Da li transformativni turizam može promijeniti dio našeg društva?

Da li transformativni turizam može promijeniti dio našeg društva?

Taman se počela zahuktavati ovogodišnja ljetna turistička sezona, a naši mediji se vratili našoj staroj navadi – brojanju turista. Staroj ovisnosti kojoj kraja nema. Preko granice ih ušlo toliko i toliko, autima stiglo više, avionima manje. Turizam je u promatranom razdoblju na  X %, a u cjelogodišnjem zbroju na Y %. Kad i ono malo nadobudnih turista bude pripušteno od strane svojih zemalja na vlastitu odgovornost preko recimo graničnog prijelaza u Bregani, izlete naši medijski gerilci sa isukanim mikrofonima i krene serija pitanja tipa:” Zašto se došli? Da li se bojite korone? Koliko mislite potrošiti?”

Potom nakon nekoliko paušalnih uvodnih rečenica novinarki i novinara kreće vodopad  kratkih izjava direktorica i direktora turističkih zajednica (u ovom trenutku nažalost za dio njih što se izvora financiranja tiče upitnim sudbinama obzirom na od 1.1.2020. važeći Zakon o hrvatskoj turističkoj zajednici i promicanju hrvatskog turizma) na forsirana rutinska novinarska pitanja radi davanja podataka o stanju popunjenosti kapaciteta koje u biti ostvaruju drugi.

A ti drugi su ključni nositelji poslovanja hotelskih resorta, kampova i na brzinu stvorenih junaka ovogodišnje ljetne sezone – marina,  koji sav taj turistički promet ostvaruju uz nota bene onaj poznati degradirajući obvezni potpis na malim ekranima : ”Marko Marković, direktor jednog hotela ili jedne agencije ili jedne marine”  da ne bi slučajno odnosni medij  ”izreklamirao” taj hotel, turističku agenciju ili neki drugi poslovni subjekt besplatno, a gosti navalili tako da se, slikovito rečeno, ne raspadnu ulazna vrata od silne navale. 

Jedina odbrana medija je da ne smiju, ističem to kako se to grubo kaže ”reklamirati” nikoga. Halo, stanite već jednom.  Vi ne ”reklamirate” već nespominjanjem naziva poslovnog subjekta nedostatno informirate mene i sve druge. A ja ne gledam jednu televiziju već ili HRT ili Novu TV ili RTL. I tako iz godine u godinu.

Tranzicija – ali kakva?

Tragikomično. Nakaradno. Neprimjereno. Zatupljujuće. I u konačnici – poražavajuće.

A, turizam, hoćeš – nećeš, kao danas  i sve ostalo u našem životu, nepobitno nastavlja i ide  novim putovima. Ne vidim da to shvaćamo u širem i ozbiljnom kontekstu.

Oni koji ga bolje razumiju – sve više govore o ”transformativnom turizmu” (transformative travel).

Turizmu koji doživljava svoju misaonu, pa time sadržajnu i u konačnici ključnu tranziciju.

To nije ona puka ”tranzicija” kao izraz koji su pomodno počeli nemilice koristiti naši sportski komentatori za u narodu ranije uobičajeni izraz ”kontru”. Podrazumijevajući to kad ekipa, koja se brani, presiječe loptu protivniku i sjuri se prema protivničkom golu ne bi li na brzaka zabila drugoj družini gol.  

Ova tranzicija nas vraća na bit turizma s kojim smo započeli, a potom ga radi pohlepe za brojkama i novcem zaboravili. Vraća nas na naš turistički, pa time gospodarski i širi kulturološki te sociološki početak. Iskon koji se zove prisan odnos pružatelja turističkih i ostalih usluga prema gostu, kakav smo nekad imali. Odnos iskrenosti i autentičnosti, odnos bez vrćenja eura i kuna u našim mislima i očima kad na ciljniku ugledamo strance, odnos koji se temelji na povjerenju i uzajamnom poštovanju. Odnos u kojem je riječ ”preporuka” – ključna riječ. Idealizam? Ne, stvarnost koja se upravo po tko zna koji put dan danas dokazala. Prvi su nam došli, da ne kažem ”vratili se” oni gosti koji dobro poznaju svoje domaćine ili su dobili preporuku za svoje domaćine. 

U biti vratili smo se komunikaciji ”od usta do usta”. Komunikacijskom prapočetku. Komunikaciji plemenskog tipa, koja kad god nešto krene krivim putem ili nismo sigurni, iskrsne iz našeg genetskog koda. Komunikaciji koju niti jedan digitalni ili drugi moderni komunikacijski format ne može zamijeniti već samo učinkovitije podržati.

Transformativni turizam je korak dalje od turizma po principu ”živjeti kao lokalci”, koji se pojavio prije pet godina. To je turizam koji mijenja dio individualnih pogleda i time života gosta.

Dakle, turizam koji vas spaja sa prirodom i okolinom u kojoj boravite i u interakciji mijenja vaš odnos s obitelji odnosno vas same. Time što cjelovitije osobno ispunjenje postaje nova razina  – ultimativnog luksuza. To je turizam koji nas, između ostalog, upućuje na poštivanje drugih iskrenim poštivanjem sebe i održive okoline u kojoj živimo, a ne koju ugrožavamo prekomjernim betoniranjem i bacanjem smeća u prirodu po principu ”neka se o tome brinu drugi”. To je turizam koji se stvara inicijalno obiteljskim odgojem, a direktno i indirektno podržava obrazovanjem u srednjoj školi slikovitim i intrigantnim pričama o kraju i zemlji odnosno identitetu kojem pripadamo.

Formula i pristup 

Prema Jakeu Hauptartu (s kojim se znam dopisivati) i Michaelu Benettu , rodonačelnicima ovog novog pravca u okviru njihove organizacije ili možda čak i pokreta Transformational Travel Council, temeljni koncept se svodi na kraticu HERO: H (putovanje sa srcem – HEART), E (u traženju angažmana – ENGAGEMENT), (s odlučnošću – RESOLVE,  da se to radi kroz izazove) i O (otvorenom – OPEN dušom prema nepoznatom).

Ključno je dakle da se doživi promjena. Osobna. Koja ispunjava ne samo tjelesno nego psihološki te emotivno. Ali to se ne postiže jednostavnim trikovima već u tri postupne faze – pažljivim planiranjem puta i boravka prije dolaska, nenametljivom i sadržajnom isporukom na licu mjesta te komunikacijama i odnosom nakon što doživljaj završi. 

Za takav turizam nije nužno ići na Himalaju niti se izlagati opasnostima Amazone. Takav turizam je u našem slučaju moguć i idealan za prostranstva Like i Slavonije, divljinu arhipelaga Kornata, ljepote Kopačkog rita ili Dalmatinske zagore, ali i vibrirajućih ambijentalnih sredina poput Osijeka, Karlovca, Rijeke i Opatije te Zagreba sa okolicom.

No, takav turizam nužno traži potpuno drugačiji pristup. Prije svega ne da sjedimo u hladu kafića u blizini parkiranog limenog ljubimca te iz prikrajka uz nepodnošljivo glasnu glazbu promatramo i komentiramo ”furešte” kao statističke brojke već da im se nenametljivo i potpuno posvetimo. Traži i otvara obrise nove transformativne ekonomije i to ne samo na području turizma već i gospodarstva u cjelini. 

Stoga toplo preporučujem našoj novoj ministrici turizma i sporta te predsjedniku Vlade RH da pokušaju razmisliti kako da na ovim i ostalim usmjerenjima transformativnog gospodarstva izađu u susret globalnom gospodarstvu trećeg milenija.

A do tada domaćim medijima, turističkim zaposlenicima, marketinškim, brand i komunikacijskim stručnjacima svih usmjerenja dobronamjerni savjet: Okanite se brojenja anonimnih ljudi – posvetite se konkretnom čovjeku. Bez zadrške. Zaintrigirajte, oduševite, podučite, opustite, vežite uz sebe. Upravo u tom ritmu i tim redoslijedom. To nije svaki put lako. Ali time dobivate priče koje će potaći i njegovati lojalnost onih koje trebate kao ključnu komponentu održivosti svega čime se bavite. Dobivate – budućnost!

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp