Sadržaj određuje sudbinu novina


Učestalo se, uvijek iznova, vode polemike o budućnosti tiskanih medija. Iako najnoviji trendovi pokazuju da realne opasnosti za ‘nestanak’ novina nema (raste broj naslova, rastu i naklade, vraća se dio oglasnog kolača), u stručnim krugovima se ta opasnost pokušava stalno pratiti i analizirati. Novinski izdavači traže alternativna rješenja kako ne bi izgubili tržišnu utakmicu, pa se stalno javljaju neka nova rješenja, zasad više kao ideje ili prijedlozi.

U međuvremenu ubrzano se traže elementi identifikacije trendova u  novinskoj industriji i promjena koje ju mijenjaju u medijsku industriju. Budućnost, smatraju najveći novinski eksperti, ostaje neupitna – mijenjaju se ubrzano samo komunikacijske platforme. To je okruženje u kojem će se izdavači medija sučeljavati narednih godina. U tim uvjetima se posebna pozornost pridaje pojmu kvalitete tiskovina.

« Spoznaja da se pojam  kvalitete u području kulture, za razliku od svijeta materijalnih dobara, ne može lako definirati. Pokušaj da se utvrdi jasna, jednoznačna definicija «kvalitetnih novina», usprkos nastojanjima, nije uspjela». 

Zašto je odjednom pitanje kvalitete u novinarstvu postalo tako važno? Spoznaja da se mediji, napose elektronički, sve više koriste za usmjereno stvaranje javnog mnijenja, bez obzira na posljedice; jačanje utjecaja novinarstva ovisnog o kvotama uključivanja  gledatelja ili slušatelja; trend ka  podilaženju publici i (često) niskim strastima. U okviru takvih trendova gubi se ono što se smatra kvalitetnim novinarstvom ili  ono gubi na važnosti, a time i na utjecaju na javnost. 

Medijski analitičari i sve češće izloženi političari ne osjećaju se dobro pri naglašenom usponu takve vrste novinarstva i pokušavaju promijeniti stanje kvalitete u medijima. Ali, političari raspolažu višestrukim licima: raskorak između riječi i djela je očit. S jedne se strane zalažu za kvalitetu, a s druge strane ‘slave’ uspostavljanje komercijalnih kanala koji se isključivo bave reklamama i marketinškim porukama,  i to prikazuju kao opću dobrobit. Pri dodjeli frekvencija za radijske programe ili kabelskih televizija nisu spremni pretpostaviti kvalitetne, pa te kanale dobivaju upravo oni protiv kojih javno ‘dižu glas prosvjeda’. 

«Pri ocjeni  stanja kvalitete u medijima kao da se zaboravlja na činjenicu da su mediji dio kulture svakoga društva, i to ne samo njegove elite. Onaj tko stvara zahtjevne programe na radiju ili televiziji, ubraja se u kreatore javnog mišljenja. Takvi programi i emisije predmet su diskusija na radnom mjestu, utječu na stil i ukus. Postaju životni eleksir društva. Podsjetio bih na čuvenu izreku Bertolda Brechta u njegovom eseju, Radiotheorie, koja je ključna za odnos prema javnosti:  „Loše je ako čovjek ima nešto za reći i ne pronalazi slušatelja. No, još je lošije slušateljima koji ne mogu pronaći nekoga koji im ima što reći. To je maksima koju moramo poštovati i koja određuje naš stav prema kvaliteti».

Skraćivanje, ubrzavanje, ekonomiziranje i personalizacija emisija četiri su ‘ključne riječi», u okviru kojih valja voditi rasprave kad je riječ o diskusiji o kvaliteti u elektronskim medijima. Može li se u tim gotovo zadanim okvirima istinski promišljati kvaliteta? Može li, ili preciznije rečeno, hoće li kvantiteta ‘uništiti’ kvalitetu?

A kako stoje stvari u tiskanim medijima?  Rasprostire se, ubrzanim tempom, mišljenje da tiskani mediji gube na kvaliteti i značenju. Ustvari, nastupaju neka nova vremena, koja od tiskanih medija traže drugačiji pristup. Javlja se nova paradigma, u kojoj vijest treba pretvoriti u temu. Dnevne novine ne bi smjele izgubiti svoju publicistički identitet, ali se moraju prilagođavati: kod uređivanja boja unosi nove grafičke mogućnosti; potrebni su kraći tekstovi; traži se uređivanje cjelovitih tematskih blokova s više informacijskih jedinica; vizualizacija kroz informacijske grafikone, pojačano uključivanje fotografija, preglednost u strukturiranju lista postaju novi izazovi. Različitost u pristupu, bijeg od ‘glajšaltanja’ pri izboru tema. 

«Ljuti me spoznaja da imamo sve više medija, ali i suženu paletu mišljenja u društvu. Čitateljima je dosadno kad u isto vrijeme svi ‘tjeraju kravu kroz selo’. Od tiskanih medija se traži da se mijenjaju od informativnog novinarstva prema novinarstvu sa značenjem, što označava i novu eru njegova profiliranja i odgovornosti prema čitateljstvu i tržištu».

Rasprava o inicijativi «Kvaliteta u novinarstvu» stoga se prostire na široko područje, koje polazi od ponovnog definiranja uloge i funkcije novinara i njihove profesionalne odgovornosti. Uzmimo samo primjere prenošenja informacije? Koju se informaciju uopće razašilje?  Koja slika stvarnosti se šalje ili koja se stvarnost predstavlja? Nema stvarnosti same po sebi: ona se stvara i doživljava individualno. Sociolozi govore o konstrukciji stvarnosti, medijski stručnjaci pak o insceniranju stvarnosti. Koliki je stvarni doprinos stvaranju javnog mnijenja? Koliko su prenijete informacije okvir za razumijevanje predmeta o kojem se govori? Što je transparentnost u novinarstvu?

Drugo važno poglavlje u raspravama o kvaliteti odnosi se na profesionalne standarde u novinarstvu. Upitno je danas u kojoj su mjeri čvrsto ukorijenjeni termini poput istinitosti, pridržavanje činjenica i javna relevantnost informacije prisutni i što oni predstavljaju u realnosti. Jedno od pravila, sadržano i u Kodeksu novinarstva, jasno govori da novinari ne smiju manipulirati. Zadatak je novina da objašnjavaju. Koliko se danas pridržavamo u praksi tih načela? 

Stoga je poziv na pridržavanje Kodeksa ne samo zadatak profesije i određeni pokušaj povratka kvaliteti novinarskog rada i novinarstva u cjelini. Značenje pridržavanja standarda ne proizlazi samo iz posebnog poziva i uloge novinarstva u demokratskom društvu. Standardi postaju važan dio sustava ponude u demokraciji, jer njihova primjena osigurava pojam slobode mišljenja i govora. Time se pojačava njihova društvena odgovornost. No, jasno je da – paralelno s tim utjecajem – raste i odgovornost novinara i etička dimenzija medija.

Posebno važnim stoga smatram naglašavanje uloge medija u tom procesu stvaranja novih sustava vrijednosti. Nažalost, praksa pokazuje da sve više prihvaćamo standarde u kojima nema mjesta za odnos – čovjek – čovjek. Mediji moraju progovoriti o psihičkoj neravnoteži kao posljedici  takvog  načina življenja, stvorenoj  u kojem su nametnuti standardi ozbiljno ugrozili stvarne društvene vrijednosti. Živimo, zapravo, u vremenu terora potpuno krivih standarda. Nova medijska strategija, i to ne samo u Hrvatskoj, trebala bi stoga počivati na načelima uspostave informirane, budne i aktivne javnosti. U toj strategiji najveću važnost i odgovornu ulogu imaju nevladine organizacije koje potiču ljudska prava i dostojanstvo čovjeka, zatim slobodu medija i izražavanja kao bitan dio tih prava. Civilizirani dijalog je svakako sastavni dio takvih nastojanja.

Novine doživljavaju novu mladost, ovaj put svestrano potpomognute  izazovima novih tehnologija. Mediji su prerasli zaista u ‘četvrtu silu’ svijeta, ne samo po značenju i utjecaju na društvena, gospodarska i druga kretanja, već velikim dijelom i zbog svoje nesumnjive ekonomske snage. Medijsko tržište je veliki međunarodmi i nacionalni biznis, snažna industrija i snažna proizvodna mašinerija. Mediji imaju moć stvaranja slike svijeta, moć određivanja medijskih sadržaja i, što je posebno važno, moć utjecaja na resurse (politiku, gospodarstvo, društvenu elitu, stvaranje javnog mnijenja). Pritom ne bi trebalo zaboraviti na staru izreku Maxa Webera: « Moć je sposobnost da se drugima nameće željeno…». Stoga je važno stalno sagledavati produkcijske sustave unutar medija, ali prije svega njihovu širu društvenu vrijednost i moć.

U takvom kontekstu valja sagledavati budućnost novina. Hoće li one zaista odumrijeti? Izvršni urednik Financial Timesa na to  pitanje odgovara:

«Ljudi vole čitati stvari u tiskanom obliku. Novine, kao i knjige, čitaju se na mjestima na kojima se ne koristi kompjuter. Po mom uvjerenju, tiskat će se analize, komentari i mišljenja. Aktualne vijesti će više ili manje biti ‘online’ ili u drugim formatima. Promišljenije analize bit će u publikacijama kao što je The Economist. Možda neće biti novina velikog formata. Moglo bi se pomisliti da je za Financial Times negativna ta rastuća konkurencija vijesti i mišljenja sa sviju strana, što nije točno: to jača poziciju vodećih novinskih brandova iz nekoliko razloga. Jedan od njih je povjerenje; ljudi vjeruju onome što čitaju u našim novinama. Drugo , mi selektiramo i objavljujemo provjerene informacije, što postaje sve značajnije s obzirom na količine informacija kojima smo obasuti. Što je više obilno informiranih (‘over-informed’) ljudi, to više ih želi znati što se zapravo događa i okreću se većem broju izvora koji im govore što je važno. A to je ono što profesionalno novinarstvo zaista dobro radi.»

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp