Stara hiža


Na kraj sela,

sama stoji,

dane i lita broji.

U njoj više ninega ni.

Vrata i brkuni su zaprti.

Nike laštre na brkuni su razbijene.

Brkunade vitri zapiru i dopiru.

Z dimnjaka dima više ni.

U kortu tužan sam i žalostan stojin

i u sebi lita i lita vrtin.

Srce mi puška,

duša plače, virovati ne moren

da je moja draga, najdraža hiža

od svih napuštena.

Hižo moja, srićo moja,

ne znan kad ću joped

h tebi dojti,

znaš da su i meni

dani odbrojeni,

ma se šperan da ću te još kakov put viditi i dojti.

Čuvaj mi se i ne plači.

Ako više ne dojden, znaj da san te vajka volija

i u srcu kako najliplji rikordo nosija

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp
Close Menu

Kako bismo vam osigurali najbolje iskustvo pregledanja, ova stranica koristi kolačiće (eng. "cookies").
Nastavljanjem pregledanja stranice prihvaćate korištenje kolačića za navedene svrhe.