„Da“ ili „ne“?

„Da“ ili „ne“?

Vjerojatno i onda kada ne bi trebali, ljudi na zahtjeve odgovaraju s „DA“. 

Kada je Ana, žena krupnog stasa i odlučnog glasa, pitala Ivanu može li dobiti izvješće do 11 sati, Ivana je uz smiješak samo potvrdila: „Da.“ 

Minutu kasnije bila je kod mene u uredu i pitala me što da napravi, jer znala je da nema šanse da izvješće bude gotovo u roku od 35 minuta. 

„Zašto joj to nisi objasnila i rekla joj da je nemoguće napraviti to u tom roku?“, upitala sam je.

„Ali, ja želim biti dobra“- odgovorila je. 

Na kraju ove kratke priče, koja opisuje jedan stvarni događaj, ispalo je da izvješće i nije bilo tako hitno. Bilo je sasvim u redu da ga Ana dobije do kraja dana. Jednostavno, Ana je mislila da se izvješće može u nekoliko klikova dobiti iz sustava, a Ivana nije objasnila da njegova izrada zahtijeva još dodatnog rada.

Ivana je osoba koja ima problem nekome reći „NE“. Ona želi svima ugoditi. Lakše joj je bilo podijeliti sa mnom svoju nevolju i tražiti savjet i pomoć, nego objasniti Ani situaciju i predložiti joj ono za što je znala da je moguće. I najmanja konfrontacija njoj je neugodna. Njezin „da“ dolazi iz straha da se neće drugima dopasti ako ne ispuni sve njihove zahtjeve, pa je zbog toga oni neće voljeti. Kada drugi ljudi od nje zatraže da im pokloni jedan dio svog vremena, a ona svoje potrebe, zadatke ili interese stavi na prvo mjesto, osjeća krivnju. Ljudi će misliti da je lijena, da je nije briga i da je sebična… A ona takva sigurno nije. 

Ivana se sve više posvećuje ispunjavanju tuđih zahtjeva i ciljeva, ali joj zato ne preostaje puno vremena za njezine vlastite. Ima li ova priča sretan završetak za Ivanu? Možda, jer nakon mjesec dana rekla je i ono sudbonosno „da“.

DA i NE dvije su kratke, ali vrlo snažne riječi o kojima bismo trebali više razmišljati, jer one određuju kako ćemo provesti svoj život. Kojim ćemo smjerom krenuti, s kojim ćemo se ljudima družiti, što ćemo postići i od čega ćemo se udaljiti. 

Puno ljudi ima problem reći „ne“, jer su nas kao djecu učili biti poslušnima. Slušali smo roditelje i autoritete, a neposlušnost se (ponekad) kažnjavala. Primjećujem da su u današnje doba odgojne mjere znatno drugačije, a možda je i to razlog zašto pripadnici mlađe generacije nemaju problema odbiti ono što im se ne sviđa. Na kraju krajeva, možemo razumjeti da kad kažemo „ne“, to ne znači da odbijamo osobu, nego nešto što ne želimo učiniti.    

Recimo da kažemo “DA” 5 puta dnevno. U 70 godina ih izgovorimo 25.550 puta. Kad pribrojimo isti broj “NE”, to je već više od 50.000 naših izbora koji onda oblikuju naš život.

Kad smo prihvatili stvari s kojima se zapravo ne slažemo – jer volimo biti “dobre osobe” koje drugima udovoljavaju, imamo manje energije, osjećamo manje samopoštovanja i više stresa.  S druge strane, upitajmo se – uskraćujemo li si neke stvari kojima bismo trebali vikati – DAAAAA? Ljudi često odbijaju jedinstvene životne prilike zbog straha od neuspjeha i ograničenih uvjerenja – nisam dovoljno dobar, drugi su bolji, ne smijem, nemam prava ili unaprijed odluče da im se nešto ne sviđa. Ponekad smo te granice postavili toliko blizu da si ne dozvoljavamo uživati u životu, biti spontani, raditi drugačije stvari, istraživati novo, razvijati svoje biznise i učiti radeći greške. 

 

Svi smo tu na Zemlji s ograničenim vijekom trajanja i ono u što ulažemo svoje vrijeme i napore doprinosi našem razvoju – ili ne. Ne dobivamo uvijek od drugih prijedloge koji su u našem najboljem interesu. Ako znamo što želimo, sljedeći put kad nas netko zatraži da nešto učinimo, možemo razmisliti je li to u skladu s našim vrijednostima i prioritetima. Koja su to područja koja želimo poboljšati i kako će „da“ ili „ne“ doprinijeti našim ciljevima. Kad postavljamo granice, ne trebamo rušiti zidove. Ja jednostavno zahvalim osobi na prilici, kažem da nije za mene i, ako mogu, preporučim nekoga ili je povežem s nekim drugim. 

Govorimo li „da“ i „ne“ iz pravih razloga ili iz navike? Koriste li nam ili nam štete? Kada osjećamo ravnotežu između svojih potreba i pomaganja drugima da zadovolje svoje? 

„Da“ i „ne“ male su riječi koje čine veliku razliku.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp