Za početak, nije isto biti single u dvadesetima, tridesetima, četrdesetima itd… Svaka dekada nosi neke svoje posebnosti. S dvadeset je “normalno” biti single jer si još dovoljno mlad i tek tražiš ili čekaš pravu ljubav. Ako si kojim slučajem single u kasnim dvadesetima ili ranim tridesetima, tu već kreće određeni pritisak i očekivanje da “središ ” svoj život, točnije svoj bračni status. Pritisak je veći i jači ženama jer tu je i otkucavanje biološkog sata koji sve glasnije otkucava svakim mjesecom i godinom, a na to podsjećaju i svi dežurni dušobrižnici, znani i neznani. Kroz nečije oči možeš djelovati kao onaj “nenormalan” i kao da odstupaš od uobičajenih normi i društvenih pravila ako nisi u paru. Postavljaju se pitanja: “Što s njom ili njim nije u redu? Zašto već nije u vezi ili braku? Zašto si napokon ne nađe nekoga (bilo koga)? Kako može podnijeti samoću? Kako uopće tako može živjeti? “ I tako se nižu pitanja u nedogled. 

Nažalost, zbog pritiska okoline i očekivanja drugih ljudi, mnogi uletavaju u veze i brakove kao u neki poslovni projekt. Tek da obave to i da skinu s vrata sve te dosadne ljude koji ih salijeću sa svih strana i bombardiraju (u stvari vrlo neprimjerenim) pitanjima. Ne žele biti ti koji su crne ovce obitelji ili društva pa će pod svaku cijenu to obaviti i staviti kvačicu i na taj zadatak u svom planeru. Takvi brakovi prije ili kasnije završe razvodom jer sve što je na slabim i trulim temeljima sagrađeno unaprijed je osuđeno na propast. Nikada nije bilo toliko razvoda kao u današnje vrijeme, a broj ljudi single statusa samo raste iz dana u dan. Vjerojatno postoje i razlozi zašto je tome tako. 

Ima tih nekih (ludih) ljudi koji još uvijek vjeruju da bi ljubav trebala biti jedini povod i razlog veze ili braka. Na ovo će se neki nasmijati, pa i cinično podsmijati i zarolati očima uz komentar da se od ljubavi ne živi i da su bitnije neke druge stvari. Recimo, novac. Brakovi sklopljeni zbog financijske sigurnosti i tek toliko da se kod nekoga uhljebiš i ne moraš raditi do kraja života su priča za sebe. Nekima je zaista jedini i glavni kriterij za ulazak u vezu ili brak novac. Nekima je nezamislivo i mučno spavati i buditi se svako jutro pored nekoga koga ne vole, a neki to mogu i nije im nikakav problem. Različiti smo. 

Dakle, kako uopće stvari stoje što se svega toga tiče? Otprilike ovako. Imamo ljude koji su u vezama i brakovima iz ljubavi. Dogodio se taj sudbinski susret, ljudi su kliknuli i sve se je ostalo samo i spontano posložilo. Jedno je vodilo drugome i jednostavno se dogodila ljubav. Zatim imamo ljude u vezama i brakovima koji imaju nekoga sa strane. Varaju se međusobno i možda i znaju to, ali svejedno ostaju zajedno. Zašto? Zato jer im je tako dobro i možda im nije ni bitno to koliko im je bitno da znaju da imaju nekoga pored sebe i to neko svoje sigurno gnijezdo u koje se uvijek mogu vratiti nakon prolaznih avantura. Postoje ljudi koji su single svojom voljom i izborom. Da, znam, zvuči sasvim ludo i bizarno, ali je tako. Ima i onih kojima je sasvim u redu i žive ispunjene živote sa svrhom čak iako su single. Tu nije kraj ludosti. Ima onih koji nikoga ne traže niti čekaju, već im je stvarno dobro tako. Takve ljude neki znaju gledati i promatrati u čudu s tisuću upitnika iznad glave jer kako pobogu možeš biti sam svojom voljom i izborom ??! Još uvijek ima onih koji misle da je biti sam nešto nametnuto, nešto sramotno i nešto što govori o tome koliko vrijediš tj. ne vrijediš. O da, ima onih koji procjenjuju nečiju vrijednost kroz status veze ili bračni status. To stvarno postoji u 21. stoljeću.

Naravno, stvari se mogu okrenuti i promijeniti u trenu. Dovoljan je jedan susret i sve se može početi odvijati u nekom novom smjeru. Postoje ljudi u vezama i brakovima koji samo čekaju pravi trenutak da daju petama vjetra i da pobjegnu jer su nesretni i osjećaju se zarobljeni i kao u kavezu. Takvi do određene točke trpe jer ih je strah osuda okoline i onog klasičnog “Što će drugi ljudi misliti i reći?”, ali dok vide da im se život pretvorio u jednu veliku laž, ipak odlučuju prekinuti vezu ili brak, što je sasvim u redu. Bolje izaći iz toksičnog odnosa nego ostati u tom odnosu iz krivih razloga i unesrećiti se za cijeli život. 

Naravno da ima i onih koji su single, ali to ne žele biti. Jedva čekaju da nađu ljubav svog života. I to je, na kraju krajeva, sasvim prirodno i lijepo. Dobro je, zdravo je i lijepo je željeti zaljubiti se, pronaći tu osobu s kojom se slažeš i nadopunjuješ. Imati želju za vezom i brakom je prekrasno. Vidjeti sebe pored nekoga s kim ćeš provesti ostatak života je predivno. Ima li išta ljepše u ovom životu od prave i iskrene ljubavi? Nema. Ljubav je sve. Bez ljubavi ništa ne bi imalo smisla. Radi se samo o tome da ne bi u drugome trebali tražiti da potvrdi našu vrijednost, jer jednako vrijediš i dok si single i dok si u paru. Ne bi trebalo očekivati od drugoga da te usreći i bude smisao tvog života, jer to je preveliki teret koji stavljaš na nekoga. Sretan, cjelovit i ispunjen svatko treba biti i sam, a ne tražiti da netko drugi to napravi umjesto njega. Da, ima ljudi koji su single i osjećaju se očajno zbog toga. Srljaju iz veze u vezu iz silnog straha da će ostati sami, kao da je to nagore što im se u životu može dogoditi. Strah od usamljenosti i vječnog single statusa često puta ljude dovede u nekvalitetne odnose u kojima nema ni poštovanja ni ljubavi. Sve dok takvi ne nauče cijeniti i voljeti sebe, uvijek će nanovo ulaziti u takve “reda- radi” odnose. Trenutak kada odlučiš biti svoj najbolji prijatelj i pokloniti si ljubav i poštovanje koje zaslužuješ, najčešće je i trenutak kada prava osoba i prava ljubav pokuca na vrata. 

Dok neki razbijaju glavu time što će drugi reći i misliti o njima zbog toga jer su single, tu su i oni koji vrlo glasno viču: “Koga je uopće briga za tebe i tvoju vezu ili bračni status?!” Pa malo zastaneš i sjetiš se svih onih situacija u kojima te netko izrešetao pitanjima ili te počastio otrovnim i nimalo duhovitim komentarima na račun toga što nisi u paru. Dakle, očito je da je neke ljude vrlo briga. Tebe možda nije i to je za svaku pohvalu, ali neke je jako briga. 

Postoji još jedna zanimljiva pojava. Ima onih ljudi koji te počnu sasvim drugačije tretirati kada si u vezi ili braku od onog vremena kada si bio single. Vrlo je primjetna razlika u ponašanju i količini poštovanja. Dirnula me nedavno priča jedne poznanice koju ću nazvati Nina. Nina je nakon sedam godina prekinula vezu koja je trebala završiti brakom. Rekla mi je da nije mogla vjerovati kako su se neki ljudi počeli ponašati prema njoj nakon tog prekida. Ljudi koji su joj do jučer poklanjali osmijehe, pozdravljali je na cesti, voljeli popričati s njom, odjednom okreću glavu od nje kao da ima kugu. I ne, nije se radilo o tome da je netko nekoga varao ili da je ona ispala ta loša. To je bio jedan od prekida kada su oboje shvatili da su došli do kraja svog puta. Poželjeli su si sreću i svatko je nastavio svojim putem. Naprosto je primijetila da ona sada kao single žena u očima nekih ljudi više nije dovoljno dobra ili ne vrijedi dovoljno da bi se prema njoj odnosilo s nekim respektom. Takvih Nina je prepun svijet, a dobro je to što ipak ima ljudi koji su dovoljno samosvjesni, probuđeni, kulturni, ne žive s predrasudama i otvorenog su uma, pa ne ocjenjuju druge niti ih raspoređuju po ladicama i ne lijepe im etikete. 

Mnogi kažu da su se spasili iz loše veze i braka, a mnogi kažu da ih je dobra veza i brak spasio. Tisuće ljudi i tisuće različitih sudbina. Svatko ima neku svoju priču i neka svoja iskustva. Dobra i loša. Ima sretnih i nesretnih ljudi u vezama i brakovima i sretnih i nesretnih ljudi koji su single. Nema generaliziranja i treba imati razumijevanja prema tuđim izborima, a i životnim okolnostima koje često puta nisu idealne. Ljudi će uvijek svakako pričati. Što god radio i koliko god se trudio biti dobar, uvijek će netko pronaći grešku ili manu u tebi i tvom životu. Postojat će ljudi kojima se tvoja veza i brak neće sviđati i držat će fige da propadne. Postojat će oni kojima će tvoj single status smetati, ali i oni koji će držati fige da ostaneš single zauvijek. Što je na kraju od svega toga bitno? Pa najbitnije je što ti iskreno misliš o sebi i svojim odlukama i izborima. Bitno je koliko se ugodno osjećaš u vlastitoj koži. Kada navečer legneš u krevet – jesi li zadovoljan sa sobom i svojim životom i imaš li čist obraz i čistu savjest? To je bitno. Osude, kritike, podcjenjivanje, predrasude i ostali toksini nešto su što bi svima trebalo poslužiti tek kao motivacija da budeš sve suprotno od toga.

Također, nešto što svatko tko je single naprosto “obožava” je kada mu drugi krenu nekoga namještati. Dogovarati neke spojeve na koje ni ne želiš ići. Iritantna pojava koju svatko može najbolje riješiti ignoriranjem.

Na kraju krajeva, u redu je i dobro je neke periode u životu biti solo. Posvetiti se nekim drugim aspektima svoga života. U redu je dati si vremena i ne raditi ništa, ali baš ništa u životu na silu. Iritantna pojava je i to što mnogi umišljaju – ako netko trenutno nije u vezi, da im je samim time taj netko automatski i dostupan kada god oni to požele. Koje li deluzije. Upravo netko tko je single može itekako biti nedostupan, jer je svjestan vrijednosti svog vremena. Upravo je smiješno kako neki percipiraju da će netko tko je trenutno sam, uvijek biti tu za sve i svakoga jer, kao, nema pametnija posla i ovako je usamljen. Još jedna zabluda i kriva percepcija, pa i predrasuda. Single ljudi i te kako imaju ispunjen dan, i te kako biraju s kime će na spoj ako uopće požele otići na taj spoj te ni u kojem slučaju neće biti od 0-24 dostupni bilo kome. 

Najvrjedniji resurs koji imamo je vrijeme. Bili mi sami ili ne, bili mi u vezi, otvorenoj vezi, braku i bilo kakvom odnosu ili kombinaciji koja postoji samo se treba zapitati: Da li je ovo vrijedno mog dragocjenog vremena? Da li mi ovo služi i ako služi čemu točno služi? 

I opet se sve vraća na to da je bitno kako se ti osjećaš sam sa sobom i što istinski želiš.  Ako se nešto isplati u životu, onda je to – biti iskren sam prema sebi. Ne lagati samome sebi i prestati bježati  od istine koliko god ona gorka, ružna ili bolna bila. Čovjek koji ne voli sebe, nije tajna, ne može dati ljubav drugome. I onaj koji nije spreman na davanje bez očekivanja da mu se to vrati, nije spreman za vezu. Veza na kojoj prvo treba raditi i osoba koju prvo treba dobro upoznati si ti sam. Biti u zdravoj vezi sa sobom, vjenčati se sa svim dijelovima sebe, prihvatiti i svoje sjene i mračne dijelove, raditi na njima, suočavati se, iscjeljivati, duhovno rasti sve je to put. Put prema sebi koji svaki puta vodi u ljubav. 

Kada shvatiš da se ljubav ne traži i ne čeka, jer ona je uvijek s tobom i dio tebe, počinješ vjerovati da se sve događa za tvoje dobro i u savršeno vrijeme. Znaš da ti ne treba netko da bi te upotpunio jer si rođen cjelovit i potpun. Ne treba ti nitko da bi te usrećio jer sreća je u tebi i ne bojiš se usamljenosti jer biti sam i usamljen nije isto. Možeš biti među masom ljudi i osjećati se usamljeno, a možeš isto tako biti sa samim sobom i osjećati se sretno i ispunjeno. 

Nije li zanimljivo da upravo u tim trenucima na vrata tvoga života pokuca tvoja srodna duša? U trenucima dok ništa ne čekaš, ništa ne trebaš i znaš da je obilje uvijek oko tebe. Dok se ne boriš protiv svog single statusa i ne bježiš od njega, već ga zavoliš, prihvatiš i uživaš u tom životnom iskustvu bez obzira da li će trajati do kraja života, mjesecima, godinama ili tjedan dana. Biti single nije etiketa, iako smo je kao društvo stvorili uz brojne druge. Biti single je tek jedno od životnih iskustava koja dođu i odu, a nekada ostanu kraće, duže ili do kraja života. Sve od navedenog je u redu. Jedino što nije u redu je upirati prstom u druge i njihove životne izbore, okolnosti i situacije. Jer ono čemu danas sudiš možda bi već sutra moglo biti pred tvojim vratima. 

I na kraju, biti single definitivno ne znači biti dostupan bilo kome i kad god to netko poželi. Štoviše, biti single znači još probirljivije trošiti vrijeme a ako je potrebno, neka vrata trebamo zauvijek zaključati i neke mostove iza sebe spaliti.