Svi obično govorimo o lažima kao o nečem lošem i nepoželjnom. Ali ima i laži koje nas mogu zaštititi. Na primjer – zove nas neka osoba na druženje na koje nam se ne da ići. Što ćemo učiniti? Hoćemo li otvoreno reći da ne želimo ići na to druženje ili ćemo nešto izmisliti kako se osoba koja nas je nazvala ne bi osjećala nelagodno?

To su takozvane bijele laži i ne moramo se osjećati loše zbog njih. Nismo ništa skrivili. Svi se ponekad njima služimo. Njima samo štitimo sebe. Složit ćete se – nije poželjno baš svakome koga sretnemo na ulici reći baš sve o sebi, pogotovo ne nešto loše što nam se događa. Neke je stvari dobro prešutjeti. Koji put je čak potrebno nekome nešto i izmisliti kako bismo zadržali svoje dostojanstvo i ponos, sačuvali svoj mir i zaštitili svoju privatnost.

U vrijeme sveopće digitalizacije kada svatko svoju privatnost dijeli sa svakim, osjećam se privilegiranom što nisam ovisna o društvenim mrežama i što nemam potrebu dijeliti svoj život sa svakim. Imam svoj obiteljski i prijateljski krug ljudi do čijeg mi je mišljenja stalo i kojima je stalo do mene i moga mišljenja. Ostali me ljudi ne zanimaju previše i nemam baš nikakvu potrebu prenositi im detalje moga privatnog života. Svakome želim svako dobro. Ali, gdje bismo to stigli kada bismo pratili kako žive i što rade drugi ljudi? Za to u biti ne bismo smjeli imati vremena. Svatko ima i previše obaveza u svom životu i uopće ne razumijem ljude koji imaju vremena pratiti živote drugih ljudi na društvenim mrežama. I ti komentari u kojima se ljude dive nečijoj objavi su toliko licemjerni. Svaka druga objava samo je vapaj za nečijim divljenjem i hranjenjem svog ega. Nema tko ti neće nešto lijepo napisati. Kao da je to neki problem? Tko su uopće svi ti ljudi koje nazivamo prijateljima na društvenim mrežama? Koliko ih zapravo istinski poznajemo? I, koliko je tu istine, a koliko laži? To su očito laži koje ljudi vole i koje im trebaju.

Većina stvari danas su, kada malo bolje pogledamo, ionako lažne. I komunikacija je danas satkana od laži. Istina je prisutna u našim bliskim krugovima (ako imamo sreće), a u širim krugovima, što dalje ideš, sve je više glume i pretvaranja. Na taj se način štitimo od nečijeg ulaska u našu privatnost. Laži su ponekad vrlo dobre, a pogotovo onda kada su naš štit od bilo kakvog i bilo čijeg ometanja našeg plana za taj dan i život.