Uz otvorenje izložbe Jane Žiljak u Galeriji AZ


Latinica i glagoljica

Kada se računalo šezdesetih i početkom sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća našlo u žiži interesa likovnih teoretičara i umjetnika raspravljalo se o načinima kako novi alat staviti u funkciju umjetničkog izraza. Pionir računalne grafike Vilko Žiljak koristio je grafičke znakove koje mu je nuđala tipkovnica kako bi njima oblikovao slobodne vektorski određene apstraktne forme. Te prve crno-bijele grafike djelovale su kao zanimljiva grafička šara, dok je pogled izbliza otkrivao grafičku jedinicu izvedenog traga: točke, crte, uskličnike, upitnike, brojeve i slova. Svi su ti znakovi bili stavljeni u funkciju ispisa obrisa i ispuna zadanoj formi, a korišteni su logikom gustoće, razmaka, debljine i oblika.

Grafički rasteri

Razvojem tiskarstva raster je sve više dobivao na značaju, da bi napokon offsetni tisak rasterima u tri boje (cijan, magenta i žuta) stvorio iluziju realne obojenosti motiva. Moda točkastog rastera krupnog zrna i uopće raster kao vidljiva likovna vrijednost, postala je šezdesetih godina 20. stoljeća popularna, te je često korištena u fotografiji. Ta je opčinjenost trajala sve do pojave prvih xeroxsa (1980-ih) aparata za povećavanje kojeg su umjetnici prihvatili kao novi grafički alat i povećavanjem predloška usvojili nestabilne bridove i mrljaste površine kao osobiti likovni fenomen. Jana Žiljak ovdje koristi latinicu i glagoljicu kao rasternu jedinicu čijim umnožavanjem i međuodnosima stvara grafiku sebi zadanog motiva, a ovdje su to portreti.

Latinica i glagoljica

Izložba Jane Žiljak nosi naziv „Latinica i glagoljica“. Ta dva pisma u svemu se razlikuju. Ponajprije u konstrukciji. Latinica je danas u računalu, a i izvan njega, u diplomskim radovima brojnih studenata, dosegla enormne varijacije. U svojoj je osnovi lagane i vitke konstrukcije. Svaki slovni znak jedan je glas. Latinica rasprostranjena latinskim jezikom i rimskim kapitalama uklesanih u brojne spomenike, imala je i svoje brojevne vrijednosti koji se danas napuštaju i koriste se više u dekorativne svrhe. A upravo je dekorativnost sudbina hrvatskog arhaičnog pisma glagoljice. Glagoljica je u političkoj povijesti odigrala važnu ulogu u obrani narodnog jezika u crkvama, a protiv dominacije latinskog, kojom se govorilo službeno u crkvenim obredima. Glagoljaštvo je identificirano s narodnjaštvom, što upućuje na to da je važno sačuvati znanje i uspomenu na ovu povijesnu pismenostnu tvrđavu. Usporediti dakle latinicu i glagoljicu u ovoj postavi mnogo je dublje i složenije, iako je osnovni motiv grafizam kao likovni fenomen.
Glagoljica je dakle u svojoj živoj povijesti također imala nekoliko fontova (uglata i obla). Svako se slovo čitalo na određeni način, te je u tom smislu bila kombinacija pojmovnog i glasovnog pisma. Zanimljivo je koristeći se pojmovnim značenjem slova odgonetavati porijeklo nekih riječi tražeći im dublja i skrivena značenja. Glagoljska su slova kao i latinična korištena i za brojevne znakove. Glagoljica se može usporediti po svojoj dekorativnosti i povijesnoj utemeljenosti u suvremenoj dizajnerskoj primjeni s njemačkom goticom. Ona je tvrde i čvrste građe što se očituje na izvedenim grafikama osobito u usporedbi s latinicom.

Izložba „Latinica i glagojica“ dio je istraživanja o grafici kao suvremenoj računalnoj tehnici u kojoj slova čine onaj bitan otisak koji je ovdje podređen fotoportretima. Sada slova imaju svoj pismovni rez, tanko i debelo u 32 razine. Slova prate grafičke elemente prepoznatljivosti portretnog lica samo u pogledu iz daljine. Ona u povećanju nose određene riječi. Iste riječi ispisane su na latinici i na glagoljici. Tako je došla riječ o slici u sliku, to jest slika i riječ su ravnopravne jer jedno bez drugog ovdje ne postoji. Rad je to za grafičke forenzičare, koji u mrljama, povećanjem razotkrivaju onaj drugi smisao prikazane grafike. Na ovu temu vidljivo i nevidljivo, koja je tako omiljena u likovnim krugovima, i ovdje možemo lamentirati. Ljudi naprosto vole tajne i tajnovitost i male zagonetke, pa je i ova izložba ponuda interaktivnoj personaliziranoj igri, pogleda iz daljine i iz blizine. Ujedno riječ i slika usklađeni su u ritam fotografije, a završni ishod ove složene i razigrane tehnike je inovativna računalna grafika s brojnim otvorenim mogućnostima njezine kreacije.

Epoha Portal Jadranka Fatur Kurier
Epoha Portal Jadranka Fatur Glagol

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp