Klupa sjećanja


Kad bi klupa mogla pričati, imala bi nam puno toga za reći. Pričala bi nam o životima ljudi, sastancima i rastancima, ljubavima. U njenoj drvenoj duši brojne su priče sakrivene, urezane i spremljene svaka na svoje mjesto, svaka u svoju ladicu sjećanja. Posjećivale su je kroz vrijeme dokone gospođe, što su se, eto, netom vratile s Dolca, vukući teške cekere pune mirisa onih pravih domaćih ručkova. Sjele bi, razmijenile recepte, usput izogovarale susjedu Štefu jer danas nije bila na placu –„Kaj si ona misli? Kaj glumi?“ i nastavile ići dalje, svaka nekim svojim putem.

Sjeća se naša klupa i brojnih ljubavi, prvih čvenkova, nježnih poljubaca i zagrljaja. Upravo su na njoj zasnovane neke obitelji, započete duge zajedničke priče. Zapisana su tada na njoj i neka srca i datumi, ma otrpjela je ona puno toga za svoje ljude. Bila je nažalost i svjedok rastanaka, odlazaka, suza, gledala kako jedno odlazi, a drugo ostaje u nevjerici, slomljenog srca i zgužvanih osjećaja.

Bila je često i topao krevet putniku namjerniku koji je na njoj pokriven starim Vjesnikom sanjao svoj san o boljem životu, toplom domu, o svojem zasluženom pravu na sreću. Nagledala se klupa svega, nikad ne praveći razliku između ljudi jer za nju je baš svaka stražnjica bila ista – i ona gospodska, bogataška, sakrivena u finim skupim odijelima ili kostimima i ona siromašna, u poderanim starim hlačama ili suknjama.

Služila bi nekad i kao gol, razigranim dječacima, dok su odigravali najvažniju utakmicu toga dana, na tren zaboravljajući na školske torbe razbacane svud okolo po travi. Na njoj su sjedili i brojni turisti pokušavajući shvatiti grad, udahnuti naš način života i naše običaje, diveći se usput arhitekturi prekrasnih gradskih kamenih ljepotica. 

S vremena na vrijeme dobila bi naša klupa novo ruho, kada bi joj gradske vlasti kupile novu haljinu, ali sva ta divna sjećanja ona bi brižljivo čuvala duboko u svojoj drvenoj duši. Stoji i danas ta stara klupa na istome mjestu, kao spomenik svim prošlim vremenima, kao stari dobri kroničar, marljivo zapisujući sjećanja za generacije što dolaze.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp