Ne, ovo nije tema o kardiovaskularnim bolestima ili infarktu, već o onome što srce predstavlja. Srce je u tom smislu izvor i centar naših emocija i snažni magnet za sve što privlačimo u svoj život. Pa kada je tako, onda bismo to jedno srce koje imamo trebali čuvati kao malo vode na dlanu i paziti pred koga ga stavljamo. Ne izlagati ga kao pikado ploču na vjetrometinu bilo kome da se igra njime i u njega zabada svoje strelice. Ne treba ni oko njega graditi visoke tvrđave. Srce voli slobodno disati, a ne biti u kavezu strahova.
Rizik će uvijek postojati da će ti netko ako ne slomiti, ali bar malo bocnuti srce. I to nije najgore što se može dogoditi. Puno je gore toliko ga sakriti i omotati u omotače sigurnosti da ga više ne možeš ni čuti ni osjetiti. Sa srcem prije svega treba razgovarati. Kao s najboljim prijateljem. Staviti ruku na srce, osluškivati njegove otkucaje i znati da se zaista svi odgovori koje tražiš nalaze tamo. Nisu nikada nigdje izvan tebe. Uvijek su u tebi. I odgovori koje ono ima samo su za tebe i za nikoga drugoga.
Dok putujemo ovim svijetom i životom, ipak tražimo te neke odgovore izvan nas. Iako i ti odgovori mogu biti dobri i vrijedni, poslužiti kao inspiracija ili vjetar u leđa, uvijek se na kraju vraća na to da treba zaviriti u sebe i u svoje srce. Koliko god pazio na svoje srce, ipak će se dogoditi momenti i iskustva kada će ti srce biti slomljeno. Nekada ćeš shvatiti tek kasnije da ti nije bilo slomljeno srce već samo povrijeđen ego. S vremenom i iskustvom nauči se razlika. Kako? Tako da vrijeme pokaže jasnije neku priču koja je ostala iza tebe i razbistri emocije koje su možda u danom trenutku bile preplavljujuće, preintenzivne i nekako razbacane.
Za mnoge situacije shvatiš da nisu uopće imale veze sa slomljenim srcem i da je tek jako mali broj tih situacija kada ti je netko istinski slomio srce. Većinom kada čujemo taj izraz “slomljeno srce ” mislimo da se odnosi samo na ljubavne odnose, no nije tako. Slomiti srce može ti svatko koga si pustio dovoljno blizu ili možda i preblizu, a to može biti i prijatelj i netko iz tvoje obitelji. Smrt kućnog ljubimca itekako može slomiti srce.
Sve ono gdje smo usmjerili svoju emotivnu energiju i svoje osjećaje, to su ujedno i potencijalne situacije u kojima ti netko može slomiti srce ili izigrati povjerenje. Garancija da će te netko voljeti uvijek ne postoji, kao i garancija da će ti netko uvijek biti prijatelj. Svejedno, to nije razlog da ne voliš ili da nemaš prijatelje. Uvijek treba krenuti od sebe i pitati se – kako ja mogu biti dobar prijatelj i ljubavni partner. Na taj način grade se kvalitetni i zdravi odnosi u kojima vlada jedan balans, jednostavnost i mir. Jednom kada nakon nekvalitetnih odnosa osjetiš i doživiš svu blagodat i ljepotu prave ljubavi i iskrenog prijateljstva, tada si zahvalan i ne vraćaš se više na staro. Ostaje pitanje : “Tko ti može slomiti srce?” Odgovor je lak. Samo oni kojima si ga dao. Potpuni stranac i netko tko ti nije blizak ne može ti taknuti srce, nimalo. Može te naljutiti ili te eventualno uvrijediti, ali ne može ti slomiti srce. Taj neki lažni prijatelj ili prijateljica s kojima se svatko od nas prije ili kasnije sretne u životu također ti ne mogu toliko slomiti srce koliko ti mogu nanijeti štete i unijeti nemira i negativne energije u život. To će napraviti ogovaranjem, širenjem laži o tebi, odavanjem tvojih tajni i svega što si im rekao u povjerenju, ismijavanjem onoga u što vjeruješ i tko jesi. Prekid odnosa s takvima neće rezultirati slomljenim srcem već oslobođenjem, olakšanjem i željom da se prekid tog odnosa mnogo prije dogodio. Mnogi ostaju u potpuno krivom uvjerenju i misle da su ti slomili srce. Vjeruju da su bili toliko bitan čimbenik i da su odigrali neku bitnu ulogu u tvome životu. No, kada bi znali da su bili tek usputni prolaznici od kojih si naučio još par novih životnih lekcija, to bi slomilo, možda ne njihovo srce, ali ego zasigurno. Takvi ljudi ni ne znaju da su te preusmjerili u boljem smjeru i da si im još i zahvalan na tome, jer da nije bilo njih ne bi doživio sve ono lijepo i dobro koje ti je došlo nakon njih. Isto vrijedi i kada pogledaš u sebe. Možda uopće nisi slomio srce nekome za koga si ti uvjeren da jesi. Možda si bio tek onaj koji je nekoga preusmjerio također u boljem smjeru. Mnogo je onih kojima je slomio srce onaj tko to ni ne zna, niti je toga svjestan.
Ima nečeg svetog i transformirajućeg u trenucima kada ti netko stvarno slomi srce. To je vrijeme upoznavanja sebe u kojem pokazuješ tko si. Hoće li te ta bol učiniti boljom osobom ili nekim tko će tu istu bol željeti nanijeti nekome drugome u nadi da će te tako manje boljeti (a svi znamo da neće, samo se krug boli tako povećava)? Koliko god možda čudno zvučalo, ali moguće je slomiti srce i samome sebi. Kako? Tako da si samome sebi najveći neprijatelj, a da možda to niti ne znaš. Da sam sebi stojiš na putu i sabotiraš sebe, nekada svjesno, a nekada nesvjesno. Znaj da ćeš slomiti sebi srce svaki puta kada ćeš ići kontra sebe i svoga srca i kada ga nećeš htjeti poslušati.
Tko ti uopće može slomiti srce? Ne može svatko. Tih par duša koje su to učinile ili će učiniti, došle su u tvoj život da ti daju i to iskustvo. I zato prema njima ne treba gajiti loše osjećaje. Sve dok takve duše gledaš kao na tvoje suputnike koji su te došli naučiti još nečemu novom, a najčešće tome kako da više prihvatiš i zavoliš sebe, tvoje je srce puno zahvalnosti i mira. Onda tvoje slomljeno srce, jednom kada iscijeli postaje još jače i još ljepše. Živi svoj život tako da si nježan i obziran prema tuđim srcima, a svoje čuvaj, ali ga ne sakrivaj. Puštaj mu da slobodno voli, ima povjerenja u ljude i život, da sretno kuca u ritmu tvojih želja, a ako već treba riskirati, biraj one ljude koji su istinski vrijedni tog rizika.
