Ovogodišnji Zrinski Art Festival koji se tradicionalno održava u Čakovcu, na čelu s art direktorom Damirom Klaićem Ključem predstavio je zajedništvo umjetnosti različitih medija i tehnika, koji upravo tako čine kreativnu cjelovitost.
To je umjetnost pokreta, glazbe, umjetnost riječi i slike, prizora i svjetla, umjetnost iluzija i snova, razmišljanja, umjetnost humora, ironije, umjetnost odbijanja i kritike, umjetnost života.
Snaga ovako ujedinjene umjetnosti djeluju na publiku koja je prima svim senzorima: očima, ušima, nosom, ustima, rukama, tijelom, umom, dok joj se ART zabada ravno u srce.
Ne moramo sve razumijeti što nas umjetnost uči, ili čemu stremi, ali možemo je i trebamo znati osjetiti. Udar na osjetila to je najmoćnije oruđe umjetnosti.
Možda je to i njezina primarna misija.
Što god izmamila kod publike, bilo to suze suosjećanja, suze radosnice, tihi smijeh, bila to jednostavno ugoda i zadovoljstvo ili krajnja zbunjenost, umjetnost je tu da nas diže iz svakodnevice, iz prilika koje nisu osobito lijepe, barem ne u ovom trenutku, i prenese u novu umjetničku stvarnost.
U četiri dana koliko se održavao Festival zvonila je imaginarna ART budilica koja je javljala gdje i kada treba poći pogledati programe Zrinski Art Festivala koji su bili raspršeni na više lokacija po gradu Čakovcu.
Na Zrinski ART Festivalu okupili su se plesači, glumci, glazbenici, fotografi, ilustratori, strip-crtači, slikari, kipari, grafičari, video autori, umjetnici svih profila i njihovi uradci, odrasli i djeca svi u manifestiranju one svoje i naše duboke potrebe za duhovnim i duhovitim doživljajem.
Na svakom je Zrinski Art Festivalu ponešto novo i drugačije i naše iskustvo raste u svečanosti suvremenog plesa, u gledanju kazališnih predstava, kratkih likovnih performansa, promociji knjiga, poduci djece, gibanjem u ritmu glazbe ili lamentiranjem pred fotografijama, kolažima, slikama, kipovima, instalacijama, u zajedničkom rušenju barijera, Jer umjetnost, znamo to dobro, ima tu moć da nadilazi nametnute granice i univezalnim jezikom djeluje globalno.
S ARTOm letimo duhovnim sferama, koje ipak imaju svoje čvrste temelje u humanosti, onoj vrsti koja je razvila jaku socijalnu i ekološku osjetljivost, koja ima razumijevanja za marginalizirano i skromno.
Kad se spominje humanost ne može se preskočiti ljubav, koja pak leži u nama kao nepresušni izvor iz kojeg možemo dijeliti, širiti je i množiti. Umjetnost oslobađa u nama ta vrela, umjetnost nas vodi prema onoj vrsti migracija u kojoj su sloboda kretanja, misli i osjećaja dobrodošle, uz odgovornost koja slijedi uz svaku vrstu slobode.
Za uspješnost Festivala zaslužni su svi sudionici, od kojih ću ovdje nabrojiti samo neke: Studio za suvremeni ples Teuta na čelu s izvanrednom Nikolinom Mekovec, solistima Vilimom Poljancem i Doroteom Koščak koji će izvesti „Miris moje majke“.
ULUPUHovi fotografi s aktualnom izložbom koja se referira na globalno stanje u svijetu – „Vrijeme ekstrema“
Produkcija snova koja je nasmijala publiku s „Kratkim vicom o braku“.
Volim kulturu pokazao je „Ženu godine“
Promovirana je knjiga memoara Borisa Leinera „Sve bio je ritam“ kojeg poznajemo još iz zlatnih vremena AZRE, danas se bavi svojom paralelnom ljubavi – kiparstvom te je za ovu priliku izložio bistu Ljube Kuntarića, hrvatskog skladatelja lake glazbe, rođenom u Čakovcu. Mio Vesović, kojeg znamo kao čuvenog fotografa iz vremena „Poleta“, izložio je provokativne fotokolaže.
Tu je čitav niz slikara, grafičara, kipara, umjetnika koji su se odazvali na poziv Festivala, kojih ima suviše da ih sve nabrajam poimenice, a koje će publika tijekom trajanja izložbe prisvajati ili s čijim će se radovima poistovjećivati prema vlastitim sklonostima.
Nažalost, iz nerazumljivih preventivnih kovidovih razloga zabranjeno je održavanje Dječjeg Zrinski Art Festivala, koji je kroz radionice, pričaonice, strip-crtaonice, ilustracije bio usmjeren na legentarnog međimurskog Zmajčeka Pozojčeka.
Tako su djeca zakinuta za vlastite kreacije.
