Svijet kroz naočale jednog empate


Empatija nije samo suosjećanje. Ona je još dublja i intenzivnija. Ljudi empati upijaju kao spužva tuđe osjećaje. Jasno osjećaju  nečije skrivene namjere,  znaju kada netko govori istinu ili kada laže i tko je dobronamjeran, a tko priprema neugodno iznenađenje tebi ili nekome drugome  u bliskoj budućnosti. Biti empat nije nimalo lako. Slobodno mogu reći da to može biti jedan veliki teret, ali kada se otkriju sve blagodati i prednosti empatije, empatija postaje super moć.  Ljudi empati su zbog svjetla koje nose u sebi jako privlačni onoj mračnoj strani. Tako da će većina, a mogu slobodno reći i svi empati imati slične priče i iskustva što se tiče međuljudskih odnosa. Naime, svaki empat naletio je na barem jednog  pravog  manipulatora, predatora, narcisa ili psihopatu. Ljudi loših namjera i zle čudi lijepe se za empatične osobe i postoji i razlog tome.  Svjesni su da će empati uvijek pomoći te da im postavljenje granica i izgovaranje onog čvrstog i odlučnog NE s točkom na kraju rečenice predstavlja izazov. 

Uz to, ljudi s mračne strane jako dobro znaju da su empati pogodan materijal za raznorazne manipulacije, iskorištavanja i igrice, samim time jer ne vole svađe, izbjegavaju konflikte i napraviti će sve da svima udovolje. Svaki empat trebao bi čim prije u životu naučiti i shvatiti da je i dalje dobra osoba iako ne udovoljava svima te stavlja sebe na prvo mjesto. Jednom kada empat prođe vatreno krštenje, najčešće u obliku lažnih prijateljstava, mobbinga na poslu, „ljubavnih“ veza koje su bile sve samo ne ljubavne, tek tada se empat počinje buditi i shvaćati da se njegova dobrota iskorištavala i bila potpuno  krivo shvaćena. 

Jednom osviješteni  i probuđeni  empat postaje osoba koja će pomno birati ljude s kojima se druži i stil života kojim živi. Napokon će početi slušati svoju intuiciju i sigurno više neće zanemarivati onaj čudan osjećaj ili nemir koji se u njemu javlja nakon razgovora ili druženja s pojedinim ljudima. Empat je u stvari vrlo jednostavna osoba. Samo želi da su svi sretni, zadovoljni i u miru. Sve što žele sebi, od srca žele i drugima.  Empati također uvijek teže kvaliteti, a ne kvantiteti. Nemaju volje ni želje za figama u džepu, omatanja u celofan nečega što je lažno i vole nazvati stvari pravim imenom. 

Empat nikada svjesno i namjerno ne povrjeđuje druge ljude niti se bavi osvetama.  Jedina osveta je ta da u potpunosti odreže iz svoga života toksične ljude i okrene leđa onim ljudima za koje zna da mu ne žele dobro, da mu spletkare iza leđa, da ga ogovaraju, šire laži o njemu, okreću druge ljude protiv njega ili ga uvlače u neke drame s kojima on nema nikakve veze.  Empati su vrlo tolerantne osobe i mogu prijeći preko mnogo toga i stoga kada empat odluči okončati jednom za svagda neki odnos, znajmo da se ni u kojem slučaju nije radilo o sitnici, već o itekako velikom i opravdanom razlogu. Često puta se dogodi da empate nazivaju arogantnima i umišljenima, jednom kada više ne dozvoljavaju drugima da ih tretiraju kao otirače za brisanje prljavih cipela. Naravno da to nema nikakve veze s arogancijom i umišljenošću, već isključivo sa zdravim odnosom prema sebi, a samim time i prema drugim ljudima. Istina je da nas ljudi tretiraju onako kako im mi dozvoljavamo da nas tretiraju, a empati često u svojoj naivnosti predugo vremena dozvoljavaju  ljudima sve i svašta. S vremena na vrijeme svatko bi trebao protresti stablo svog prijateljstva ili stablo svoga života, kako bi s njega otpali svi truli plodovi i sve što samo zauzima mjesto nečem novom, boljem i kvalitetnijem.  Nije moguće živjeti sterilan život u kojem je uvijek sve idealno i u kojem su baš svi odnosi uvijek uravnoteženi. Život naprosto nije tako osmišljen. No, nije osmišljen niti da je u konstantnom kaosu, nemiru i prepun ljudi koji ne prepoznaju tvoju vrijednost ili te uzimaju zdravo za gotovo. Zato empati posebno vole vrt svoga života uvijek plijeviti od korova i drača i isto tako će s puno poštovanja posjećivati tuđe vrtove. 

Empat nikada ne ostavlja smeće po tuđim vrtovima i isto očekuje da se tako drugi odnose prema njegovom vrtu kojega s toliko ljubavi i pažnje uzgaja. Kod empata ne postoji nikakva sila. Ne idu silom ni na koga i ni na što. Kada primijete da negdje nisu dobrodošli, primit će to na znanje i udaljiti se. Niti od jednog pravog empata nitko neće doživjeti ucjenjivanje, nagovaranje ili grčevito držanje za nekoga ili nešto.  Puštaju druge da žive svoje živote, očekujući od njih da i njih puste da žive svoj život. Jako ih pogađa nepravda i svaka patnja, a najviše zbog toga jer osobno shvaćaju i proživljavaju sve što se događa drugima. 

Treba im vremena i umijeća kako bi se naučili odvojiti od tuđih energija i znali prepoznati što je njihovo, a što tuđe. Biti empat u današnjem svijetu zaista na trenutke može djelovati kao kazna jer previše osjećati sve oko sebe može biti jako preplavljujuće. Što se tiče zavisti i ljubomore, ona empatima nimalo ne laska niti imponira.  Jer mnogi ljudi žele da su im drugi zavidni i ljubomorni. To im je kao neka potvrda da su jako važni ili služi tome da napumpaju svoj ego. Kod empata nije takav slučaj. Nije im želja da im itko zavidi ili da im bude ljubomoran. Svjesni su da su zavidne i ljubomorne osobe  spremne na najgore pakosti i podmuklosti, pa zato niti ne žele kod drugih buditi takve toksične emocije. Često puta će empati u blizini takvih ljudi namjerno sebe učiniti nevidljivima ili se manje isticati samo zato da budu pušteni na miru i da ne moraju opet upijati negativne energije drugih ljudi.  

Takav način obrane i nije dobar jer malo pomalo empat sakriva sebe i svoje svjetlo u čahuru samo zato da ne bi svojim postojanjem nekoga uznemirio ili izazvao već spomenutu zavist ili ljubomoru. Svatko treba živjeti u slobodi i ako nekome tvoj sjaj smeta, to nije tvoj problem. Empati nemaju problema sa sretnim i zadovoljnim ljudima. Štoviše, navijaju da svi budu sretni, ispunjeni i zadovoljni.  Opraštanje onima koji su ti nanijeli bilo kakvu štetu, nepravdu ili nemir u život od velike je važnosti.  Prije svega zbog vlastitog mira. Empati brzo praštaju drugima, ali nekako najteže mogu oprostiti sebi, posebno tu lakovjernost i pružanje previše novih prilika onima koji nisu zaslužili ni onu drugu, a kamoli stotu.  

Uspavani  i nesvjesni empat je kao  janje bačeno među vukove. Misli da su svi ljudi dobri, da na svijetu vlada samo ljubav, a zlo je tek nešto što je tema horor filmova. Kroz neka bolna iskustva  empat napokon shvaća da ovaj svijet ne funkcionira kao onaj koji oni žive u svojoj glavi i srcu. Bez obzira na to, ne prestaje i dalje vjerovati u dobro i širiti svoje svjetlo. Misija svakog empata je upravo to. Biti svjetlo u tami. Vjerovati da dobro uvijek pobjeđuje.  Pružiti utjehu i nadu i širiti dobre vibracije. Empatima je prirodno stanje uvijek i u svemu tražiti dobro, činiti dobro  i ići prema njemu. To je upisano u njihovom kodu i to je njihova duhovna hrana. Za razliku od energetskih vampira koji se hrane tuđom boli, patnjom i tugom. Uvijek će biti onih koji će se svim silama truditi da zagorčaju život drugima i to ide na njihovu sramotu i, naravno, to je njihova karma. Takvima se i ne treba zamarati. 

Empat zna da kada šalje ljubav takvima – neutralizira njihove loše energije i da pritom nije ona naivna budala koja misli da će ta ljubav biti uzvraćena.  Poslati ljubav tim napaćenim dušama koje siju zlo i nemir po svijetu je najjače oružje i obrana. Spuštanje na njihov nivo i uzvraćanje istom mjerom je naš poraz. Postoji ona stara „Dobar i glup, ista je stvar“, ali na svu sreću došlo je vrijeme kada se dobrota više ne smatra glupošću. Kada se dobar čovjek ne smatra glupim niti naivnim. 

Sve je više onih ljudi koji znaju da ovaj svijet može opstati jedino ako se šire lanci dobrote i empatije među ljudima. Manje kalkulacije i manipulacije, a više ljubavi i tolerancije. Život je dar i prekratko traje da bi ga se tratilo na išta što nema veze s ljubavlju.  Empati su toga odavno svjesni. I ne treba svatko biti empat da bi to znao. Dovoljno je biti osviješteno ljudsko biće koje želi dobro sebi, drugima i ovome svijetu.  

Svaki empat je ponekad poželio da to nije. Da barem može manje osjećati i da živi u blaženom neznanju makar nakratko. Ali onda se sjeti da je to dar i da samo treba znati mudro s njime raspolagati i iskoristiti ga tako da služi i njemu i drugima.  Svatko bi trebao voditi računa o tome kojim sadržajima puni svoj um, čime hrani svoje tijelo, što sluša i gleda te u kakvim razgovorima sudjeluje. Empati na te stvari posebno paze jer znaju da je za njihov balans i kvalitetu života to jako bitno.  

Ponekad se ovaj svijet i život empatima može činiti kao bojno polje i jedna velika predstava, no kada shvate da unatoč mračnoj strani ljepota života nikada ne nestaje, s još više entuzijazma nastavljaju svoju misiju.  Moto koji svaki empat živi je sljedeći: „ Ako ne možeš nekome pomoći, nemoj mu  ni odmoći“. Svjesni i probuđeni empat zna da ne može pomoći drugima niti služiti svijetu ako on sam nije dobro i nije sretan.  Tek kada posloži svoje prioritete i ispuni svoju dušu, kreće dalje u životnu avanturu. Divno je znati da postoje empati i da njihova svrha nije samo da prosipaju lijepe fraze i budu uvijek pozitivni, već da svojim konkretnim dobrim djelima i načinom života pokazuju svima da život stvarno može biti prelijepa bajka i da sve može biti puno jednostavnije. Stoga, ako ste empat, zahvalite Bogu i životu na tom prelijepom daru, a ako niste, a kojim slučajem imate empata u vašem životu, budite sigurni da to nije slučajno i da vam ga je (nju) Bog poslao u život kao dragocjeni dar.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp