Prikrivanje emocija


Jeste li ikada pričali s nekom osobom i dobili utisak da emocije koje je ta osoba pokazala nisu iskrene? Vjerujem da jeste. I to više puta. Ovdje se radi o jednoj pojavi koja se zove Prikrivanje emocija i ta pojava se događa vrlo brzo tako da je uglavnom nesvjesno doživljavamo te si ne možemo racionalno objasniti zašto nam se čini da ta osoba ne pokazuje prave emocije.

Jednom je došla prijateljica od moje kćerke kod nas na igru. Obje su tada imale osam godina. I kako to već biva kada je došlo vrijeme za rastanak prijateljica pita može li ostati prespavati. Kako njena mama nije još došla rekao sam da trebamo vidjeti hoće li joj mama dopustiti da ostane kod nas prespavati. Njezina mama je došla, mi smo joj objasnili situaciju i ona je upitala svoju kćer da li je sigurna da želi ostati prespavati. Djevojčica je u tom trenutku nagnula i spustila glavu u desnu stranu, pogled joj je bio dolje i desno. 

Na licu joj  se u djeliću sekunde pokazala emocija straha, da bi već u sljedećem trenutku podigla glavu, razvukla usne u smiješak (oči nisu bile uključene u taj smiješak) i rekla da je sigurna. Primijetivši ovakvu njenu reakciju pitao sam je da li je sto posto sigurna. I ona je odgovorila da je. No, znao sam da nije sigurna u svoju odluku i da će biti problema. 

Ali, kako mi to u tom trenutku nije bilo važno, a njezina mama se složila da može ostati prespavati, tako se nisam trudio  „istjerati“ istinu na vidjelo. 

Uglavnom, da skratim dugu priču, djevojčica nije mogla zaspati do dva sata ujutro.

Ovo je klasičan primjer prikrivanja emocija u kojem je ona prvo pokazala svoju pravu emociju, a zatim kada je shvatila da je ta emocija neće dovesti do željenog cilja brzo ju je zamijenila s primjerenijom emocijom pomoću koje je postigla željeni cilj.

Ovakvo prikrivanje emocija radimo svi, bez obzira na godine života. 

Prikrivanje emocija se događa vrlo brzo, u jako kratkom vremenskom periodu i zato je jako teško to za primijetiti. 

Jednom kada naučite kako učiti ekspresije lica tada to postaje puno lakše.

Zamislite samo, na sastanku ste i samo što ne potpišete važan ugovor za vas. 

Osoba koja treba potpisati ugovor se blagonaklono nasmiješi i kaže kako je sve u redu i da sutra dođete po potpisan ugovor. Vi se zahvalite i odete, ali cijelo vrijeme imate osjećaj da je nešto čudno. 

Drugi dan vam se osoba javi i kaže da je odustala od potpisivanja ugovora. 

Ali. ako vratimo film unatrag  vidimo osobu koja čita ugovor i u jednom trenutku joj se obrve privuku i spuste i usne se stisnu da bi se djelić sekunde nakon toga blagonaklono nasmiješila. Da smo u tom trenutku mogli prepoznati mikroekspresiju ljutnje, koja se pojavila netom prije lažnog osmijeha, mogli smo na licu mjesta upitati o čemu se točno radi i riješiti sve nesuglasice.

Ovakvo prepoznavanje prikrivenih emocija nam poboljšava komunikaciju i unapređuje naše ljudske vještine. 

Zahvaljujući svjesnom dijelu mozga, mi ljudi smo jedan od rijetkih organizama na ovom planetu koji zna kako lagati. Međutim, naš nesvjesni dio mozga ne voli lagati i baš zato, prilikom prikrivanja emocija, ona prva emocija koja se pokaže na našem licu ujedno je ona prava emocija.

Zapamtite da nesvjesno uvijek dolazi prije svjesnog.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp