Kaos društvene percepcije ili percepcija društvenog kaosa


Posljednja javna događanja na Markovu trgu predstavljaju samo jednu u nizu karika u lancu sadašnjih i budućih gibanja. Nepovoljnih i neugodnih kako za društvo u cjelini tako i nas pojedince. Idemo stranputicom. Očigledno i nezaustavljivo. U stvari skližemo se niz tobogan koji sami sebi podmazujemo. Sva sadašnja i buduća gibanja predvidjeli smo u većini ovih devet napisa u okviru kolumne RADAR. No, što nam to vrijedi? Vrijedi. Jer, iz dan u dan javlja se sve više ljudi koji žele i nastoje gledati u svijet odnosno stvarnost ispred sebe – otvorenih očiju.

”Oni koji imaju privilegiju znati, imaju i dužnost reagirati”, rekao bi Albert Einstein.

Presudna uloga medija

A koja je i kakva je ta stvarnost? Za koji bi se pojam prvo opredijelili – Kaos percepcije ili percepciju kaosa? Gdje je tu početak, a gdje kraj? U biti ne znamo, a nije više ni važno. Postoje samo dva puta: Ili bujica nosi nas ili mi obuzdavamo bujicu. Kako se to danas popularno kaže, treće hibridno rješenje tj. da malo bujica nosi nas, a malo mi bujicu – ne igra. Zašto? Ljudska je duša krhka. Krhka da ukoliko bujicu ne zauzdamo, bujica nas neminovno potapa.

Upravo to gledamo, slušamo i doživljavamo ovih dana.

U prošlom smo se napisu osvrnuli na presudnu ulogu obitelji i to više neću ponavljati. Stoga ću se sada fokusirati na medije koji stvaraju opću percepciju i time klimu u društvu u širim razmjerima. Njihova je uloga ključna. Bez obzira što velik broj ljudi stalno tvrdi da ne prati medije, istina je potpuno drugačija. Mediji se i dalje gutaju i njihov utjecaj je na opće društveno stanje populacije ne velik već ogroman.

I zadnje događanje je značajnim dijelom generirano uzastopnim medijskim napadima, medijski prenaglašenim presretanjima vladinih dužnosnika ispred zgrade  gdje se dogodilo to što se dogodilo i naravno stalnim aluzijama koje hrane maštu i time reakcije nezadovoljnih i frustriranih. I eto kombinacije mentalnog i stvarnog okidača.

Fake autentičnost

I kad već govorimo o tim pojavljivanjima i slikanjima ispred zgrade Vlade RH, ne shvaćam koje li koristi od stalnog javljanja u 20:00? Pa u tom trenutku tamo najčešće nikog nema.

U koje ime? U ime autentičnosti? Koje autentičnosti kada tamo osim dežurnog policajca Marka i portira Štefa (imena izmislio autor), ponavljam, nikoga nema? Pa to nije, drage kolegice i kolege, autentično već čisti  ”fake”, ne zamjerite na slobodi izražavanja. 

Pa to isto možete postići u današnje vrijeme slikom iz studija i novinarom, koji je ispred nekog dvodimenzionalnog ili trodimenzionalnog vizuala. Gospodo medijski manageri, uštedjet ćete na gorivu, opremi, satima rada terenskih ekipa. A nas usrećiti, vjerujte mi na riječ. Uz to stalno tijekom dana i večeri izvlačimo vladine dužnosnike ispred njihovih institucija ili se on sami rasipavaju po okruglim stolovima i konferencijama. Kada li tek ti rade kad su ”medijske posvuduše”? Izvinite, pitam u najboljoj namjeri. To isto vrijedi i za znanstvenike – novopečene estradne zvijezde u doba vladavine Covida-19, koji isijavaju od nastupa i savjeta koje stvarnost ubrzo demantira, neutralizira i baci u zapećak.  Pa kad li stignu da se bave znanošću? Gospođe i gospodo, pretjerali ste i izbjegavajte kamere ako ikako možete. Iskreno, kad vidim neke od njih, preventivno prekidam gledanje i zatvaram ekran. Ja, osvjedočeni ljubitelj i medijski ovisnik. Kako li to tek doživljavaju oni koji to nisu?

Ne treba biti preveliki analitičar. Pogledajte ljude koji čitaju recimo tiskane novine po kafićima. 

U pravilu prelete sadržaj i odlože. Izuzetak su subotnja i nedjeljna izdanja, kad ima nešto više intervjua i komentara. S tim da se u takvim napisima javljaju uvijek gotovo ista lica, koja se potom nude i recikliraju u svim medijima kao na ”ringišpilu”.

I tako, hoćeš – nećeš, postajemo taoci istog začaranog sadržajnog i time misaonog kruga. 

Rođeno za frustraciju i depresiju. I ono sve neželjeno što iza toga slijedi. Sjećate li se  da smo predlagali da u djelovanje stožera civilne zaštite uvedemo psihologe i sociologe. (vidi: https://epoha.com.hr/2020/08/31/komunikacijsko-upravljanje-covid-19-krizom/)

Na žalost, nismo uslišani.  A krajnje je vrijeme da to učinimo. 

Što nam je za činiti?

Osjećam da je odgovore moguće tražiti na dva pravca  – općoj planetarnoj i potom lokalnoj društvenoj konstelaciji. Ova prva govori o determinističkom kaosu koji u ovom razdoblju dolazi iz svemira o čemu govore razni izvori i autori. Vede, najstarije svete staroindijske knjige  I najstariji hinduistički sveti tekstovi koji obuhvaćaju poeziju, filozofske dijaloge, mitove i ritualne napjeve, nastale 1.500 i 500 godina prije Krista, ovo su razdoblje nazvali  Kali Yuga – Željezno doba, Doba Tame.

Moj dobri prijatelj i znalac Veda, Drago Plečko, koji mi je i prvi skrenuo pažnju na razdoblje Kali Yuga, ovako bi duhovito primijetio: ”Kali Yuga ili Kaljuža”.

Citiram tj, copypastiram za ovu priliku u značajnom dijelu upravo radi autentičnosti, izabrani  izvor koji prenosi autora Sacinananda Swamija, koji slikovito ocrtava najavljeno stanje (vidi: https://atma.hr/prorocanstva-najstarijih-spisa-zivimo-u-zeljeznom-dobu-kali-evo-sto-ce-se-dogoditi/): “Okoliš je sve zagađeniji, pustinje se šire, ljudi su sve agresivniji i skloniji kriminalu… Vedski spisi to pred više od 5 tisuća godina predviđaju; doba u kojem živimo naziva se Kali. To je, možemo reći, nešto poput zimskog godišnjeg doba. Vrijeme u kojem su ljudi posve neskloni pravoj duhovnosti, njihova religioznost je samo predstava. U dvanaestom pjevanju Srimad Bhagavatama je rečeno kako će zemljama vladati beskrupulozni ljudi. Neće oklijevati javno iznositi laži boreći se za svoje vlastite interese. Cvijeće više neće mirisati, voće i povrće će biti bezukusno. Muškarci i žene će neprestano razgovarati o seksu i zavođenju, ljudi će obolijevati od mnogih do tada nepoznatih bolesti koje će napadati imunološki sustav. Vlada će odrediti tako visoke poreze da će čak i pošteni ljudi željeti izbjeći plaćanje poreza. Neočekivane kiše će uništavati sjemenje koje neće proklijati.’’

Nevjerojatno, zar ne? Sve je već izgleda odavno određeno i potom napisano. Zar smo svi mi samo software-i odnosno fragmenti ili bolje rečeno kamenčići nepreglednog svemirskog holograma?!

Gdje je spas?

Vedski zapisi upućuju, kad je spas u pitanju, na citiram ‘’ ….razvijanje više svijesti i unutrašnjeg zadovoljstva koje nas oslobađa od robovanja navikama i tzv. užicima materijalističkog društva. O nama sada ovisi hoćemo li uistinu prihvatiti duhovna uputstva i omogućiti da se to dogodi. Izazov ostvarenja ovog proročanstva stoji pred svima nama – onima koji su naklonjeni duhovnim učenjima, kao i skepticima. Skeptici na to neće gledati kao na ostvarenje proročanstva, već na puko preživljavanje ljudskog roda, a duhovno naklonjeni ljudi će to vidjeti kao ozdravljenje planeta Zemlje. Bez obzira brinemo li samo za vlastitu kožu ili nam je na umu dobrobit čovječanstva – nalazimo se u odlučnom trenutku u kojem trebamo izabrati između materijalizma, koji se poput bolesti proširio planetom i koji je odgovoran za ovo neodgovorno izrabljivanje prirode, i duhovnosti. Duhovnost je neophodna. Nemoguće je unijeti pozitivne revolucionarne promjene u društvo bez okretanja ka duhovnosti. Danas ljudi govore o raznim vrstama zagađenja – vode, zemlje, zraka, društvenih odnosa, no zaboravljaju na pravi uzrok tih zagađenja, a taj je zagađenje svijesti do kojeg dolazi zbog nekontrolirane sebične pohlepe. Naravno, ne možete ljudima predložiti da odbace materijalističke užitke. Ljudi bi mislili da ste okrutni i da im želite oduzeti ono malo zadovoljstva što im preostaje u životu. Međutim, ljudi će sami od sebe odbaciti niže vrste uživanja ukoliko mogu doživjeti višu vrstu užitka.’’

Da bi došlo do duhovnog napretka nužno je postupno neutralizirati i smanjivati razinu negativnih pojava i stanja ‘’…..poput neznanja, vezanosti, mržnje, lažnog poistovjećivanja……te istodobno razvijati odlike poput tolerancije, sposobnosti opraštanja, strpljenja, sklonosti ka višim vrijednostima, odbacivanja nezdravih emocija.’’

Što je s domaćim medijima s početka ove priče?

Vratimo se sada lokalnoj društvenoj odnosno medijskoj konstelaciji. Gospodo, ne trebate vršiti direktne prijenose iz indijskih ashrama, izdvojenih mjesta posvećenih meditaciji. Izađite samo iz dvorišta vlastite medijske sužene svijesti. (vidi:  https://epoha.com.hr/2020/02/24/domaci-medijski-prostor-prostor-drustvene-suzene-svijesti/)

Zastanite za trenutak i promislite kuda perceptivno vodite društvo odnosno majušnu i krhku populaciju kakva je Hrvatska. Umjesto duševne destrukcije po sistemu ‘’što gore to bolje’’, jer naše čitatelje i gledatelje drugo ne zanima, stvarajte korak po korak novu kulturu i sadržaj pozitivizma, razumijevanja i time optimizma. Zaboravite dosadašnje instant priče i egzibicije. Okrenite se manje poznatim temama i ljudima, još uvijek nedovoljno vidljivim stvarateljima novog. Novog koje dolazi bez obzira želite li u to povjerovati ili ne. 

Ili kako bi rekao već spominjani Einstein: “Nikad ne brinem o budućnosti. Ona dolazi dovoljno brzo.’’ 

Želimo i trebamo, dakle još jednom ponavljam, nova i po konkretno učinjenom pozitivna lica. Neopterećena prošlošću s jasnim otklonom prema održivoj budućnosti u svakom pogledu što se materijalnog i duhovnog razvoja tiče. To su pravi motori društva, a ne instant stvorene društvene veličine u pratnji poluizlizanih starleta i ispraznih estradnih reality show protagonista.

Možemo li mi to? Ne znam. Ali bez toga prosto ne ide više dalje.

Tragično je da uz intelektualne potencijale, kojima još uvijek raspolažemo, trebamo čekati da nam to netko naredi. Iz inozemstva, naravno!

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp
Close Menu

Kako bismo vam osigurali najbolje iskustvo pregledanja, ova stranica koristi kolačiće (eng. "cookies").
Nastavljanjem pregledanja stranice prihvaćate korištenje kolačića za navedene svrhe.