Čovik


Kad san se rodija i krstija

Bog me je u naručje uzeja i zamolija:

Marko moj, dite moje,

u životu ki je prid tobon

materi i ocu i sven svojen rodu

ponos i dika budi,

ljude cilega svita

poštuj i ljubi.

Blagoslovljen i srićan budi,

nikad ne zabi vo ča ću ti sada reći:

pravi čovik budi!

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp