Bilo je to doba


Bilo je to doba kad smo sanjali, doba kada nam se sve činilo dostižnim, kada smo gurali jedan drugoga prema boljem, višem, jačem. Živjeli smo dan po dan bez fige u džepu, stvarali smo, izmišljali, ljubili i gubili, ali uvijek skupa, uvijek jedan za drugoga. Dom nam je bio svuda, naš dom, kod prijatelja, susjeda. Svaki dan je išao lagano, bez prevelikog planiranja, bilo je to doba kada smo davali, a nismo imali.

Razumjeli smo se pogledima, smijali smo se srcem i bili zadovoljni onim što imamo. A imali smo, vjerujte mi, imali smo iskrenost, čvrsti prijateljski zagrljaj, pomoć u svakom smislu te riječi, imali smo zakon ulice, poštovanje i, što je najvažnije, imali smo jedni druge. Nema tog dućana, gdje možeš kupiti prijateljstvo, gdje se toplina dijeli na kile, gdje se sreća mjeri u metrima, gdje je ljudskost obrazac ponašanja, a poštenje način života.

Dim iz naših dimnjaka mirisao je na ljubav, a domovi su bili obavijeni plaštem sigurnosti. Otac je bio tata, a mama je bila sve.  A imali smo i po nekoliko mama, zvali smo ih tete, bile su to majke naših prijatelja, koje su bez razmišljanja pekle palačinke u kasne noćne sate, namještale krevete jer sve što smo ispričali toga dana nije bilo dovoljno, pa smo, eto, odlučili prespavati kod prijatelja.

Ljepota svega bila je u dijeljenju, ako je jedan imao, imali su svi, od cipela, jakni, love, klope, ma doslovce si mogao opipati to zajedništvo, tu, kako netko reče – nepodnošljivu lakoću postojanja. To su bile te vrijednosti koje smo živjeli, a živimo ih i dan danas. Jer čemu sve, ako nemaš s kim to podijeliti, ako ljubomorno i škrto to čuvaš, skrivaš. Ma, nije mi postojao draži ručak, nego kod prijatelja, nijedni pohanci nisu bili toliko slatki, kao oni iz njegove kuhinje. Bakine sarme podijeljene na više tanjura i zadovoljna, nasmiješena lica, sendvič prelomljen na pola, posuđena traper jakna, prijateljeve cipele baš za tu posebnu večer.

I, čuvali smo to prijateljstvo jer oduvijek smo bili svjesni da je iskreni prijatelj najveće blago u životu. Lijepo je bilo odrastati neopterećen materijalizmom, pojam imati zamijeniti pojmom dijeliti, uživati u uspjehu, sreći svojih prijatelja bez trunke zavisti. Eh, to je bio život, to je bila ljubav, to je bilo prijateljstvo, to je bilo doba.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp