Novi društveni poredak, novo društveno ustrojstvo ili bolje reći rastrojstvo vlada cijelim svijetom.  Ne znam gdje smo pogriješili, osim globalnog zatopljenja, stvaranja viših kasta ljudi tzv. nedodirljivih, velikih ideologa sakrivenih u sigurnim sinekurama državnih aparata. Ozbiljno su narušene temeljne ljudske slobode i vrijednosti, ne upravljamo više vlastitim životima u nametnutoj nam ideologiji straha.

Gomile beznadnih ljudi tumaraju gradovima u potrazi za egzistencijom, tražeći svoj dojučerašnji život. Poduzetnici su preko noći postali prosjaci.

Pratimo brojke, brojimo zaražene i mrtve, trudimo se sačuvati zdravi razum, ne želimo postati žrtve.

Mijenja se društveno ekonomski poredak, čitave državne ekonomije se tresu i nadaju boljem sutra. Zdravstveni sustav je pred pucanjem u većini zemalja, snaga zemalja se mjeri po broju dostupnih respiratora, maska je najtraženiji artikl na tržištu i na sve to trese na sve strane.

Svijet je stao i kao da se zemaljska kugla više ne vrti,  da je cijela prekrivena jednom maskom, maskom neizvjesnosti.

Ljudi kao ljudi stvaraju svoje teorije, donose svoje zaključke, formirale su se dvije struje sljedbenici koronizma i teoretičari zavjera, nevjerni Tome ili kako god ih hoćete nazvati.

Kao da i u ovoj situaciji netko ima potrebu svrstavanja na ovu ili onu stranu, a mišljenje se formira na temelju napisa iz medija, izjava stručnjaka.

Život me naučio da ne raspravljam o onome o čemu nemam pojma.

Da li sam pozvan i stručan donositi vlastite zaključke, da li trebam slijepo vjerovati medijima, pro ili kontra stručnjacima.

Mislim da ne, mislim da trebam biti odgovoran prema svojim starijima i pokušati zadržati prisebnost, koliko god je to moguće.

Istina je uvijek negdje na sredini, ali znam da je svaka smrt obitelji pokojnika nenadoknadiva i pogubna.

Nalazimo se u nepoznatoj situaciji, tapkamo u mraku, a svaki novi dan nosi sa sobom nove dosad neviđene izazove.

Jedan od drugog očekujemo rješenja, a umjesto razgovora slijedi grobna tišina.

Kao nikada do sada potrebni smo jedni drugima, empatija je praktički postala obveza, jer ako sada zakažemo kao ljudi, gdje ćemo završiti.