Grubo ziđe galerije Starog grada Varaždina i sjaj stakla, porculana, ocaklina i čiste komplementarne boje na oslikanoj svili velikih formata ostavljaju dojam bogatstva i raskoši. Upravo taj spoj ugođajne starine i suvremene interpretacije dekorativnog i svečanog, trajne su odlike umjetnosti Ljerke Njerš. Dakako da je u tijeku svog dugogodišnjeg stvaralaštva prolazila i nalazila različite motive i tehnike, te se usredotočila sad na ovaj ili onaj aktualni momenat, bilo društveni, poput Domovinskog rata, bilo filozofski u smislu traganja za novim medijskim značenjima. Likovni kritičari, koji su je svesrdno pratili od početaka, od šezdesetih godina do danas, prepoznali su u radovima Ljerke Njerš originalnost i samosvojnost.
Također, naglašena je njezina slikarska komponenta temeljena na vještom krokiju nagih ženskih tijela, ili baštinjenih slika, pa i pejzaža utonulih u florealne okvire ili osobite koloristički izvedene arabeske. Taj slobodno možemo reći zagrljaj oblika i boje, taj splet stvarnog i nestvarnog, likovna igra vješte majstorice prožima sve materijale i tehnike u kojima se umjetnica izražava. U novije doba to su staklene slike s pozlatama ili bez, bilo na pločama bilo na pladnjevima ili zdjelama, jednako kao što su to sve češće velika platna portreta dragih osoba ili omiljenih prostora. I stari grad Varaždin dobio je svoju posvetu umjetnice, koja ga je na svoj karakterističan i temperamentan način ovila i ovjenčala bojama.
Vještina kojom Ljerka Njerš kombinira tehnike i način kako dolazi do vlastitih metoda rada, počinju još od voštanih podloga i idu, eto, do računalnih ne napuštajući starinske tehnike keramike i oslikavanja stakla ili akvarel. Svi su alati, sva sredstva podređena jedinstvenom slikopisu, u kojem Ljerka Njerš postiže visoko vrijedne rezultate.
Izložba u Varaždinu bila je jedna od tih veličanstvenih i nadahnjujućih ugođaja u kojem trijumfira slikarstvo, crtež, boja i oblikovanje jedinstvenim miksmedijskim i novomilenijskim žarom.
