Dan Brown je do sada napisao sedam romana: 1998. Digital Fortress, 2000. Angels and Demons, 2001. Deception Point, 2003. The da Vinci Code, 2009. The Lost Symbol, 2013. Inferno, 2017. Origin. Najveći je uspjeh postigao roman Da Vincijev kod prema kojem je snimljen i film, a nedugo zatim ekraniziran je i roman Anđeli i demoni. Svi su Brownovi romani prevedeni na hrvatski i objavljeni u nas, ali ne istim redoslijedom kojim su pisani. Nakon velikog uspjeha Da Vincijevog koda 2003. godine, ostale su knjige prevođene naknadno: 2004. Digitalna tvrđava, 2004. Anđeli i demoni, 2006. Velika obmana, 2007. opet Digitalna tvrđava, 2009. Izgubljeni simbol. Roman Digitalna tvrđava preveden je dakle na hrvatski i objavljen dva puta kako bi se kompletan opus Dana Browna našao pod kapom izdavačke kuće VBZ i dok Brownove knjige nije preuzeo Petar Vujačić. Sedam knjiga, četiri prevoditelja, gdje je jednu knjigu prevelo dvoje prevoditelja neovisno, a jedna prevoditeljica i jedan prevoditelj preveli su dvije. Zornije će to biti prikazano tabelom.

Analiza je rađena na temelju knjiga dostupnih u knjižnicama. Od ponovljenih izdanja navedena su ona koja su izmijenjena.

Digitalna tvrđava

Digitalna tvrđava prevedena je dvaput u četiri godine iako je to Brownov prvi i zacijelo najlošiji roman, i ne samo Brownov, nego i općenito. Takva se reizdanja i ponovni prijevodi inače događaju samo svjetskim klasicima. Ali izdavačke perturbacije pokazale su se korisnima za tu knjigu jer se u izdanju VBZ-a pojavila u znatno boljem prijevodu, premda se, kad su Brownovi romani u pitanju, ne može govoriti o kvalitetnim prijevodima, dok bi se u kategoriju prolaznosti od prijevoda koji slijede mogao ubrojiti jedino taj Vujačićev.

Digitalna tvrđava ime je programa za dešifriranje poruka. Dospije li on u javnost, sve tajne službe gube svrhu. Sastavio ga je programer, Japanac čijim ubojstvom u Sevilli počinje roman, a radnja se vrti oko traženja ključa za aktiviranje tog programa. Tema je dakle informatička, s nešto kriptografije, tipično muška, kao što je i inače Brownov stil pisanja jer na primjer u prvim romanima uvijek navodi tip oružja i prijevoznog sredstva koji se pojavljuju u sklopu radnje. U njegovim romanima čovjek ne izvuče pištolj nego revolver Manurhin MR-93. Njegovi likovi gotovo su lišeni emocija, ljubavne priče ako su i prisutne, nisu spomena vrijedne nego eventualno začine kraj. Kod takvog pisanja nije važno što likovi proživljavaju u nutrini i o čemu razmišljaju, nego to da u hipu sve shvaćaju i da nas brzo vode kroz radnju. U kasnijim djelima pisac manje inzistira na tipovima oružja i prometala, ali njegova literatura i dalje ostaje bliskija muškoj publici i o toj je činjenici trebalo voditi računa pri odabiru prevoditelja.

Kristina Turkalj književnim se prevođenjem bavila od 2003. do 2005. i prevela je šest knjiga za izdavačku kuću Delfin iz Sesveta, čija je vlasnica i urednica Josipka Turkalj. Petar Vujačić iskusniji je prevoditelj i zanimljivo je početi ovu analizu usporedbom njihovih neovisnih prijevoda istog teksta pri čemu se u novijem prijevodu vide mnogobrojni nehotični ispravci pogrešaka iz starijeg i lošijeg Delfinovog prijevoda. Naveden će biti original, zatim prijevod u izdanju Delfina, a zatim onaj u izdanju VBZ-a:

• Strathmore had reached the end of his rope: (DT1) Strathmore je dospio do kraja svog konopca. (DT2) Strathmoreu je to očito bila ona posljednja kap. 
• I didn’t want anyone else in the loop: (DT1) Nisam želio nikoga drugog u omči. (DT2) Nisam želio da itko drugi sazna.
• I finally had to bite the bullet and bring you in: (DT1) Konačno sam morao zagristi u metak i uputiti te u sve. (DT2) Na kraju sam morao pregristi ponos i pozvati te.
• H. counted his chickens a little early: (DT1) H. je malo prerano prebrojao svoje piliće. (DT2) H. je malo trčao pred rudo.
• His silencer, the best money could buy: (DT1) Njegov prigušivač, najbolji koji se novcem mogao kupiti. (DT2) Njegov prigušivač, najskuplji uopće.
• Not in a million years had Hale imagined… (DT1) Ni u milijun godina Hale ne bi mogao pomisliti… (DT2) Hale ni u najluđem snu nije zamišljao… 
• Sounds like business as usual: (DT1) zvuči kao uobičajen biznis. (DT2) Zvuči kao da je sve po starom. 
• A diagnostic, my ass! (DT1) Dijagnostika moje dupe. (DT2) Dijagnostika malo sutra

Iz ovih primjera vidljiva je potpuna neupoznatost prevoditeljice s frazemima, odnosno njezina spremnost da ih prevodi doslovno, kao što bi učinio kakav program za prevođenje. To neznanje i nemar vidljivi su i u jednostavnijim izrazima: The time had come: (DT1) Vrijeme je stiglo. (DT2) Kucnuo je čas; Susan stood frozen: (DT1) Susan je stajala zamrznuta. (DT2) Susan se skamenila; At this point: (DT1) U ovoj točci. (DT2) U ovom trenutku; Poor bastard. (DT1) Jadni nitkov. (DT2) Jadnik; Although Ensei Tankado was not alive during the Second World War: (DT1) Iako Ensei Takado nije bio živ za vrijeme Drugog svjetskog rata (DT2) Iako se Ensei Takado nije rodio za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Uz rijetke iznimke Digitalna tvrđava u Vujačićevu prijevodu ispravak je zabluda koje je u svojem prijevodu iznijela njegova prethodnica. Često ponavljana riječ pass-key u DT1 glasi lozinka-ključ, a u DT2 zaporka. Pohvalni su međutim pokušaji prevoditeljice da izbjegne nepotrebne anglizme: DT1 datoteka mj. DT2 fajl, DT1 pošta mj. DT2 mejl, DT1 prizivač mj. DT2 biper (premda se u hrvatskim priručnicima taj uređaj zove dojavljivač), no to nije isključivo pravilo, kao što se vidi iz primjera (DT1) Skinuo sam ga s Tankadovog Internet sajta : DT2 Skinuo sam ga s Tankadove stranice.

Nakon svega ne čudi da DT1 sadrži izraz učiniti da, tipičan za loš stil:

Her conversation with Strathmore had made her increasingly anxious about David’s safety. (DT1) Razgovor sa Strathmoreom učinio ju je još zabrinutijom u svezi Davidove sigurnosti. Ovdje je vidljiva i pogrešna upotreba izraza “u svezi” s genitivom. Ovako ta rečenica treba glasiti: (DT2) Nakon razgovora sa Strathmoreom samo je još više strepila za Davidovu sigurnost. U DT2 zamjenski glagol učiniti je rjeđi, kao u primjeru …učinilo bi slavnim preko svih granica mašte gdje je mogao stajati glagol proslaviti.

Prevoditeljica u DT1 mijenja rod imenice bol, koja je kod prevoditelja uvijek ženskog roda. K tome prevoditeljica iza unatoč stavlja genitiv, koristi radi umjesto zbog i obavezno se služi odnosnom zamjenicom kojeg kod neživih objekata. Nije upoznata s prenošenjem upravnog u neupravni govor pa npr. izjavu I thought you knew prevodi u prošlom vremenu: Mislio sam da si znala mj. Mislio sam da znaš.

Po nekim se tipičnim pogreškama i značajkama lošeg stila prijevodi ne razlikuju, a katkad DT1 nudi čak bolja rješenja. Oba prijevoda u ovome primjeru griješe koristeći futur prvi u pogodbenoj rečenici: (DT1) Ako će Digitalna Tvrđava postati novo NSA-no djetešce… (DT2) Ako će Digitalna tvrđava postati Agencijino novorođenče… Izraz buying time, “dobivanje na vremenu”, oboje prevode kao “kupovanje vremena”; oboje griješe tvrdeći da klub Embrujo znači “Vještac” na engleskom umjesto na hrvatskom. Iceberg oboje prevode kao ledenjak, koji u daljnjem objašnjenju skriva 90% svoje mase ispod površine, no ledenjaci su zapravo glaciers i vide se cijeli. U malo čemu je DT1 bolja od DT2. Glagol seksati upotrijebljen u DT2, dok u DT1 glasi imati seksualne odnose; No way je u DT1 prevedeno kao ni slučajno, a u DT2 kao nema šanse. Radna stanica iz DT2 u DT1 glasi radna postaja, Bergofskyjev princip iz DT2 u DT1 bolje glasi poučak Bergofskog.

Kod Vujačića je možda najpohvalnije to što ne podliježe trendu degramatikalizacije i aglutinacije leksema kod atributnih veza, jednostavnije rečeno: trendu lijepljenja riječi jednih na druge prekopiranom iz engleskog. O čemu se radi, bit će vidljivo iz sljedećih primjera jer u DT1 je to nabacivanje riječi u nimalo hrvatske konstrukcije pravilo:

• (DT1) pet Rhyolite satelita ↔ (DT2) pet Rhyoliteovih satelita
• (DT1) virus sonda ↔ (DT2) antivirusni program
• (DT1) novonabavljeni Vespa skuter ↔ (DT2) nova Vespa 
• (DT1) Naručio je dva Águila piva. ↔ (DT2) Naručio je dva piva Aguila.
• (DT1) Skočibuba fijasko ↔ (DT2) Fijasko sa Skakavcem
• Mahogany Row: (DT1) Mahagonij odvojak ↔ (DT2) Ulica mahagonija
• She’s not going to fall for your divide-and-conquer technique: (DT1) Ona neće nasjesti na tvoju podijeli-i-zavladaj tehniku. ↔ (DT2) Ona ti neće popušiti strategiju podijeli pa vladaj. 

I na kulturološkom planu DT2 može poslužiti kao uzor tvorcima DT1:

• Japanese characters could never be confused with our Roman lettering: (DT1) Japanski se znakovi nikada ne bi mogli pobrkati s našim rimskim pismom. (DT2) Japanske ideograme nitko ne bi mogao zamijeniti s latiničnim pismom; 
• …in South America meeting with the President of Colombia: (DT1) …u Južnoj Americi na sastanku s Predsjednikom Colombije. (DT2) …u Južnoj Americi, gdje se sastao s kolumbijskim predsjednikom. (DT1) 
• (DT1)…iznad Srednjeg Istoka ↔ (DT2) …iznad Bliskog istoka.

Valja priznati da su neke od ovih pogrešaka prisutne i u tisku i narodnoj predaji, na primjer brkanje ledenih santi i ledenjaka te pojmova Bliski istok i Srednji istok. Općenito je pohvalno umetanje fusnota i inventivnost vidljiva iz nepostojećih riječi skočibuba i prizivač, ali ne ako fusnote i inventivnost potječu od nekoga tko počinja tako krupne pogreške. Prevoditelj mora steći svoje, urednikovo, lektorovo i čitateljevo povjerenje prije nego što se upusti u takve pothvate. To se povjerenje ne postiže rečenicama kao što je u DT1: Čuo se zvuk približavajućih koraka ili Jedan je predmet, kao da se materijalizirao niotkuda, doletio je iz kabine… (uz ponovljeno “je”) koja u DT2 glasi Kao iz vedra neba stvorio se neki predmet… U DT1 mnogi su engleski pojmovi preneseni neprilagođeni, kako je već prikazano. Ostali su nepromijenjeni nazivi gradova Cairo i Tokyo, izraz Bingo (pogodak) ostao je nepromijenjen, u DT2 glasi pogođeno-potopljeno. Uzvik Oh My God preveden je doslovno u DT1 Oh moj Bože, u DT2 glasi Blagi Bože. Pepperoni (iz DT2 vidi se da su to ljute kobasice) postali su u DT1 feferoni. Izrazom u Sevilli, Španjolska oponaša se englesko određivanje mjesta radnje, a u DT2 glasi u Sevilli, u Španjolskoj. U rečenici They wouldn’t let me get on nije prepoznato značenje kondicionala kad se opisuje protekli događaj. U pogrešnom prijevodu ona glasi (DT1) Oni me ne bi pustili u zrakoplov. U DT2 glasi Nisu me pustili unutra. Glagol decide prevodi se kao “odlučiti” čak i kad znači “zaključiti”: (DT1) Odlučila je da je bolje ostaviti Halea na miru. (DT2) Shvatila je kako ga je bolje pustiti na miru. 

Moglo bi se reći da je u DT1 ugrabljena gotovo svaka prilika da se pogrešno prevede što god se pogrešno prevesti dalo. Takav je prijevod roba s greškom i trebalo bi ga povući iz knjižnica pogotovo jer postoji uglavnom bolja verzija istog romana, a nekoliko primjeraka trebalo bi sačuvati samo kao kuriozitet i radi učenja na tuđim greškama.

Izgubljeni simbol

Prvi kvalitetni prijevod jednog romana Dana Browna. Ovaj je roman svijet s nestrpljenjem očekivao pa kad je 15. rujna 2009. pušten u prodaju, počelo je njegovo bjesomučno prevođenje na mnoštvo jezika. Ta je žurba bila otegotna okolnost za ovaj prijevod, kod nas dodatno zbog pritiska da bude spreman do Interlibera 2009. Dakle knjigu je trebalo prevesti, lektorirati, uvezati i opremiti u razdoblju od 15. rujna do 11. studenog. To su nepuna dva mjeseca, manje od 60 dana za više od 500 kartica, desetak kartica svaki dan bez predaha. Izvedivo, ali uz potencijalni pad kvalitete. A ipak, kvaliteta je mnogo bolja nego u svim ranijim prijevodima.

Na red su u ovoj priči nakon Sionskog priorija i Iluminata došli i Slobodni zidari. U tekstu nema previše tehničkih izraza, a olakotna je okolnost što se ovaj put radnja romana odvija u SAD-u, u Washingtonu, dakle nema francuskih ni talijanskih citata, imena ulica, građevina i ličnosti koji bi se mogli pogrešno napisati ili prepisati. Nema više tipfelera, pravopisnih i gramatičkih pogrešaka, šlampavosti. Nema tipičnih prijevodnih pogrešaka, grandfather clock nije preveden kao “djedov sat”, kako se često viđa u prijevodima nego je to antikni sat. Never se uglavnom ne prevodi, npr. u izrazu She never found it > Nije ga pronašla, ali se ipak potkrao u primjeru propao kroz led i nikada nije izronio. Nema nekih tipičnih pogrešaka ni u hrvatskom: nema brkanja oblika koji i kojeg, nema ni brkanja Maora i Maura. Gibberish je dobro riješeno kao galimatijaš, pogotovo jer je u pitanju latinski tekst. Tattoed man nije prevedeno “tetovirani čovjek”, nego samo tetovirani. Ne koriste se riječi stvar, jako i puno. Ovdje nema klikanja, nego samo škljocanja. Nema ni izraza “učiniti da…” Sve to ukazuje na osnove za kvalitetan prijevod. Prijevod čak ima prednost pred originalom jer su grčke riječi pisane grčkim slovima.

Zatipke bi trebalo tražiti povećalom, evo ipak nekih: izlazeći ih mj. “izlazeći iz”; želimi mj. “želim”; ćirilićnom mj. “ćiriličnom”, ako je to zatipak; Katherin mj. “Katherine”. Katkad prevoditeljeva logika prevlada u prijevodima, pa je tako i ovdje Michael Parkes prekršten u Michael Parks, a Shuter’s Hill koje zaista ima samo jedno t u originalu, promijenjeno je u brdo Shutter. U izrazu rectificando invenies occultum lapidem pogrešno je napisana druga riječ kao inveniens. Problemi s latinskim vidljivi su i iz ovog primjera: “Laus Deo”, prošaptao je Langdon. Dobro poznata latinska fraza, u značenju “hvalim Gospoda”, ali hvalim Gospoda glasilo bi “Laudo Deum”, a Laus Deo je Slava Bogu. Komplicirani naziv cyclotrimethylenetrinitramine postao je ciklotrimetiletilentrinitramin mj. “ciklotrimetilentrinitramin”.

Ima nekih odstupanja od lektorskih standarda. Koristi se, na primjer, isključivo oblik “nalik čemu” mj. “nalik na što”. Glad se ovdje taži umjesto da se toli, bol je uglavnom muškog roda (od bola, pun bola ali sva bol ovoga svijeta). Umjesto da bude nešto u vezi s nečim, nalaze se primjeri u svezi mističnih spoznaja, upute u vezi točnog trenutka. Prevoditelj brka riječi kut i ugao, kao u primjerima sva četiri ugla svijećom osvijetljene sobe, donji redak uz lijevi ugao.

Najveća pogreška u ovom prijevodu tiče se korištenja priloga gdje i ovdje s glagolima kretanja: gdje se odlazi… A gdje ćete vi? …gdje bi trebali poći… ovdje ste pozvani… gdje želi dovesti. Gdje si krenula?  Gdje je otišao? Ali nalazi se i ovaj primjer: on neće imati kamo. Doslovno se prevodi upitni prilog što u primjerima Što je ova knjiga?;  What are all these doorways? > Što su ta vrata? mj. “Kakva je ovo knjiga?”, “Kakva su to vrata?”

Što se tiče pravopisnih grešaka, očito je j suvišno kod svile iz Kiryjua, a kod Bika Koji Sjedi sve bi se riječi trebale pisati velikim slovom ako je to ime čovjeka, a ne samo prva.

