Čime punimo čašu u nama?


Jednom davno gledao sam vrlo zanimljiv dokumentarac o jednom indijskom učitelju koji je hodao i propovijedao po selima. Tvrdio je da svaki čovjek ima jednu veliku čašu u sebi, koja je prazna pri rođenju. Kroz život ju čovjek nesvjesno puni svom negativnošću, stresom, brigama i teškim osjećajima s kojima se ne zna nositi. 

Svaki dan će mu kapati u tu čašu kapljica one brige u lošem braku, kap onog stresa na poslu, brige oko neplaćenih računa, nesređenih međuljudskih odnosa.. Kap one ljubomore i mrvica zavisti koju je osjetio u ljubavi, djelić one mržnje koju je osjetio prema drugome, bijes, ljutnja, ogorčenost.. Od čovjeka do čovjeka ovisi kojom brzinom će puniti tu čašu u sebi svim tim otrovima. Netko će od nas to činiti brže, netko sporije. Ali onoga dana kada ju napuni, bez obzira koliko godina imao, ta čaša u tijelu se izlije. Tada, ta otrovna tekućina koja se izlila, napadne neki od organa.

Da li će aktivirati srčani udar, da li moždani, tko zna… Da li će to biti upala u tijelu, rak, nešto sasvim treće, to nitko ne može znati. Ali ono što svatko od nas zna, to je da bismo trebali prestati puniti tu čašu u sebi ili bismo barem trebali smanjiti unos tih otrovnih kapi koje tako sporo, ali neminovno kapaju i pune ju do vrha.

Možda nismo uvijek u mogućnosti maknuti se od stresa i briga na poslu, stresnog okruženja, stresnog braka i loših odnosa, stresnih životnih problema. No, jesmo li se ikada zapitali koliko se trudimo kako bismo taj stres smanjili? Tko zna, možda su nam stres i brige postali toliko normalni da smo navikli na njih? Sve to mi svakodnevno upijamo u sebe.

Čak i tuđe brige i probleme, sve upijamo u sebe suosjećajući s drugima. No, da li i oni suosjećaju s nama dok nam stalno istresaju svoje brige i probleme, puneći tako i našu čašu do vrha? I mi sami imamo svoju djecu, svoju unučad, svoje bližnje, i nitko od njih ne želi da nam se nešto loše dogodi, kao što ni mi ne želimo loše njima. Naprotiv. Uvijek želimo sve najbolje jedni drugima.

Zato razmislite dobro o tome koliko se zapravo trudite ukloniti stres i brige iz sebe, a koliko se privikavate na njih. Jer, neki stresovi su sastavni dio života, ali mnogi od tih stresova su samo nepotrebne kapi koje upijamo u sebe čineći ih sastavnim dijelom našeg organizma.

Kad god je to moguće, klonite se negativnosti koju u vama izazivaju stresne situacije i sve one negativne osobe koje štrcaju kapi svog otrova svuda naokolo. Život je prekratak da bismo ga olako potrošili, a uz nepoželjne stresne situacije, k tome još i ljude koji nam crpe energiju, život je još kraći nego što se nadate da nije…

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp