Komunikacijsko upravljanje Covid-19 krizom


Ljudi, promijenimo taktiku ako želimo ostati – mentalno zdravi!

Narodna uzrečica glasi: ”Poslije bitke su svi generali!” I nadalje: ”Naknadna pamet je najveća pamet”. Napominjem da sam toga itekako svjestan u fokusu mog osvrta na dosadašnji proces komunikacijskog upravljanja Covid-19 krizom. 

No, kao dugogodišnji specijalist za komuniciranje osjećam potrebu osvrnuti se i dati prijedloge za poboljšanja.  

Znam da je donošenje odluka za one koji donose odluke – najteže. 

Što god odlučiš – polovica njih postane nezadovoljna čime odmah riskiraš preko noći stjecanje neprijatelja koje do sada nisi imao. Ili ako odluku nisi donio – trpiš srdžbu one druge polovice. Tako se to primjerice dogodilo kod nedavnog privremenog zatvaranja fitness centara i teretana.

Mnogi, koji naprečac otvaraju baražnu vatru kritika,  zaboravljaju temeljnu istinu, a ta je da mi o Covidu-19 bitne stvari još – NE ZNAMO!

Saturiranost perceptivnim crnilom

U tom neznanju doslovce smo hiper saturirani odnosno prezasićeni medicinskim  informacijama, mišljenjima i osobnim stavovima svih vrsta.

Od teorija zavjere, koje niču kao gljive poslije kiše i koje nalaze plodno tlo kod dijela publike koja traži rješenja sada i odmah i koja u ništa ne vjeruje sve dok opasnost ne pokuca na njihova vrata do onih koji su postali ad hoc epidemiolozi i virolozi i to veći od onih koji su za to pohađali škole i fakultete te išli i idu na redovita usavršavanja.

Tu pak imamo i dio liječnika, izvan Stožera civilne zaštite RH, koji, kako bi to slikovito rekao jedan od bivših predsjednika RH, ”ispadaju iz ekrana kao iz paštete”.

Ti sve u svakom trenutku sve znaju i daju preporuke kao da dijele karte na beli. 

I to s promjenjivim uspjehom što ih nimalo ne zbunjuje. 

Njihov jedini problem je taj što se ne zovu Vili Beroš, Krunoslav Capak ili Alemka Markotić ili  eventualno Damir Božinović, ako su izvan liječničkog ceha, pa da po tom defaultu budu u medijima u dnevnom ritmu nego – kad ih mediji pozovu. A čine sve da ih pozovu što češće.

Dakle, kad zbrojimo sve njih, komunikacijska i perceptivna Covid-19 džungla postaje još intenzivnija i neurotičnija i – opet ne znamo ono bitno odnosno kako obuzdati virus.

Tome svemu dodatno ubrzanje daju i mainstream mediji, koji prosto iznuruju svoje gledatelje obvezatnim dvadesetominutnim dijelovima svojih udarnih emisija u prime-time-u sa paničnim najavama i naslovima te iscrpljivanjima pitanjima upućenim članovima stožera podižući počesto paniku umjesto spuštajući loptu na zemlju.

Sam u sebi više puta sam pomislio ” Ljudi moji, ako nastavimo tako, sve će nas zahvatiti kolektivno ludilo”. To sam mišljenje znao podijeliti više puta tijekom ožujka, travnja i lipnja te sada nedavno telefonski s bliskim prijateljima preispitujući sebe da li sam u pravu. 

Kad sam pročitao nedavni članak na portalu ”Večernjeg lista” autora Branimira Pofuka o prilogu španjolske televizije u kojem je nadasve pozitivnu ulogu odigrao španjolski liječnik Luis de Benito, liječnik s prve crte borbe protiv pandemije u jednoj od madridskih bolnica i to od samog početka izbijana zaraze, koji se pri tom hrabro odupirao senzacionalnim pitanjima novinarke, odahnuo sam. 

Luis de Benito je rekao sljedeće:

” Prva stvar koju trebamo napraviti je cijepljenje protiv straha, jer mi liječnici zaprepašteni smo društvenom panikom koja se širi.”

I dalje: ” Pogledajte brojke zaraženosti bakterijom Helicobacter pylori. Svjetska zdravstvena organizacija je tu bakteriju klasificirala kao tip 1 kancerogenih činitelja, a ona je prisutna kod 50 posto stanovnika Španjolske. Dakle, polovica naše populacije izložena je riziku dobivanja raka želuca, Onda, je li to krajnje ozbiljna situacija? Je li to izvanredno stanje? Izvještavaju li mediji o tome? Ne. Zato što izvanrednog stanja nema.”

(https://www.vecernji.hr/premium/pouka-spanjolskog-doktora-nisu-svi-pozitivni-bolesni-treba-nam-cjepivo-za-strah-1426294)

Jednostavna i učinkovita taktika 

Covid-19 je, obzirom da je najavljen duži suživot s njim uslijed nedostatka adekvatnog cjepiva, što se komunikacija tiče, tip trajne i puzajuće komunikacijske  krize.

Za praktično dnevno hvatanje u koštac s takvim tipom krizom optimalna su u ovom slučaju dva komunikacijska minimalistička principa. 

Prvi, ”Simply the Best!” ( Jednostavno je Najbolje!) i drugi, ” Less is More!” (Manje je Više!)

Da ne bi slikovito rečeno svi mi postali nesuđeni protagonisti domaće verzije filma ” Let iznad kukavičjeg gnijezda” Vladi RH na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem bez velikih strategija i mudrovanja predlažem tri jednostavna koraka:  

  1. Uvedite u krizne stožere civilne zaštite na nacionalnoj i ostalim razinama timove psihologa da praktički razrađuju i isporučuju tehnike stišavanja nemira i pobuđivanja optimizma kod građanstva.

U protivnom, povisite odmah upisne kvote na studijima psihologije i psihijatrije, jer će to, uslijed Covida-19 traumatiziranog stanovništva, postati izuzetno tražena, ako ne i najtraženija profesija od sada pa nadalje.

  1. Kad dnevno izvještavate, jasno izrazite i naglašavajte razvedeniju strukturu zaraženosti tj. koliko je od novozaraženih s lakšim, a koliko sa težim simptomima. Ponavljajte to stalno i vidljivo i to intenzivnije i učinkovitije nego do sada. 
  2. Smanjite općenito intenzitet pojavljivanja članova stožera u javnosti.

Pojavljivanja takvog tipa u pravilu dovode do tzv. ”wear out” efekta (efekta istrošenosti) pa se gubi na snazi i dojmljivosti isporučene komunikacije, a time i vjerodostojnosti samih protagonista.

Sve što je trebalo reći čega se imamo pridržavati, rečeno je. 

Umjesto dnevnog pojavljivanja šaljite medijima jasno strukturirane infografike tj. slikovite prikaze sa stanjem i selektivno razrađenim razinama zaraženosti, uz nekoliko kratkih i konciznih usmjerenja što se može, a što privremeno ne može činiti u javnosti, putem tipiziranih press release materijala i društvenih mreža. Drugoga nema.

Pojavljivanja članova stožera reducirajte na najviše dva puta tjedno.

Što se mainstream medija tiče, preporučujem na kraju, poštovane kolegice i kolege, izlaz iz stanja Covid-19 medijski sužene svijesti (o tome sam pisao u svom prvom članku u rubrici RADAR) na način da razvijate konkretnu i aktivnu klimu društvenog pozitivizma.

Reducirajte senzacionalne naslove što se Covida-19 tiče. 

Ohrabrite naše građanke i građane da se u okviru zadanih preventivnih mjera posvete inovativnim i kreativnim industrijama i aktivnostima, koje na originalan način nadilaze limitiranosti koje sada virus nameće gospodarstvu. 

Pretvorite to u sveobuhvatno poticajno javno društveno natjecanje. 

Pričajte pozitivne, a zanemarite destimulativne priče.

Jer, ne zaboravite. Ako sustavno i trajno mentalno ”dezintegrirate” gledatelje i čitatelje – udaljavate ih od sebe te sami sebi režete granu. 

Uostalom, tko preživi – pričat će!

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp
Close Menu

Kako bismo vam osigurali najbolje iskustvo pregledanja, ova stranica koristi kolačiće (eng. "cookies").
Nastavljanjem pregledanja stranice prihvaćate korištenje kolačića za navedene svrhe.