Sreća kao modni dodatak


U modi je biti sretan.  Magazini, blogovi, vlogovi, emisije i sav medijski prostor zatrpan je savjetima o tome kako biti i ostati sretan. Sreća je svakako nešto čemu svatko teži i što želi u svome životu. Zasigurno nema čovjeka koji je ikada rekao da želi biti nesretan i živjeti  nesretan život. Svi mi uvijek slijedimo taj neki put za koji smatramo da će nas dovesti do sreće iako često puta shvatimo da se sreća ne nalazi tamo negdje izvan nas i da je ne treba loviti. Ona je u nama, samo je ponekad toliko uspavana ili sakrivena da se čini kao da je uopće nema.  Ona je poput leptira. Čim je više loviš, to ti postaje dalja i bježi od tebe. Sreća može biti glasna, ali i tiha, potpuno nečujna. 

Nekada dođe kada joj se najmanje nadamo, a ponekad  tako dugo ne dolazi da već gubimo svaku nadu. Ali, što je uopće sreća? Nema jednog odgovora. Svatko ima svoju definiciju sreće, pa samim time i sasvim različiti pogled na nju. Ipak, kada bih trebala staviti u jednu rečenicu što je sreća  rekla bih da je sreća ono jedno tiho zadovoljstvo i sa sobom, i sa svojim životom i sa svijetom oko tebe. Onaj osjećaj mira, jasnoće, ali i uzbudljivog iščekivanja budućih događaja. Sreća je u jednostavnim stvarima i tko stvarno želi – naći će je u svim onim sitnicama za koje nakon nekoga vremena shvatiš da i nisu bile sitnice. 

Biti nasmijan i non – stop pozitivan, od 0-24 sata, svakoga dana u godini,  cvrkutati pozitivne fraze – nije sreća. To je nešto nerealno i neprirodno. Ne, nismo na ovaj svijet došli biti samo sretni i nasmijani. Došli smo iskusiti cijelu paletu ostalih emocija. Životni događaji će se pobrinuti da ih i doživimo. Ljutnja, tuga, razočaranje također su emocije od kojih ne treba bježati već si dozvoliti osjetiti ih i na zdrav način procesuirati. Potiskivanje tih  „negativnih“ emocija pogubno je za mentalno i fizičko zdravlje. 

Taj trend sreće koji je otišao u krajnost stvorio je čitavu vojsku ljudi koji se više ne usude plakati, iskazati svoje stvarno raspoloženje. Jer, ako kojim slučajem nisi sretan, još ćeš biti optužen da si negativan i samim time loš. No, ne miješajmo jabuke i kruške. Jedno je biti negativan i loš u smislu da svjesno i namjerno nekome činiš nešto loše i zlo, a nešto sasvim drugo je s opravdanim razlogom osjećati tugu, razočaranje, ljutnju i priznati sebi i drugima (slijedi zabranjena riječ) da si, eto, trenutno nesretan. 

Oni koji su na pravilan i zdrav način shvatili rad na sebi i potragu za srećom, vrlo dobro znaju da to ne iziskuje od njih da se pretvore u robote koji ne bi smjeli osjećati bilo koju drugu emociju osim sreće. Dapače, ljudi koji su pravilno shvatili rad na sebi i potragu za srećom znaju da poanta niti nije u tome da budemo stalno sretni, već da svjesno uživamo u trenucima sreće kada je tu, a da kada je nema ili nam se čini dalekom znamo da je i to u redu i da naučimo prihvaćati sve trenutke koje nam život daje. 

Sreća je postala kao neki modni dodatak. Bez obzira na stil odijevanja, frizuru, šminku, sreća je „must have“, jer uzalud ti je sve ako se nisi namirisao srećom i pozitivizmom, nešto ti fali. Naravno da je lijepo vidjeti  sretne, nasmijane, zadovoljne, ostvarene ljude. Samo onda kada je to iskreno i realno, a ne namješteno i isforsirano i s ciljem da ostaviš pozitivan dojam. Ne bismo trebali stvarati društvo i graditi svijet u kojem će se netko tko je (opravdano) tužan osjećati odbačenim i još k tome stigmatiziranim zato jer nije ozaren od sreće, dok recimo proživljava bol zbog gubitka voljene osobe ili nekog drugog nemilog životnog događaja. Okrutno je, nehumano i hladno nekome tko se ne osjeća dobro i sretno govoriti da si je sam kriv za to ili da si je sam privukao to u život i slične fraze. Bolje je ne reći ništa nego na takav način još „pomagati“ svojim osudama i kritikama nekome kome je već dovoljno teško.  

Depresija, mentalne bolesti i slični poremećaji vrlo su stvarni i pogubni po ljudski život, a mnogi ih još uvijek banaliziraju i odmahuju rukom na njih. Nekome tko se nosi s tim teretom, još više osjeća krivnju, sram i odbačenost jer zbog svoga stanja ne može tek tako prizvati sreću i biti sretan. Oni koji najglasnije osuđuju takve, vrlo brzo bi se stišali kada bi i sami na svojoj koži osjetili kako je to kada sreća nije nešto što se naručuje kao po narudžbi u restoranu. 

Samo treba imati više obzira i empatije prema drugima. Biti svjestan da ne možeš znati kako je nekome jer nisi u njegovoj koži niti cipelama.  Sreća je divna dok je iskrena i prava, baš kao i ljubav. Slijediti svoju sreću i ići za njom trebala bi biti uzbudljiva avantura, a ne zadatak koji treba pod svaku cijenu izvršiti. Sreća može biti kao lijep modni dodatak, a ako se dogodi dan da joj nema ni traga i dalje jednako vrijediš i ne trebaš si silom crtati osmijeh na licu. 

Možda postoji jedan modni dodatak ljepši od sreće, a to je istina i autentična priroda. A budući da to uvijek ide u kompletu sa srećom, tek tada sreća i može zasjati u svom punom sjaju.  I često puta je tražimo na krivim mjestima i u krivim ljudima, ali sreća uvijek nađe najbolje načine i puteve da nas iznenadi i dokaže da itekako postoji i da želi biti vjerna suputnica svakome. Posebno voli iznenaditi one koji su prestali vjerovati u nju ili odustali od nje. Sreća se namjerno nekada sakrije jer želi vidjeti na koje ćemo je načine i gdje tražiti. I voli ona zasjati na svakome kao modni dodatak, ali najljepše joj je kada veselo zaiskri u nečijim očima.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp