgrapno u njegov predosjećaj pretvorio se u paralizirajući strah umjesto da se npr. jednostavno ‘sledio od straha’ ili mu ‘dušu zahvatila hladna jeza’. Kombinacija bespotrebnog participa i doslovnosti viđena je u primjeru Jack did not like the haunting, melancholy tunes they played > Jacku se nisu sviđale proganjajuće, melankonične pjesme koje su svirali gdje bi ‘haunting’ zapravo značilo ‘sablastan’. Pogrešan oblik participa vidljiv je u primjeru kašljajući je otrčao mj. ‘kašljući’.
Participi prezenta rabe se i u predikatima, npr. situacija je bila frustrirajuća. Nevolja se javlja u muškom rodu kad se particip doživi kao nekakav pridjev analogan pridjevu moguć pa se umjesto nastavka -ući izmišlja nastavak -uć: Bio je to zastrašujuć prizor, zastrašujuć izgled, tresak je bio zaglušujuć. Ovamo se još može umetnuti brkanje određenih i neodređenih oblika pridjeva, npr. grad je još uvijek bio dovoljno mali mj. ‘malen’.
Prevoditelj treba znati kada odabrati sadašnji, a kad prošli oblik. U primjeru Dvije su se oštrice sudarile zvonko odzvanjajući glagoli nemaju isti vid: sudarile je svršeni, a odzvanjajući je trajni. Ili su se oštrice ‘sudarale odzvanjajući’, ili su se jedanput ‘sudarile’ jedanput ‘zveknuvši’ ili ‘odzvonivši’. Slično je u primjeru medvjed je eliminirao dva psa ostavljajući ih tri jer ako ih je već eliminirao, onda i particip treba biti prošli (‘ostavivši’) ili bi bolje bilo izbjeći ga.
Vrijeme je doduše dobro odabrano u primjeru Konj je prošao sasipavši ih oboje zemljom, ali je odabran neobičan oblik sasipavši umjesto ‘zasuvši’. S obzirom na nekompetentnost teksta, teško je prihvatljiv i taj glagol. Prilog ‘postupno’ trebao bi se vezati uglavnom za trajne glagole, dakle rečenica postupno je bol postala blaža trebala bi glasiti ‘postupno je bol postajala blaža’.
Pogodbene rečenice još su jedna bolna točka ovog i njemu sličnih prijevoda. If God could not forgive lascivious priests, there would be very few clergy in heaven prevedeno je ovako: Ako Gospodin neće moći oprostiti pohotnim svećenicima, u raju neće biti mnogo svećenika. Dakle ‘ako’ + futur I, k tome se imenica ‘svećenik’ ponavlja i u glavnoj i u zavisnoj rečenici. Prijevod te rečenice ne bi dobio plus ni u školi stranih jezika. Evo još loših primjera bez ulaženja u razloge i ispravke: Da je bila muškarac, mogla bi uvjeriti nekog vlastelina da joj iznajmi imanje, osobito ako je znala uvjerljivo lagati; Ako se priorat mora osloniti na vlastite izvore, neće moći početi još godinama; Ako sam odjeven kao redovnik, strijelci me neće gađati.
Povođenje za engleskim
Velik je utjecaj engleskog prisutan u prijevodu romana, zapravo mnoge su rečenice prevedene doslovno, a kod riječi je jednostavno uzeto prvo značenje u rječniku. Posao dakle nije dovoljno dobro obavljen nego je odrađen, često na neprihvatljiv način. Predoslovno ili lošim odabirom ponuđenih rješenja u rječniku prevedeno je he was busy > bio je zaposlen mj. ‘zauzet’. Nije naime riječ o radniku, nego o vlastelinu u palači, koji nije imao vremena za došljaka. Jednako je loše odabrano rješenje pod pojmom ‘abuse’ koji znači ‘zloupotrijebiti’, ali i ‘vrijeđati’, pa imamo primjere …kako otvoreno zloupotrebljava knjigu (koju je oskvrnula) i grozno su je zloupotrijebili (silovali su je) i opljačkali. Pridjev ‘hearty’ može značiti ‘srdačan’, ali vezan za hranu, on znači ‘krepak, hranjiv, obilan’ pa očito nešto ne valja u primjeru William koji je inače srčano jeo i pio. Glagol march može značiti ‘marširati’ ili bolje ‘stupati’, ako je riječ o vojsci, ali čudno zvuči za jednu osobu: svi su promatrali kako maršira kroz ulaz. ‘Silence’ znači ‘tišina’, ali i ‘šutnja’, pa kad su redovnici u pitanju, a week of total silence trebalo se ticati šutnje, a ne prevesti kao tjedan dana potpune tišine.
Doslovno je prevedeno iza zaprege napunjene kamenom mj. ‘nakrcane’ ili ‘natovarene’ kamenom. Izraz podigao ga u obrani zapravo je engleska konstrukcija za hrvatski ‘podigao ga da se obrani’. Predoslovno je reći potjerao je konja prema naprijed, što je suvišan dodatak u hrvatskom premda je u engleskom potreban. Ako je potjerao konja, malo je vjerojatno za hrvatskog čitatelja da je konj krenuo ‘prema natrag’. Doslovno je prevedeno Ovo nije bila bitka, ovo je bio pokolj. Može proći za školu stranih jezika, ali u književnom prijevodu trebalo je glasiti ‘To nije bila bitka nego pokolj’. Primjer hodala je niz stol mj. ‘po stolu’ podsjeća na onaj primjer s ulicom s početka ovoga teksta. Milius came to his rescue prevedeno je Milius je došao u spas mj. ‘Milius mu pritekne u pomoć’. Zastanimo malo i zapitajmo se jesmo li ikad došli nekome u spas. I jesmo li hodali niz stol? Trebalo bi to pitanje postaviti nakon svakog navedenog primjera da bi se shvatilo koliko su nezgrapni, najblaže rečeno. Pokušajmo te nemoguće izjave staviti u vlastita usta ili u pero omiljenih nam pisaca da shvatimo razmjere neknjiževnosti tekstova u novijim romanima.
Često se u novijim prijevodima riječ man prevodi kao ‘muškarac’ umjesto kao ‘čovjek’, a men and women kao ‘muškarci i žene’ umjesto kao ‘ljudi’. U ovom romanu to dolazi do izražaja na samome kraju prve knjige te se čini kao da je riječ o ljubavnoj vezi između dva muškarca, a ne o zahvalnosti zbog stečenog znanja o gradnji. Rečenica glasi Tom mu je podario nešto jedinstveno, nešto što mu nijedan drugi muškarac ne bi mogao pružiti, nešto što je predstavljalo strast, vještinu, umjetnost i način života. Nesporazum bi se izbjegao da je pisalo ‘nešto što mu nitko drugi ne bi mogao pružiti’. Kasnije se slično događa s izrazom exceptionally handsome, kojim prior opisuje nadbiskupa, prevedenim kao vrlo privlačan umjesto ‘lijep’ ili ‘pristao’.
Doslovnosti nema kraja. A cry of fear escaped from his open mouth u knjizi glasi Krik straha pobjegao je s njegovih otvorenih usana. ‘Escape’ zaista znači ‘pobjeći’, ali bilo bi više u duhu hrvatskog da se nekome taj krik straha ‘oteo’ iz otvorenih usta (ne s otvorenih usana). Doslovno je preveden izraz ‘what’s in it for me’ u rečenici: It’s a grand scheme for you, Bishop, but what’s in it for me? > To je za vas veliki plan, biskupe, ali što je u njemu za mene? mj. ‘što ja imam od toga?’ U rečenici The split had been patched up > Raskol je pokrpan umjesto da je ‘zaglađen’. Doslovno su shvaćeni izrazi not so fast (ne tako brzo mj. npr. ‘lakše malo’), get away with murder i tip the balance (izvući s ubojstvom, prebacilo ravnotežu). Rečenica Sitting on the saddle hurt her, inside, and it was all she could do to stay on ovdje znači da je činila sve u svojoj moći da ostane u sedlu, da se trudila svim silama da ostane u sedlu, no prijevod je doslovan i besmislen i glasi: Sjedenje u sedlu je boljelo, u nutrini, i to je sve što je mogla učiniti da ostane u sedlu, uz ponavljanje ‘u sedlu’; the king had no time for such talk doslovno je prevedeno kralj nije imao vremena za takva naklapanja mj. da nije imao npr. ‘strpljenja’.
Evo i jednog prijevoda koji nije doslovan, a trebao je biti: who worked from sunrise to sunset u prijevodu glasi koji su radili od izlaska sunca do njegova smiraja što je s obzirom na sve gotovo hvalevrijedan pokušaj, osim što se smiraj ne tiče sunca, i ovdje je trebalo ići za prvim što padne na pamet i napisati jednostavno ‘od jutra do mraka’.
Zanimljivo je povođenje za engleskim koje bi moglo potpasti pod raniji odlomak o jezičnim mijenama. Katkad čujemo neki engleski izraz, zapamtimo ga i poslije ga primijenimo bilo u izvornom obliku i značenju, bilo u izmijenjenom i asimiliranom. Na primjer ‘nakaza’ je na engleskom ‘freak’, što se izvrglo u frik i znači nešto kao manijak i sad imamo neku seriju na televiziji koja se zove Frikovi iako se u originalu ne zove Freaks nego Psych. Engleske konstrukcije ostaju dakle u svijesti povodljivih pa se njima prevodi nešto što u tom trenutku i nije prisutno u izvornom tekstu. Takvu neinventivnost nalazimo i u ovom prijevodu: We’re being attacked moglo se u nekoj drugoj prilici reći i ‘We’re under attack’ i zato je u ovom slučaju prevedeno Pod napadom smo a ne ‘Napadnuti smo’. Sličan je slučaj ovdje: Jack would be beaten to a pulp > premlatit će ga do neprepoznatljivosti. Ovdje je očit utjecaj izraza ‘beaten beyond recognition’ umjesto da bude preveden sa ‘Izmlatit će ga na mrtvo ime’.
Utjecaj engleskog vidljiv je i kod nepotrebne upotrebe priloga ‘nikada’ mj. ‘uopće’ ili ‘više’ ili ništa. Naime, u hrvatskom je ‘nikad’ samo vremenski prilog, dok u engleskom never, osim što ima vremensko značenje, može poslužiti i pojačavanju rečenog. Zato treba razmisliti prije nego što ga se prevede s ‘nikad’. Trebalo je biti prevedeno s ‘uopće’ ili ‘ni’ u primjerima Udarac nikada nije zadao ili Ellen se nikada nije vratila u samostan ili nikada nisam vidio da su dijete odnijeli. Ni I suppose ne treba doslovno prevoditi, kao u primjeru “You’ll sleep soundly tonight”, “I suppose I shall” > “Pretpostavljam da hoću.”
Engleska riječ ‘fire’ zaista znači ‘vatra’, tu nema greške. Ali ako se dalje pogleda u rječniku, ona znači i ‘požar’ pa kad netko zapali crkvu (u knjizi podmetne vatru mj. ‘podmetne požar’) i netko drugi dotrči i uspaničeno povikne ‘fire’, onda vjerojatno misli na požar. He is not here znači on nije ovdje, bez daljnjeg, za plus u školi stranih jezika. Ali ovdje je to za minus. Kad nekoga nema, onda se kaže ‘nema ga’, a ne ‘on nije ovdje’. Naime, u engleskom i ne postoje riječi za ‘požar’ i ‘nema’, kao ni glagol ‘umiti’ ni veznik ‘nego’ pa se engleski mora snalaziti drukčije. Da ne bi bilo zabune, to se ponavlja nakon što jednom liku umre otac. Sin se teško miri s time i za njega piše: Nije mogao shvatiti činjenicu da njegov otac više nije ondje, jer zaista ‘there’ znači ‘ondje’, ali tako bi svatko mogao prevoditi. Jedan se lik u knjizi pita što da radi, what am I going to do? ‘Što da radim?’ upitao bi se svatko od nas, ali on se pita Što ću učiniti? kao da će njegov postupak biti neovisan o njegovoj volji.
Pogrešno shvaćen engleski
After all kao sklop ne znači nakon svega. Trebalo je pogledati u rječnik pa vidjeti da to znači ‘napokon, ipak, uostalom’. Gotovo je na razini one šale ‘how yes no’ rečenica iz prijevoda Sinoć nas je pogodila katastrofa, ali nakon svega samo materijalna ili Nakon svega, prepirali su se samo oko poljupca. Isto tako sure enough ne znači “sasvim sigurno”. I to se moglo pronaći u rječniku kao ‘zaista, svakako’. Prevoditeljica to nije potražila nego je napisala ovu besmislicu: Sure enough, he could see a black mass in the distance > Sasvim sigurno, ugledao je crnu mrlju u daljini. I ovu: Sasvim sigurno, iz očiju je kapala voda. Nadalje, trough lined with lead korito je obrubljeno olovom, ojačano olovnim obručima, a ne korito ispunjeno olovom. Kakvog bi smisla imalo ispuniti korito olovom?
U knjizi nema mnogo humora, ali to što ima nije dobro preneseno. Petogodišnjak kaže bervs umjesto ‘verbs’ i pisac nam pojasni da su u pitanju verbs. U prijevodu to su hlaholi pojašnjeni u glagole, no teško je vjerovati da bi petogodišnjak ‘pojednostavnio’ glagole u hlahole, a ne npr. u ‘gagole’ ili ‘lagole’. Ali može proći. Pogrešno je međutim shvaćena sljedeća šala. Jedan se dječak ruga drugome da ne veže vezice na cipelama jer broji na prste pa ako mu zatreba broj veći od deset, onda se brzo prebaci na brojenje nožnim prstima. Izvorno ta šala glasi ovako: “Have you ever wondered why Alfred never laces up his boots?” “It’s so that he can get at his toes quickly — in case he needs to count above ten.” U prijevodu drugi dio glasi: “Tako da može brzo ustati, u slučaju da treba brojiti iznad deset”, dakle get at his toes pogrešno je shvaćeno kao brzo ustati i poanta je izgubljena.
Pokušaj zaključka: generacija degeneracije
Ostaje pitanje jesu li navedeni primjeri manifestacija neznanja ili mijene, jesu li pogrešni ili su samo drukčiji. Ako su drukčiji, od čega se razlikuju kad je ovakvih slučajeva sve više među novim prevodiocima? Mladi su prevoditelji s pravom zbunjeni jer s jedne strane govori im se da ne smiju prevoditi onako kako razgovaraju u svakodnevnom životu, dijalektalno ili kolokvijalno. S druge strane govori im se da prevode prirodno, onako kako bi to zaista rekli jer u zbilji ni sami autori ovakvih prijevoda ne bi za nekog prijatelja rekli da ima preispitujuću inteligenciju ili da nešto smatraju najviše zadovoljavajućim. Ta dva pravila nisu u opreci nego predstavljaju granice dopuštenoga. Umijeće je u nalaženju ravnoteže između tih dvaju zahtjeva.
Pitanje o razlici između pogreške i mijene mogu postaviti lingvisti, ali ne i prevoditelji, lektori i redaktori. Za potonju skupinu mijene su u manjini, pa se može prijeći npr. preko pravila za glagole ‘koristiti’, ‘služiti’, ‘rabiti’ i ‘upotrebljavati’, no većina odstupanja jesu pogreške, ovisno o autoru, i za njih treba tražiti bolja rješenja, treba ih ispravljati. Očito je da se kod novih generacija govornika, pa i prevoditelja i redaktora jezik mijenja i tu nema ničeg novog, a ni pohvalnog, osobito kad to nije spontana mijena, jer to obično nije rezultat književnog nadahnuća, darovitosti, intelektualnog napora, znanja ni ičega drugog doli indolencije i nedostatka navedenih svojstava. Da je ovaj prijevod katedrala, urušio bi se poput Alfredova svoda u 12. poglavlju, a ovako slova stoje bezbolno na papiru i kritika im neće previše naškoditi.
Možda među novim naraštajima postane ili već jest trend potiskivati hrvatske riječi, danas ‘gumno’ pretvoriti u ‘plato za mlaćenje žita’, sutra ‘naočale’ u ‘stakla za gledanje kroz njih’, možda postane ili već jest trend latinske riječi prevoditi latinskima, davati glagolima proizvoljna značenja, liberalno oslobađati riječi iz Prokrustovih postelja i razapinjati ih kojekako, ali to nije pravac koji bi smio biti stavljan na papir uz blagoslov lektora, redaktora i urednika, tiskan u tisućama primjeraka, ukoričen i ilustriran kao da predstavlja kulturu i književnost jer to ovaj prijevod, iz priloženog, ne čini, a on je vjerojatno jedan od kvalitetnijih te vrste koji se nude na tržištu, nasumce odabran za potrebe rođendanskog dara. Govorni jezik možda se mijenja, ali ne treba pri tome književni jezik kržljati. Zaboravljaju se zanati i riječi koje su ih opisivale, zaboravljaju se izrazi za rodbinske odnose, životinje, biljke, običaji i općenito velik se dio rječnika odbacuje kao nešto konzervativno i zaostalo, mijenja se sama struktura jezika preslikavanjem tuđih. Prijevodna književnost u takvoj bi situaciji mogla biti jedini branik pred bujicom internacionalizama i jedina nada za očuvanje slavenskog elementa i bogatstva u hrvatskom jeziku, a ne sudjelovati u toj degeneraciji jezika i čak u njezinu generiranju.