Izbor vokabulara nije najsretniji pa se koriste riječi frižider, rikverc, fajl, mejl, laptop, firewall, penthouse, zakikotati, uvijek genije umjesto genij, zatim nehrvatske riječi utisak, prijemčiv, učesnik, zaviještao (mj. barem zavještao), ljubopitljivo, stražarka, upravnik. Ovome odlomku pripadaju i izrazi koje prevoditelj uopće nije preveo, ne samo u ovoj knjizi, nego se to često viđa i drugdje. Serious computer geek prevedeno je (odnosno nije uopće prevedeno) sa ozbiljni frik za kompjutere; text message je prevedeno sa SMS, a guidance system s GPS, dakle engleski izrazi “prevode se” engleskim kraticama kao što se u drugim prilikama obično engleski i izgovaraju.

Gramatičko-stilski problematično je korištenje glagolskog priloga sadašnjeg umjesto prošlog: jedva promašujući potkoljeničnu kost mj. jedva promašivši… te neslaganje u primjeru njegova dva večerašnja putnika očito nisu pripadali mj. “njegovo dvoje putnika nije pripadalo”, kao i izraz namijenjena za… Nisu književni izrazi četvrti kolovoz i ne poznam, a i ovdje se, kao i u ostalim Brownovim prijevodima, likovi cere kad bi se trebali hihotati, smijuljiti i smješkati.

Brown je prevoditeljima zadao glavobolje simbolom na Salomonovoj ruci u 23. poglavlju. U originalu simbol glasi IIIX 885, a kad se pogleda naopako, pokazat će se da su osmice zapravo slovo B, a petica slovo S što daje SBB XIII, odnosno subbasement 13. Naš se prevoditelj odlično snašao i osmice pretvorio u devetke tako da daju slovo P, što je prvo slovo naše riječi podrum, ali gledano u zrcalu, a ne gledano naopako, kao u originalu. Dakle u prijevodu tetovaža na ruci glasi IIIX 992. Upravo genijalno. Međutim, čitatelje zbunjuje to što ostatak prijevoda nije prilagođen toj dosjetki pa unatoč onome što vidimo, čitamo kako se Langdon u prijevodu čudi i kaže: Mene podsjeća na osam-osam-pet pisano arapskim brojkama. Prevoditelj je trebao promijeniti dijalog tako da Langdon vidi isto što i mi, dapače trebao si je uzeti još veće slobode pa u prijevod ubaciti zrcalo jer nije dovoljno da se tetovaža okrene pa da 992 postane SPP.

Ima nešto doslovnog pa i pogrešnog prevođenja. Embassy Row nije službeni naziv ulice u Washingtonu pa bi se malo zapadnije od washingtonske ulice Embassy prije odnosilo na nešto što može glasiti Aleja ambasada. Umjesto da bude prevedena kao tjestenina, riječ pasta ostala je nepromijenjena u rečenici ovo je lonac za pastu, iako je pisana kurzivom. Nakošena je i u originalu, ali ne zato što je to strana riječ, nego jer je naglašena, jer to je lonac za tjesteninu a ne za nešto drugo. Nešto kasnije ta riječ nije više nakošena u originalu, ali u prijevodu jest, i dalje glasi pasta, no da li za zube ili za cipele, upitat će se čitatelj. Dr. Abaddon’s smile was disarming prevedeno je kao Doktor Abaddon joj se razoružavajuće nasmiješio, što zasad u hrvatskom zvuči prilično besmisleno. Dovoljno bi bilo reći da se nevino nasmiješio. Rečenica I vaš brat je ustrijelio tog čovjeka nasmrt zvuči pleonastički. Kad se nekoga ustrijeli, taj je mrtav, a ako ga se pogodi a ne ubije, tada ga se samo nastrijeli. Previše je toga i u izrazu ma što god ona bila, kao i u riječi najomiljeniji koja je presuperlativna. Chamber of Reflection postala je Tamna soba mj. npr. Soba za razmišljanje. Buying time prevodi se predoslovno kao kupovanje vremena.

Ipak, u ovom prijevodu nema skandaloznih i urnebesnih pogrešaka viđenih u drugim prijevodima Dana Browna unatoč spomenutoj vremenskoj stisci. Šteta je jedino što se prijevod koji se ističe kao najbolji u selu još ne može nazvati briljantnim jer se eto navedene greške ne mogu pripisati brzopletosti, koja je izostala unatoč žurbi, nego su očito nešto što se ukorjenjuje prešutnim dogovorom prema načelu indolentnosti i praktičnosti. Književni prijevod trebao bi biti umjetnost, a praktičnost je načelno nespojiva s umjetnošću.