Ako nije bilo na Facebooku i Instagramu kao da se nije ni dogodilo

Ako nije bilo na Facebooku i Instagramu kao da se nije ni dogodilo

“Ako nije bilo na Facebooku i Instagramu kao da se nije dogodilo “ – Ovo je već dugo vremena poznata šala koja je u stvari puno bliže istini (za neke) nego šali. Živimo u vremenu kada su društvene mreže najnormalniji dio naših života. Točnije, virtualna i nevirtualna stvarnost idu zajedno isprepletene i kako vrijeme prolazi kao da se sve više spajaju i postaju jedno. Iako jako puno ljudi ima profile na društvenim mrežama i dalje postoji dosta njih koji ih nemaju ili su  odlučili pogasiti svoje profile iz njima znanih razloga. Uz to, ako svakodnevne obaveze, obitelj i prijatelji na listi prioriteta dolaze tek nakon društvenih mreža, možda je to i vrijeme da se oglasi alarm i da se stvari malo drugačije poslože. 

Podijelit ću svoje desetogodišnje iskustvo na društvenim mrežama. FB sam otvorila 2010. godine. Uz ON & OFF faze. Znači povremena isključivanja (digitalni detox). Digitalnu detoksikaciju provodila sam uglavnom onda kada bih osjetila da je virtualni svijet za mene postao distrakcija, da ometa moje svakodnevne aktivnosti ili u trenucima kada bih imala osjećaj da primam previše nepotrebnih informacija. Naravno, kada se radi o poslu, onda je to jedna sasvim druga priča i ne možeš se isključiti kad ti dođe. U tih deset godina imala sam prilike upoznati dobre i ne tako dobre strane društvenih mreža. Dobre strane su te da sam ovim putem upoznala puno predivnih ljudi. S nekima sam se susrela uživo, a s nekima sam dogovarala susret. Međutim, nekako su se stvari posložile, pa su nam se putevi razišli. Vjerujem da će se i to dogoditi ako i kad treba. I dalje mi je u planu i u srcu. Bila sam na nekoliko vjenčanja ljudima koji su se upoznali putem FB ili IG. Tu su i prava prijateljstva, poslovne suradnje i uspješni projekti, također zahvaljujući FB ili IG ( ili nekoj drugoj mreži). 

Mjesta za podcjenjivanje nema. A sada mračna strana. Ne moraš biti celebrity da bi imao hejtere i stalkere. Dovoljno je imati profil na bilo kojoj društvenoj mreži, pa da se za tebe zakači neki energetski vampir ili totalni manijak. Među kulturnim i civiliziranim ljudima nađe se uvijek taj jedan željan svađe i istresanja svog smeća po tuđim inboxima i zidovima. Na kraju krajeva postoji i nešto što se zove cyberbullying i nije nimalo bezazlen. U svakom žitu ima kukolja. Ali zato i među svim opcijama ima i BLOCK opcija, mada nekada ni to nije dovoljno. 

SUMMA SUMMARUM: Društvene mreže su odlične i super sve dok mi upravljamo njima, a ne one nama. Smatram ih prihvatljivima sve dok su koristan i zabavan dodatak našim životima, ali ne i onda kada su prva i najbitnija stvar u nečijem životu.

Eto, tako je to ukratko kod mene što se tiče mog “postojanja” na društvenim mrežama. No, da se vratim na temu “nepostojanja” na društvenim mrežama. Postoji taj jako popularni mit. A to je da ako nešto nisi objavio na Facebooku ili Instagramu , ili bilo kojoj drugoj društvenoj mreži, to kao da nije ni postojalo i nikada se nije ni dogodilo. Ovo naravno nema veze sa stvarnošću ni istinom, no ovo je isto tako prava istina za neke ljude. Nezamislivo im je bilo koji moment u danu ne objaviti na svom profilu. Gdje su , s kim su, što jedu itd… Sasvim je u redu objavljivati što želiš na svom profilu i koliko to želiš. Problem ili izazov kreće onda kada to postaje opsesija i prava ovisnost. Dok ti broj lajkova postaje mjerilo tvoje vrijednosti i dok o komentarima i odobrenju drugih ovisi tvoje raspoloženje ili samopouzdanje. Ni jedna krajnost nije dobra, pa tako ni u ovom slučaju. Lijepo je podijeliti lijepe trenutke sa svijetom i prijateljima. Nema ništa loše u prelijepim fotografijama i dijeljenja svoje sreće, uspjeha i onih “highlight” trenutaka života sa svima. Zašto da ne ? Pa mnogo je ljepše vidjeti sretne ljude i radost života nego tugu i nesreću. Barem je na društvenim mrežama moguće u fokusu držati ono pozitivno i lijepo. To nikako ne znači da svi nisu vrlo svjesni i one druge, mračnije strane koja svakako postoji. 

U ovom trenutku neki zaljubljeni par se upravo ljubi i gleda zalazak sunca. I neće to naslikati ni staviti na Instagram ni Facebook. Uživat će u momentima provedenima zajedno bez želje i potrebe da itko to zna. Oni koji to rade, ne rade ništa krivo. Poanta je da se taj trenutak svakako dogodio iako nije javno objavljen na društvenim mrežama. Netko ovog trenutka prima neko priznanje, sudjeluje u volonterskom radu, učinio je dobro djelo ili čitav lanac dobrih djela zadnjih tjedana, mjeseci i godina, a nikakvih tragova od toga nema na njegovom ili njezinom profilu. Mnogo se lijepih trenutaka događa koji nikada neće biti objavljeni ni na jednoj društvenoj mreži. Znači li to da se ti trenuci nikada nisu dogodili? Pa za neke da. Ako promatraju tuđe profile isključivo na način da profili pričaju cijelu i kompletnu priču nečijeg života. Po toj filozofiji, ako  je netko odlučio svoj privatni život držati za sebe i ne dijeliti sve sa svima, može ostaviti dojam osobe koja možda privatni i obiteljski život uopće nema, što, naravno, nije istina. Ne žele svi biti javno izloženi. Mnogo je ljudi koji su introvertni ili sramežljiviji. Takvi također neće imati potrebu opaliti selfie nekoliko puta dnevno. Uz napomenu da im neće smetati ako to drugi rade. Na kraju krajeva, svatko sam odlučuje što želi, a što ne dijeliti sa svijetom. Svatko zna i za što mu uopće služi neka društvena mreža. U tom virtualnom labirintu ponekad se tako lako izgubiti. 

Pretpostavke, zaključci, stvaranje neke slike o nekome uobičajena su pojava. Pa dok netko pretpostavlja da zna kako netko živi ili kako izgledaju njegova 24 sata možda bi se iznenadio kada bi vidio da ta pretpostavka nema nikakvih dodirnih točaka sa stvarnošću i istinom. Dogodit će se mnoga slavlja, rođendani, poslovni uspjesi, zalasci i izlasci sunca, brojanja zvijezda, čitanja knjiga, putovanja, razni eventi, zaljubljivanja, trenuci smijeha, dragocjeni trenuci provedeni s obitelji, a ništa od toga neće biti ni na Facebooku, ni na Instagramu, već u privatnim albumima ili galerijama slika u mobitelima. Sve to dogodit će se u stvarnom svijetu, ali za virtualni svijet ostat će nestvarno, kao ono što se nikada nije ni dogodilo. Zato, prije nego se donese bilo kakav zaključak i pretpostavka o nekome na osnovu njegova ili njezina Instagram, Facebook ili bilo kojeg profila, možda nije loše uzeti u obzir da netko naprosto ne želi da svi znaju gdje je, s kim i što radi, baš svakoga dana. I opet uz naglasak, da to ne znači da mu / njoj smeta ako to drugi vole i rade. To samo znači da se život i dalje odvija i van tih kutija- mobitela, kompjutera, laptopa i da sve ono što nije objavljeno na društvenim mrežama postoji i stvarno se dogodilo, samo nije bilo potrebe ikome išta dokazivati. 

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp