Izgubljena pravila u izgubljenoj komunikaciji


Još uvijek traje psihoza medijskih natpisa o globalnoj pandemiji koja se kao morski val širi našom planetom od istoka prema zapadu i vjerojatno će, nažalost, još trajati sve dok se ne zadovolje u sljedećem koraku interesi proizvođača cjepiva. Sve je ovo za našu planetu, a posebno za nas i naše države u okruženju, kao i naše stručnjake, nešto sasvim novo. Naša inteligencija i javnost pomalo su izgubljene u neprestanoj komunikaciji različitih mjera epidemioloških službi. S jedne strane imali smo posebni val nepoznanice, totalnu blokadu, popuštanje mjera, vraćanje mjera te, usudio bih se reći, različite nebuloze koje ni sam sebi ne mogu prevesti. 

Neprestano smo u dodiru s ljudima – bilo da je riječ o prodavačima, susjedima, službenicima ili slučajnim prolaznicima koji čekaju u različitim redovima ulaska u trgovine, banke, pošte.

Magične maske niti znamo gdje se proizvode, odakle dolaze, kakvu zaštitu imaju i imaju li uopće ikakvu zaštitu. Postoje brojni portali koji nam govore o ponašanju vezanom uz COVID-19. I dok sve to traje, nažalost u nekim državama politička propaganda toliko je jaka da zaboravlja svoje ljude. U nekima politika nije razmišljala o ulaganju u zdravstvo , u opremu, u edukaciju. Brojne priče o herojima liječnicima, medicinskim sestrama i medicinskim tehničarima jednostavno već su zaboravljene.  Ta ljudska osobina sisavca, čovjeka koji brine u prvom redu za sebe i svoje „pleme“ u situacijama straha za opstanak, zaboravlja na kolektivno suosjećanje.

Kakva je ustvari komunikacija vezana uz COVID-19 i onih koji nam daju svakodnevne informacije? Iako je ona kontinuirana, postoji sumnja o transparentnosti brojki. Postavlja se pitanje – ako su organizacije vjenčanja dozvoljene i neprestana žarišta širenja bolesti, zašto se ne ograniči broj ljudi koji sudjeluju u istima? Nažalost, morao sam i sam pokleknuti radi sigurnosti ljudi, ali i atmosfere, te odgoditi organizaciju 18. po redu PRO PR Konferencije zajedno s dodjelom PRO PR Globe Awards. Naravno, nisam jedini.

I na kraju se pitam, kada analiziram sva pravila, imaju li ona od Vardara pa do Triglava zajedničke standarde? I je li državama u toj informativnoj komunikaciji zaista stalo do svih građana na jednak način?

Koliko su novonastali troškovi ranjenog gospodarstva i mogu li si svi građani priuštiti zaštitnu opremu počevši od zaštitne maske koja bi u principu trebala biti, kao osnovno sredstvo zaštite, tim građanima besplatna i dostupna. Imaju li oni koji donose mjere uz sebe tim komunikacijskih stručnjaka te analiziraju li oni svoje poruke, posljedice tih poruka i imaju li oni dodira sa stvarnošću? Neosporan je njihov trud, znanje i vrijeme koje izdvajaju. S jedne strane gledajući, to je njihov posao. S druge strane, i oni su samo ljudi koji mogu pogriješiti, ali si ne smiju dozvoliti improvizacije. Ne bi smjeli dozvoliti sebi da medijska pozornost pojede njihov ego, već bi trebali razmisliti o tome kako osim njihovog stručnog pogleda postoje i stručni pogledi onih ljudi koji se bave komunikacijama i koji bi, siguran sam, mogli osim statističkih poruka pripremiti komunikacijske poruke koje bi barem poljuljano povjerenje vratile u normalu. 

Kada sve to analizirate, pročitate, pogledate ili čujete, onda se zaista pitam što je korona donijela i tko će imati najviše koristi od nje, kao što to obično biva u svakom ratu pa tako i ovom ratu. Pitam se tko će postati profiteri korone? Oni lokalni, regionalni ili globalni? O nekim imenima već se špekulira. U većini država ne postoji nikakva transparentnost o tome. Zanima li to uopće ikoga? Ako ih zanima, tko može uopće o tome govoriti, pisati, istraživati?

Nažalost, jednostavno ćemo se morati prilagoditi novim mjerama koje će imati logičan zaključak ili ne. I onda se pitam jesmo li samo brojke kao i mnogi drugi u mnogim drugim ratovima? Ima li lijeka za to? Moj lijek je priroda. Bez obzira živite li u gradu ili na selu kao i ja, pronađite park ili se provozajte na bilo koji način do rubnih dijelova grada kako biste bili u dodiru s prirodom. Poštujte prirodu jer ona ostaje. To drvo pored kojeg prolazite svaki dan na posao, na rođendan, u posjetu, bilo je tu prije nas i ostat će za nama. Priroda je lijek koji može naše misli očuvati i dati nam slobodu da razmišljamo na pozitivan način. 

U iščekivanju novih mjera epidemioloških stručnjaka ostanite zdravi, ostanite slobodni.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp