Da Vincijev kod

O prijevodu Da Vincijevog koda bilo je već mnogo govora, kao i o samome romanu, no iz cijele ove analize vidljivo je da slučaj prijevoda Da Vincijevog koda nije jedini po nekvaliteti, a možda ni najgori. K tome je taj je prijevod doživio novo ispravljeno izdanje u kojem su neke temeljne pogreške pod pritiskom intelektualne javnosti uklonjene prema sugestijama pisca ovih redaka (bez ikakva dogovora i priznanja), čime su prešutno i priznati gotovo svi navedeni propusti. Nastali je prijevod stoga donekle prihvatljiviji od prijevoda Anđela i demona koji dosad nisu pregledani i kritizirani pa treba posegnuti za tom knjigom da se shvati pun domet prevoditeljičine nesposobnosti. Nakon popravka prijevoda objavljen je i dnevnik putovanja za Da Vincijev kod, gdje nisu više ponavljane ranije pogreške. Nešto se naučilo u međuvremenu, ali ostale su neke ranije neprimijećene i nastale nove pa je Murray Hill Place i ovdje preimenovan u Murray Hill Palace i zauzima pretjeranih 120 000 kvadratnih metara s jednom nulom previše, a vatikanski opservatorij nazvan je Spucula Vaticana mj. “Specula”. 

Nisu dakle sve sugestije za Da Vincijev kod unesene, a neke su pogreške otkrivene naknadno. Ispravljena je ipak većina pogrešno prepisanih izraza, pogotovo francuskih, crkvi Saint-Sulpice vraćen je točan naziv, a uneseni su i izrazi kao Slavoluk pobjede, Bogorodica u pećini, Galija, Istočni grijeh i, dakako, bezgrešno začeće. Uklonjen je pridjev “ultimativan” riječi “rikverc”, “ivica”, “otkačiti”. Više nema elementarnih besmislica, nego ostaje samo loš stil s ponekom pogreškom, ali te se pogreške i dalje tiču prepisivanja, leksika, neshvaćanja engleskog i kulturoloških propusta, premda svedenih na manju mjeru pa se u prijevodu i dalje nalaze pogreške kao Koza kojoj se otkinuo rob mj. “rog” te iz smetenova Langdonova pogleda mj. “smetena” ili “smetenoga”.

Loš se stil vidi na samom početku knjige koja počinje ubojstvom kustosa Jacquesa Saunièrea. Kustos je smrtno ranjen, posrće, tetura i na kraju se baci na sliku da aktivira alarm. To se posrtanje ranjenika opisuje glagolom stagger, a bacanje na sliku zadnjim snagama glagolom lunge. Međutim, oba su ta glagola prevedena glagolom žuriti pa u prijevodu Saunière zvuči kao da je u naponu snage: …staggered through the vaulted archway… He lunged for the nearest painting u prijevodu glasi žurno je hodao nadsvođenim prolazom… Žurio je prema najbližoj slici. 

U novoj verziji i dalje piše Madonna on the rocks kao da je riječ o nazivu kakvog koktela mj. Madonna of the Rocks, La Louvre i Saints-Péres napisani su pogrešno mj. “Le Louvre i Saints-Pères”. Mjesto Creully u prijevodu je okrutno postalo Cruelly. I dalje se koriste kolokvijalni izrazi kao špricajući mj. “prskajući”; nehrvatska riječ razočarenje mj. “razočaranje”, riječi cimer, tajice, uvijek WC, nikad “zahod”, ljudi se cereču i pilje, Teabing se nacerekao, skeniraju očima, a u komori metka čuje se “klik” što je u hrvatskom sinonim riječi “poklik”, kao što je već rečeno. Umjesto ranijeg cilice sada u prijevodu stoji cilicij, ali izrazi koji postoje u nas kao “skotom” i “senešal” ostavljeni su kao scotoma i sénéchal, u množini sénéchaux što izgleda osobito nezgrapno kad se stavi u padež: postoji tri sénéchauxa… od trojice ubijenih sénéchauxa mj. “postoje tri senešala… od trojice ubijenih senešala”. Ne valja slaganje vremena u rečenici nazvat ću te čim budem dobio, mj. “čim dobijem”. Na početku 5. poglavlja piše Murray Hill Place…the 133.000 square-foot tower, ali ta je zgrada u prijevodu preimenovana u Murray Hill Palace i znatno povećana: toranj od 120 000 kvadratnih metara umjesto od “12 000 četvornih metara”. U 18. poglavlju izostavljena je ova rečenica: Sure enough the Trailor truck that had crossed the bridge was slowing down and making a right turn onto Pont des Saints-Pères. Zvekir je i dalje mjedeni kolut za kucanje. Barem šest puta spominje se nekakav grad Sezah, u originalu nazvan Sheshach. Čak je bolje bilo kad je u prvom izdanju naziv ostao nepromijenjen. Brown navodi da se grad spominje kod Jeremije, dakle trebalo je samo pogledati kako se u našoj Bibliji taj grad zove i pronaći kod Jeremije 25:26 da se naziva Šešak.

Petar je i dalje poznati seksist u izjavi Moram priznati, Petar je bio poznati seksist (< I daresay Peter was something of a sexist.) koja znači otprilike “Rekao bih da je Petar u neku ruku bio seksist.” Ima i pogrešno shvaćenih i prevedenih rečenica. Despite his enormous muscles and visible sidearm… prevedeno je Usprkos enormnim mišićima i vidljivo prijetećem pokretu ruke… umjesto npr. “Unatoč krupnim mišićima i vidljivom oružju…” Gdje je riječ sidearm shvaćena kao ruka. Prevoditeljicu je zbunila komponenta side te se odlučila na prijeteći pokret. Nekoliko poglavlja kasnije istu je riječ točno prevela kao bočno naoružanje, ali se nije sjetila vratiti i ispraviti raniju pogrešku. Riječ renowned shvaćena je kao renewed u rečenici Stih se odnosio i na obnovljene arhitektonske zahvate na crkvi < The verse made reference to several of the chapel’s renowned architectural features mj. npr. “U stihu je spomenuto nekoliko poznatih graditeljskih obilježja kapele.” Ta pogrešno shvaćena riječ, kojom počinje cijeli roman, nije netočno prevedena ranije, premda je renowned curator trebao biti “glasoviti kustos” a ne “znameniti kustos”.

Kad se navedene pogreške isprave (iz trećeg pokušaja), tada će se tek moći govoriti o kvaliteti prijevoda. Prijevodi koji ne poštuju temeljne zakonitosti jezika ne mogu se ni uzimati u obzir nego kao početnice za potencijalne prevoditelje.

Anđeli i demoni

I Hollywood prati slučajeve Roberta Langdona obrnutim kronološkim redoslijedom, odnosno s obzirom na uspjeh, a ne kronologiju pa su tek nakon filma Da Vincijev kod snimljeni i Anđeli i demoni. Isti pisac, isti režiser, isti nositelj radnje, isti glavni glumac, ista napetost, a kod nas isti izdavač, isti prevoditelj i iste nove greške. Paralelno s teološkim kontroverzama razbuktavale su se i prevoditeljske otkako je ovo djelo prevedeno 2004. Ali u slučaju prijevoda Anđela i demona dolazi do izražaja dodatni problem čiji je razlog žurba. Naime, osim što zbog žurbe raste broj pogrešaka pri prevođenju, zbog nje se knjige prevode i iz nekih prvih verzija romana punih pogrešaka koje u prijevodu ostaju i nakon što izvornik doživi novo ispravljeno izdanje. Bilo je i kasnijih izdanja prijevoda, ali ovdje to nije potrebno isticati jer su nepromijenjena, sa svim pretiskanim greškama na broju, a i imena tvoraca ostaju ista.

Ovaj put radnja se zbiva u Vatikanu i Rimu, a ne u Parizu, tajno društvo u pitanju nije Sionski priorij nego Iluminati, ali i opet je riječ o djelu ispunjenom podacima i uzbuđenjem, rezultatu mukotrpnog istraživanja za čije je prevođenje također nužno provesti istraživanje. Iako se ovo djelo ne svrstava u klasike književnosti, prenijeti ga u drugi jezik ne zahtijeva samo literarni dar, nego i određenu dozu erudicije. Sličnost s Da Vincijevim kodom nameće se sama po sebi.

Anđeli i demoni sadrže znanstvena objašnjenja, njihov prijevod zahtijeva stručniju osobu, bilo prevoditelja, bilo lektora ili urednika, nekoga tko zna nešto fizike, tko ne brka neutrino i neutron i tko se k tome razumije u teologiju i povijest umjetnosti. Na trenutke prijevod čak ugodno iznenadi, gotovo kao da je tekst prevodilo više osoba, katkad se pojavi neko dobro rješenje, na primjer “bez muke nema nauke” ili izraz “ljut kao ris”, ali onda se pretjeruje pa se njime prevode razni izrazi, kao što su fuming, steaming i mad. Međutim, kao i u Da Vincijevom kodu, i ovdje svi pilje kada zure, a cere se kad se osmjehuju, umeću se bespotrebne posvojne zamjenice kao u primjeru što sam ja postigao u svom životu. Pogreške kod izraza koji se ponavljaju obično su prisutne samo prvi put, a isprave se tek u daljnjim ponavljanjima ili se ustale kao što će se pokazati u slučaju kamere #86, letjelice X-33 i konklave, što ukazuje na to da tekst nije naknadno pregledan.

Za početak tu je mnoštvo tipfelera, koji sami po sebi ne bi bili spomena vrijedni kad bi se točno znalo što je tipfeler a što nije, pa kad se prvi put vidi *odriješit, to se može doživjeti kao tipfeler, ali ako se pojavi i drugi put, tada se očito radi o pravopisnoj pogreški, a nekoliko tipfelera za redom može rečenici promijeniti ili oduzeti smisao, kao u primjeru: Čovjek je preživi samo smrt mj. vjerojatno Čovjek je preživio samu smrt. Nadalje, mnogo je nezgrapnosti u prijevodu, besmislenih i pleonastičkih izraza, na primjer čovjek u invalidskim kolicima koji se iskotrljao ili dokotrljao nekamo, izraz bez po muke (< effortlessly), pleonazam smrtonosan stroj za ubijanje, izraz na udaljenosti od svakih pedeset metara mj. “na svakih pedeset metara”; prsti su joj se omotali oko njegovih mj. prsti su joj obuhvatili njegove (kao što su se i u Da Vincijevom kodu ruke omotavale oko nekoga). 

I u ovom prijevodu glagoli se tumače sami sobom u istoj ili susjednim rečenicama i to glagolskim prilogom sadašnjim ili se jednostavno ponavljaju: počeo se penjati po fontani nalik planini penjući se po golemim rukama i glavama (< …began scrambling up the travertine mountain clambering over huge arms and legs…); Langdonov automobil jurio je kroz rimsku noć. Jureći niz Lungotevere… (< Langdon’s car raced through the Roman night. Speeding down Lungotevere…); Langdon je stao na kočnicu i skrenuo. Skrenuo je na vrijeme… (< Langdon slammed on his brakes and swerved. He turned in time…). U originalu stoje sinonimi upravo zato da se izbjegne ponavljanje, a sinonima ima čak i u hrvatskom koliko god se iz ovog prijevoda činilo da naš jezik njima oskudijeva. Netko se može penjati verući se, može juriti hitajući i može skrenuti ili zaviti.

I ovdje se uglavnom koristi oblik kojeg za nežive objekte (izvor kojeg navodi, objekt kojeg su gledali, sklada kojeg je ostavila, žiga kojeg je malo prije držao u ruci) mada se nađe i “koji” (iz slabog zvuka koji je taj udar proizveo), riječ identitet i najlon dolaze i u množini (kao planktoni u Velikoj obmani), griješi se u velikom i malom slovu tako što se kod možda manje poznatih ili novih pojmova koristi veliko slovo: unutar Bazilike, Hatha joga, Papa (ali papa katkad piše i malim slovom), Švicarski stražar, Heparin. Od standardnih pogrešaka nalazi se riječ posjeta mj. “posjet”; poticati mj. “potjecati”; sibilarizira se točka > točci, umjesto “nalik na što” koristi se “nalik čemu”, umjesto “služiti čemu” koristi se “služiti za što”. Pogrešno se sklanja prezime Vetra: iz ladice Vetrova noćnog ormarića mj. “Vetrina”, o Vetrovoj mj. “o Vetrinoj”. Doslovno se prevodi glagol can/could: sada je mogao vidjeti vrata mj. “sada je vidio vrata”, mogla je vidjeti prednji dio sarkofaga; konačno tu je i pokušaj da se pridjev upotrijebi kao imenica: kosa prošarana sijedama mj. “sjedinama”.

Sve ove primjedbe zasad ne bi bile vrijedne pisanja članka o njima, jer su na žalost u velikoj mjeri prisutne i u drugim prijevodima, tisku i svakodnevici, ali one su dovoljne da stvore nepovjerenje prema drugim prevoditeljskim rješenjima i ukazuju na ono što slijedi. Sljedeći primjeri naime pokazuju nepoznavanje frazeologije kao i gotovo svakog hrvatskog nekolokvijalnog izraza: Ta mala kap dovoljna je da sravna Vatikan sa zemljom mj. “sravni”; Langdonu je bilo skučeno u takvom malom automobilu mj. “tijesno” ili “bio je skučen”. Langdon se sada pretvorio u uši umjesto “u uho”; Langdona je izgrizala krivnja mj. “izjedala krivnja” ili “pekla savjest”. Počelo se smračivati mj. “smrkavati”. Tada je Langdonu osvanulo mj. “sinulo”; čak ni pod mučenjem mj. “pod mukama”. Dijalog u originalu ovako teče: BS. No, BBC actually. U prijevodu to glasi ovako “Je li to BS napisao?” “Ne, BBC.” kao da su BS inicijali nekog čovjeka, no posrijedi je igra riječi jer BS je kratica za bullshit pa je igra riječi posve promašena, a moguće rješenje bilo bi: “Sereš.” “Ne, to BBC sere”. Izraz she was soaked to the bone preveden je doslovno bila je mokra do kosti mj. “do kože”. Nadalje, on ju je uzeo pod svoje krilo mj. “okrilje”. Rečenica kapele su manje prostorije nego što su udubine nerazumljiva je dok se ne pogleda original i shvati se da znači “kapele su više udubine nego prostorije”, a za kraj tu je rečenica Velika sjena širila se preko trga gutajući ga u tamu koja traži potpun preustroj ili te rečenice ili hrvatske sintakse. 

Pogrešan odabir vokabulara odnosi se na doslovan i pogrešan prijevod. Pored nepoznavanja vlastita jezika (razgoračene mj. “razrogačene”) često su to latinizmi prevedeni svojim odrazima u hrvatskom, zatim germanizmi i anglizmi kao što su frikovi, insajder pa čak i nefonetizirano-fonetizirani hibrid outsajder. Riječ antics prevedena je kao smiješna šala mj. “ponašanje” u izrazu decided to ignore the antics > odlučila ignorirati tu njegovu smiješnu šalu. Redovito se koristi riječ “stvar”: Robert Langdon vidio je mnogo neobičnih stvari u svom životu, no ovo je bila najneobičnija stvar koju je ikad vidio; spavanje mu je bila zadnja stvar na pameti, moram vam reći još jednu stvar mj. “još nešto”; koristi se pleonastički izraz dugo vremena; nešto je bilo dijametra oko jedan metar mj. “promjera”, koristi se pridjev kardijalni mj. “srčani”; u harmoniji sa svijetom mj. “u skladu”; WC školjku mj. “zahodsku školjku”; barracks su naravno barake mj. “vojarne”; ekstravagantnim grobnicama mj. “raskošnim”; grobnica patrona umjetnosti i znanosti mj. “pokrovitelja”, “mecena” i sl. Koristi se stalno glagol kliknuti i kad nije povezan s računalima: u napravi je nešto kliknulo; brava je kliknula mj. “škljocnula”; koristi se čak i imenica klik u primjeru klik prazne komore što prema većini rječnika ne može značiti ništa drugo nego da prazna komora ima grlo i da kliče. Nadalje, interior adornments are those of Gianlorenzo Bernini prevedeno je anakrono unutrašnji dizajn u cijelosti izveo Gianlorenzo Bernini pa je Bernini tako postao dizajner; writing furiously prevedeno je nepostojećim izrazom, naime da je furiozno pisao mj. “bjesomučno”; kompjuteriziranoj mj. “informatiziranoj”; tepisona mj. “tapisona”; upotrijebljen je i nepostojeći glagol patronizirati u izrazu patronizirala mu je mj. npr. “govorila mu je s visoka”. Bespotrebno se, kao i u Da Vincijevom kodu, koriste psovke tamo gdje ih u originalu nema: I can’t see past the damn buildings postaje u prijevodu Ne vidim od jebenih zgrada; You will move, damn it! > Pokreni se, jebote; damn thick glass > od jebeno debelog stakla.

U sklopu kulturoloških pogrešaka “okultisti” u devetom poglavlju shvaćeni su kao okulisti, Bliski istok je, dakako, Srednji istok, a još je jedan biser vidljiv iz ovog primjera: placing his fingers on Pope’s carotid artery > opipavajući prstima karijatidu na vratu. U prijevodu kroz Rim ne protječe rijeka Tiber nego Tibet, npr. …zahvalnost što je rijeka Tibet divljala; …u nemirnu vodu rijeke Tibet; Harris tweed u prijevodu postaje Harrisonov sako (u 6. poglavlju Inferna to je haris-tvid); donut shaped hoop preveden je doslovno kao kolut u obliku krafne što ne stoji jer krafna nema rupu u sredini, dakle nema oblik koluta pa je možda bilo dovoljno napisati samo “kolut” ili naći nešto kulturološki bliže nama. Još od Da Vincijevog koda prevoditeljica nije naučila riječi zvekir ni alka nego piše kolut za kucanje; dva koluta za kucanje, samo što ovi nisu u obliku krafne. Kod rečenice Engleski korijen riječi Shaitan glasi satan, sotona nije iskorištena činjenica da je riječ šejtan dobro poznata na našim prostorima i mogla se spretnije prevesti unatoč Brownovoj nemuštoj tvrdnji, npr. Riječ šejtan istog je korijena kao i hebrejska riječ sotona ili, ako ne želimo ispravljati Browna, onda ovako: Iz riječi šejtan potječe naša riječ sotona. Napokon, pitanje …neutrinos have mass? prevedeno je …neutroni imaju masu?, a u njoj prevedeni Langdon iskazuje veliku dozu neznanja u odnosu na originalnog Langdona jer se čudi masi u neutrona. 

Sljedeći odlomak sadrži neke nepreciznosti i pogrešne prijevode. Kao što je rečeno, Brown naglašava o kojim se strojevima, vozilima i oružju radi, što je prevoditeljica za prvi put odlučila preskočiti pa je yelling over the roar of the X-33’s misted-fuel HEDM engines prevela kako bi nadglasao brujanje motora iza njih, izostavivši dobrih pet riječi, ali budući da se letjelica X-33 kasnije spominje, odlučila ju je u daljnjem tekstu ipak navesti pod tim imenom. Tako će i kamera #86 tek kasnije dobiti svoj broj kad postane važna za radnju. Zbog izostavljenih dijelova sljedeće dvije rečenice nemaju smisla dok se ne pogleda original: Jedna je bila jako stara. Druga joj je pomagala. koje zapravo glase: One was so old she could barely stand. The other was helping her, dakle jedna je bila tako stara da je jedva stajala na nogama. Bez tog objašnjenja čini se kao da je dotičnoj netko pomagao u bivanju starom. Einsteinov citat God does not play dice with the universe sveden je na: Bog se ne kocka. Izostalo je “sa svemirom” pa se Einsteinova mudrost u prijevodu čini posve prozaičnom; nadalje I deciphered it already svedeno je na Kasnije ću. U jednoj se rečenici u prijevodu neobjašnjivo pojavljuje Place de la Concorde, kao da smo u Parizu a ne u Rimu, za što je očito kriv Brown kojeg je valjda smelo to što Panteon postoji i u Rimu i u Parizu pa je taj trg u novijem izdanju uklonjen i rečenica glasi: which was idling three blocks from the Pantheon “koji je stajao tri ulice dalje od Panteona”, ali kod nas i dalje uredno stoji: koji se lijeno vukao po Piazzi de la Concorde, tri bloka od Panteona. Rečenica Although both figures were pointing into the distance, they were pointing in totally opposite directions u prijevodu sasvim mijenja značenje u ovu besmislicu (za koju ipak ne možemo kriviti Browna): Premda su oba kipa imala ruke ispružene na istu stranu, pokazivali su u potpuno suprotnim pravcima. Naime, ruke su pokazivale u daljinu, a ne na istu stranu. Biskup je promaknut u kardinala u izrazu bishop’s tutelage pretvorenom u kardinalovo tutorstvo pri čemu je “tutorstvo” logično loš izbor pred “skrbništvom” vjerojatno jer je tuđica pa bolje zvuči; rečenica dobiva suprotno značenje u primjeru the light was all but gone prevedeno kao svjetla nisu nestala mj. “svjetla je sasvim nestalo”, a ista je konstrukcija zbunila prevoditeljicu u izrazu vertical pillars all but obscured > okomiti stupovi nisu mogli skriti mj. “sasvim su zaklanjali”; Langdon slowed prevedeno je iz nepoznatih razloga Langdon je progutao knedlu mj. “Langdon je usporio”. Suprotno točnom značenju prevedena je i rečenica The electric wheelchair seemed to accelerate effortlessly > Električna invalidska kolica izgledala su kao da bezuspješno pokušavaju ubrzati, mj. “Električna invalidska kolica kao da su s lakoćom ubrzavala.”; deserted by parents she never knew postalo je gdje su je roditelji ostavili otkad je znala za sebe mj. “gdje su je ostavili roditelji koje nije nikad upoznala.”

Oh, said Langdon wondering if the Hubble-fanatics in the Harvard Astronomy Department ever mentioned Lemaître in their lectures. U prijevodu navedene rečenice izbačen je Lemaître, koji je prisutan i u ranijim izdanjima, dakle izbačen je u našem prijevodu. Evo kako glasi: O, rekao je Langdon pitajući se što bi Hubble-fanatici na harvardskom odjelu astronomije imali reći o tome. mj. “Aha, reče Langdon, pitajući se jesu li Hubbleovi obožavatelji na harvardskom odjelu astronomije ikad spomenuli Lemaîtrea na svojim predavanjima”. Lemaître je dakle iz prijevoda izbačen, kao da je rečenicu preveo neki, kako se nazivaju u prijevodu, Hubble-fanatik; badly je prevedeno kao “gadno” u izrazu she wanted badly to embrace Robert Langdon > gadno je htjela zagrliti Roberta Langdona; U već spomenutom gafu s neutrinom potpuno je promašena i igra riječi: Neutrinos have mass? I didn’t even know they were Catholic. U prijevodu to glasi ovako: Neutroni imaju masu? O, pa nisam znao da si katolkinja. Budući da mass znači i “masa” i “misa”, sličnost tih dviju riječi mogla se iskoristiti ili se sama šala izbaciti, ali na ovaj način prevedeni Langdon ne samo da se čudi masi neutrona, nego nakon toga dodaje posve besmislenu primjedbu. Pogreške se pojavljuju kod prepisivanja brojeva: godina 1639. prepisana je kao 1693, a u Vatikanu živi 200 ljudi sudeći po rečenici …mogla je primiti 20 000 vjernika, stotinu puta više od ukupnog broja stanovništva Vatikana. U originalu ta rečenica glasi had room for over 60.000 worshipers... dakle tamo ih boravi 600.

Ali, najapsurdnije pogreške u romanu Anđeli i demoni ne idu na dušu prevoditeljice, nego prvenstveno pisca te stoga i domaćeg izdavača, a tiču se pogrešnih citata na talijanskom i drugim jezicima. Toliko su apsurdne da nisu ni mogle nastati prilikom prevođenja nego samo pisanja. Mjesto radnje uglavnom je Vatikan i mnogo je talijanskih rečenica u romanu, mahom pogrešnih. U novijim američkim izdanjima te su pogreške ispravljene, ali u prijevodu su zasad ostale pa kad se usporedi ispravljeno izvorno izdanje i neispravljeno domaće, stječe se dojam čudne igre proizvoljnog nabacivanja riječi, zamjenjivanja točnog talijanskog netočnim ili vulgarnolatinskim ili španjolskim, odakle ih je već Brown u svojoj nestručnosti crpio. U početku se pomnom čitatelju takve pogreške mogu učiniti kao tipfeleri, kao kad Il Conclave postaje Il Conclavo (prevedeno kao “vatikanska tajna sjednica” dok se tek poslije ustalila riječ konklava), Risorgimento postaje *Risargimento, pompiere > *pompiero, porta sacra > porta *scara, altare > *altere, Di Barcellona > Dio Barcellona, a La Tazza D’Oro je u ranijim verzijama *La Tazza di Oro, Governatorato je kod nas *Zgrada Governatoro, a la prigione glasi *il prigione.

Ime *Pietro il Erimito kod nas nije ispravljeno u Pietro l’Eremita; umjesto Continua a cercare! i dalje stoji Continua cercando! što bi čak i moglo proći, ali umjesto Ha provato al museo? i dalje stoji neki brownovski vulgarnolatinski oblik: Probasti il museo? Zapovijed Fermatevi! (“stanite”) ostala je u španjolskom obliku mada nigdje nema Španjolaca na vidiku i glasi Para! (“stani”). Ne sasvim točan talijanski izraz Ha chiuso presto ostalo je kod nas u talijansko-španjolskoj smjesi: É chiusa temprano, što bi značilo da je rano zatvoreno. Topo salvatore ostao je sórcio salvatore. Preživjelo je mnogo Brownovih besmislica kao što je Non sportarti! što je ostalo umjesto Non spostatevi, a rečenica koja u novijim izdanjima glasi If this guy disappears, we’re fregati. Langdon knew enough Italian to know she was right u prijevodu je i dalje: Ako nam ubojica pobjegne, s nama je fungito! Langdon je znao dovoljno talijanskog da zna da je u pravu; Riječ fungito koja neobično podsjeća na jubito zapravo ne postoji u talijanskom pa Langdonu ne bi pomoglo sve njegovo znanje tog jezika koji Dan Brown očito i ne natuca. Prevoditeljica je pogrešnim prepisivanjem svakako pridonijela Brownovim grijesima, što se vidi iz ostalih primjera, ali najveći teret odgovornosti snosi on i njegovi izdavači. Naši su pak izdavači trebali pratiti te ispravke i unijeti ih i u naša izdanja, umjesto da ih pretiskuju i svako toliko nanovo objave.

Osim spisateljske i prevoditeljske šlampavosti, prisutna je i krupna grafička. Za ovu knjigu posebno je izrađeno šest ambigrama, riječi koje su grafički tako napisane da se jednako čitaju i kad se stranica gleda uspravno i kad se okrene naglavce. Izradio ih je John Langdon po kojem je Brown nazvao svojeg junaka. Fiktivni Langdon u 114. poglavlju dugo gleda u žig i ne shvaća što on predstavlja. Čitatelju prijevoda odmah je sve jasno i pita se što se dogodilo s Langdonovom pronicavošću. U 116. poglavlju žig se opet pojavljuje i tek tada Langdon shvati. U hrvatskoj su verziji, naime, oba žiga ista, jednako čitka. U originalu prvi je zrcalni odraz jer Langdon gleda kalup, a ne rezultat žigosanja. Zato je originalni Langdon zbunjen, a onaj prevedeni priglup.

Navedeni primjeri tek su oni najblatantniji i bilo bi nedovoljno samo njih ispraviti pa da prijevod bude prihvatljiv. U svojoj knjizi If This Be Treason prevoditelj Gregory Rabassa opisuje vrste izdaje koje je moguće počiniti u procesu prevođenja (prema piscu, prema čitatelju, prema sebi i druge). Čini se da nijedna nije izostala u prijevodu Anđela i demona. Čak i kad bismo povjerovali da je riječ o petparačkoj književnosti, ne bismo mogli ignorirati cijenu knjige koja je sve samo ne petparačka, no čak i takva književnost zaslužuje kvalitetan prijevod, a ne dvoparački.

Zaključak

Kao što prijevodi mogu biti pogrešni, tako mogu biti pogrešne i njihove kritike. Kritika prijevoda može biti promašena ako je neutemeljena, ako ne proizlazi iz analize, ako se pokaže da kritičar nije provjeravao izvorni tekst i uspoređivao ga s prevedenim, ako kritičar svoju negativnu ocjenu potkrepljuje neuvjerljivim primjerima, ako se pokaže da je prevoditelj zapravo namjerno oponašao autorove namjerne pogreške ili vjerno prenosio autorove slučajne pogreške, ako se pokaže da se lik u knjizi služi dijalektom, da je stranac, da je neobrazovan ili zamuckuje i slično pa zapravo i nije riječ o pogreškama, ako je kritika pisana jezikom koji je i sam pun pogrešaka pa se kritičar sam diskvalificira, ako je pisana subjektivno kao da kritičar ima neke osobne neriješene račune s prevoditeljem. Tada se kritičar služi hiperbolama (katastrofalan, rogobatan, nemušt prijevod i slično) koje će argumentirati tek pokojim primjerom, a ti se primjeri češće tiču stila i ukusa negoli prevoditeljske kompetentnosti. Kod kritike se katkad zaboravlja da je prevoditelj pravni vlasnik prijevoda i da je prijevod rezultat njegovih i dijelom lektorovih i urednikovih svjesnih odluka, koje ne moraju biti po svačijem ukusu, na primjer ako nekome ne odgovara što se prevoditelj služi aoristom i imperfektom, kulturološkim prilagodbama, fusnotama, arhaizmima, dijalektom i sličnim. Takve bi se pojave eventualno mogle kritizirati u prvom licu, a ako je riječ samo o razilaženju u mišljenju, tada je prevoditeljevo mišljenje važnije. Katkad kritičar napadom na prijevod iskaljuje svoje nezadovoljstvo pročitanom knjigom, a često se ne potrudi ni jednim primjerom objasniti nezadovoljstvo bilo knjigom bilo prijevodom, nego jednostavno ustvrdi da atmosfera nije pogođena, da prijevod nije u duhu jezika, da nije pitak, da se prevoditelj nije snašao, da ne prenosi dovoljno vjerno jezik autora i slične paušalne ocjene koje ne treba a priori uzimati u obzir. Iste se ocjene mogu koristiti u obrnutom smjeru. Prijevod može biti prepun elementarnih pogrešaka, ali izdavač može tvrditi da to nije važno jer da je pogođena atmosfera i slično. 

Zato je ova analiza radi što objektivnijeg pristupa opširna i odnosi se na kršenje osnovnih jezičnih pravila, pogrešno shvaćene i prevedene izraze, pogrešno prenošenje podataka i pogrešno prepisivanje, a ne zadire u stil, dakle atmosferu, vjernost, duh jezika i slične neopipljive kategorije. Rješenja koja su ovdje navedena kao pogrešna nisu rezultat nečije odluke ili umjetničkog izraza, nego su proizvod nemara, brzine, neznanja i površnosti. Ukazivanjem na konkretne pogreške, na nepoznavanje pravopisa, gramatike, nedostatka opće kulture i obrazovanja, pa i nepoznavanja izvornog jezika lako je izdvojiti izvor nastalog problema i ispraviti ga, osobito kad se javlja u kombinaciji s ograničenim vremenom i nakladničkom škrtošću. Nije stoga dovoljno ispraviti samo pogreške navedene u ovoj analizi da bi obrađeni prijevodi bili prolazni, jer bilo bi to tek pružanje prve pomoći, nego im je potrebna puna redaktura.

Što bi Da Vinci rekao na to kako mu je ime komercijalizirano, kako je postalo simbol zaluđenosti simbolima i prevoditeljskih debata prouzročenih neznanjem? 

Već je rekao, u Da Vincijevom kodu: “O bijedni smrtnici, otvorite oči. Zavodi nas slijepo neznanje.”