Filozofija je često bez ikakvih opravdanja i argumenata podcijenjena i nedovoljno zastupljena u medijima. Humor također. Umjetnost također. Živa književnost. Nedostaju nam. Filozofija se povukla u usko specijalizirane časopise i akademske krugove. No, ona pripada svima, a ne samo onima koji si ju prisvajaju. Ljudi su i te kako željni filozofije. Humor kako se čini živi još samo na internetu. Nekada su ljudi pričali viceve, a danas umjesto viceva šaljemo jedni drugima memove i gifove ili vadimo mobitele iz džepova kako bismo umjesto pričanja viceva pokazali nekome neku foru na mobitelu. 

Ne pričamo jedni s drugima, već samo gledamo u mobitele i smijemo se. Slike i video zapisi na zaslonima mobitela pričaju viceve umjesto nas. Hm. Nije li humor ipak najbolji kada se usmeno i uživo prenosi i kada se uz njega družimo i zajedno smijemo? Gdje je nestala umjetnost? Kada bismo morali sve objave s društvenih mreža kao jednog od najpopularnijih medija svrstati u, recimo, samo tri kategorije, mogli bismo reći da je virtualan svijet prepun humora, gluposti i mudrosti. Dakle, mudrost, glupost i humor najčešće su zastupljene kategorije svih objava, osim taštine koja je već sama po sebi uobičajena pojava na društvenim mrežama, pa je u ovom slučaju nezanimljiva i van svih kategorija. Ideološka prepucavanja su već odavno ismijana i dosadna, pa spadaju još samo u kontejner. Njima se mogu baviti samo oni koji za to bivaju plaćeni, a svi znamo tko su ti ljudi. No, ni njima se izgleda to više ne da. Radije bi sada za promjenu malo uživali u životu, pili fina vina, jeli sir i pršut, obilazili izletišta, stancije, konobe… Njihov je posao završio. Njihova je misija bila više nego uspješna. Rezultati su tu. Vrlo su vidljivi na svakom koraku. 

Inače ne volim kategorizaciju, ali u ovom slučaju je namjerno navodim kao dokaz svima onima koji misle da mudrost i filozofija nemaju svoju ciljnu grupu. Imaju, i te kako. Legitimno je pravo svakog čovjeka da prati ono što mu se najviše sviđa i u čemu se najlakše prepoznaje. Budalaštine imaju svoje vjerne pratitelje. Humor ima svoju ciljnu grupu. A mudrost ima svoju. Svatko voli nešto drugo. To, naravno, ne mora nužno značiti da su svi oni koji se prepoznaju u budalaštinama budale, ili da su duhoviti svi oni koji se nečemu smiju, kao niti to da su filozofi i mudraci svi ljudi koji vole mudrosti. Nije ni važno tko je tu tko, već što ljudima treba i što najviše vole. 

Pitam se – kada glupost može tako ponosno isijavati iz mainstream medija, zašto tamo ne bi bila i mudrost, pa i humor kada ima toliko ljudi koji to vole? Društvene mreže su upravo zbog toga, uz sve svoje nedostatke o kojima sada nećemo, odlična protuteža ostalim, tržišno nedovoljno osviještenim medijima koji misle da im uz, u prodajnom smislu već provjereno uspješnu glupost, filozofija i humor ne trebaju, već da će im hrpa svakodnevnih gluposti biti sasvim dovoljna. 

Ciljna grupa gluposti kao kategorije uistinu je zavidna, jer najlakše je ciljati na indoktrinirano mnoštvo. No, još uvijek ima ljudi kojima glupost nije dovoljno stimulativna i koji traže nešto više, koliko na početku dana, toliko i kroz dan, pa tako i na kraju dana… Ono što je ipak najžalosnije od svega je to da su budalaštine jednako zastupljene u svim medijima i da dominiraju na svim komunikacijskim kanalima. Teško je izaći iz zone komfora. Jer, zna se – s budalaštinama se ne može pogriješiti. Na društvenim mrežama, ako ništa drugo, osim već dosadnih glupavih objava, neukusnog i nadasve neuspjelog humora, povijesnog revizionizma, cijelog polja prepunog narcisa i njihovih dnevničkih zapisa, prisutna je stvarno zavidna količina mudrosti (i to ne samo instant mudrosti) i dobrog i inteligentnog humora, kao i nevjerojatno lijepih umjetničkih ostvarenja, što mi je posebno drago. Poezijo moja, ima i tebe. I ti si tu, prisutno – skrivena od svih onih koji te ne vole i nadohvat ruke svima koji te vole. Kojeg li ugodnog iznenađenja. Literarni časopisi su čisti elitizam bez pokrića. Pravi pjesnici su tamo gdje bi im se čovjek najmanje nadao, kao i pravi umjetnici, filozofi, komičari. Ne dajte se zagušiti sveprisutnom glupošću, prijatelji… Stvarajte, maštajte, slikajte, skladajte, pišite… Netko će čuti vaš glas i to ne nužno netko od koga to očekujete. Živite stoga bez ikakvih očekivanja i neka vas život ugodno iznenadi kao što ćete vi prethodno iznenaditi njega…