Pape Katoličke crkve su vjerojatno najdulji management u svijetu piše u podnaslovu članka“Pencil Drawings of Popes“ Krunomira Dvorskog koji je pokrenuo s istom temom i virtualnu izložbu svojih crteža papa kroz stoljeća na adresi www.science.uwaterloo.ca/~kdvorski/.
Krunomir Dvorski (1954. godine) istaknuti je stručnjak na području elektronike. Djetinjstvo je proveo u Zavidovićima, studirao u Zagrebu, a od 1994.godine živi i radi u Kanadi.
Od 1999. godine on je na Prirodoslovni fakultet (University of Waterloo) na poslovima elektronickog specijaliste. Kao nezavisni znanstvenik u Kitcheneru (Ontario), autor je The Flipping Theory (Teorija preklapanja) koja je alternativna teoriji Velikog praska. Uz svoj inžinjerski i znanstveni rad bavi se pasionirano slikarstvom…
Uz svoj inžinjerski i znanstveni rad bavi se pasionirano slikarstvom. Spomenuti crtački koncept odnosi se na portrete olovkom svih 266 Papa koji su stolovali od 32 godine nove ere do danas 2020.godine.
Za predloške poslužili su mu portreti na novčićima, ili slikani portreti kroz povijest. Naime, mnogi su se slikari bavili portretiranjem papa sve do pojave fotografije 1839. godine, medija koji je zamijenio u veliko spretne ruke i pronicljiv opažaj umjetnika. U ovoj jedinstvenoj seriji likova vrhovnih svećenika Katoličke crkve, smjenjuju se lica muškaraca, mahom starije dobi s nekoliko iznimaka mlađih Papa poput Zephyrinusa, Caiusa, Pelagiusa II., Donusa, Anastasius III., Ivana X., i XI., Gregoryja VII. i VIII.. Ovaj je potonji jedan od onih koji su na poziciji svetog oca bili vrlo kratko (1187.-1187.).
Ova procjena njihove mlađe dobi oslonjena je isključivo na interpretaciju Krunomira Dvorskog, gdje je na portretu osim mlađeg lica presudna kosa, a ne ćelava glava kao u većine.
Ona portretna nizanka koja obuhvaća 1988 godina postojanja ove svećeničke institucije, ujedno je i povijesni pregled mode, tj. imidža pape koji se mijenja u kontekstu ukupnih društvenih promjena. To se odnosi i na dužinu kose i brade, koja prevladava kroz povijest.
Od Clementa XI. to jest od 1700. godine lik Pape obrijanog lica postao je standard. Ako je vjerovati umjetniku Dvorskom, bilo ih je i ranije, ali kao iznimka između bradonja, i to od desetog stoljeća te učestalije na prelasku gotike u renesansu. Ipak, prvi obrijani Papa bio je 78. po redu, zvao se Donus, a službovao je samo dvije godine od 676.- 678.
Građanska moda baroka koja je uvela stilizirane brkove i uske bradice, ušla je u modu i među pape (ako vjerujemo Dvorskom). Uređene brkove i bradicu nosio je Gregory X., Innocent X., XI. i XII., Alexsander VII. i VIII., Clement IX. i X. tijekom 17. stoljeća.
Od Clementa XI. (1700.-1721. godine) možemo smatrati da je obrijano lice Svetog oca postao uviježeno do danas.
Znamo da je liturgijska odjeća, važna za obrede i da je uniformirana i za pape. Međutim na portretima papa u ovom projektu Krunomira Dvorskog gledamo samo lica te pratimo modu papinskih kapa. Papa Callixtus I. (217.-222.) naslikan je sa starinskom mitrom, visokom kapom s trakama koje slobodno vise s obje strane ove krute forme čije porijeklo je još iz doba Sumera.
Istodobno Papa Zephyrinus (199.-217.), koji je daleko mlađi od svog sljedbenika, te koji za razliku od drugih štuca svoju bradicu (na ovom portretu) nosi tjemenu kapicu, popularni zucchetto ili pileus, kakvu nosi i današnji Papa Franjo. Ova će se kapica, koju će nositi i franjevci od 1209. kako bi pokrili svoju tonzuru (obrijani krug na glavi), održati kao papinski simbol do danas. Od 12. stoljeća, od Pape Urbana III., obilježje papa bila je duboka crvena baršunasta kapa (korištena uglavnom zimi) zvana camauro.
Nekako se od Pia VII. (1800.-1823.godine) Pape uglavnom pojavljuju s malom tjemenom kapicom, pileusom, popularnim zucchettom.
Uz modu koju pratimo kroz povijest Papa, Dvorski je u portete unio i Papine karaktere po kojima su se istaknuli u povijesti. Oni se očitavaju kroz izraz lica, oči, usne, ukupan dojam razboritosti, stisnutosti, strogoće, širine.
Zato je na kraju ove nizanke svetih očeva Katoličke crkve, koja opstaje još kroz stoljeća, portret našeg suvremenika Pape Franje nadopunjen i slikom njegovog zagrljaja s patrijarhom druge crkvene hijerarhije i vladavine.
Simboličan čin pomirenja je poput poziva: Samo složne crkve mogu donijeti mir na Zemlji! Jedinstvo se gradi usputno, hodajući zajedno, riječi su Pape Franje.
