Imamo klupske igrače, imamo reprezentativce, ali samo rijetki igrači ili ako hoćete sportaši, za vrijeme svoje karijere, a i poslije nje postanu veći od sporta. 

Spomenut ću samo neke, Pele, Ali, Jordan, Senna, Stenmark,  Bubka, Bolt i još njih nekolicina.

Maradona je jedan od njih. Postao je idol, digao nogomet na jednu višu razinu, s malim klubom osvojio prvenstvo Italije, rugajući se na samo njemu svojstven način statistikama, prognozama jer on je bio poseban, bio je svoj, možda i najgori za sebe, ali bio je jedinstven, jednostavno Maradona.

I dan danas znam čuti oca kako plješće sinu i govori „Odigrao si to kao Maradona!“

No, da se vratimo malo u prošlost.

Bila je 1986-ta, škola je išla kraju, a ja sam bio ponosan na svoje novo nikle brčiće, kao i svaki pubertetlija brižljivo sam uzgajao to paperje, ne bi li se skupilo dovoljno da se mogu obrijati. Bližilo se ljeto, praznici, uživancija, a godina je bila posebno važna za muški dio populacije jer se te godine igralo Svjetsko prvenstvo u Meksiku. Meksiko je ispao drugo odabrani domaćin, jer je Kolumbija ispala iz utrke zbog izuzetno teške ekonomske krize 1983-će godine. Meksiko je samo osam mjeseci prije prvenstva uzdrmao razoran potres s preko 20000 poginulih, ali stadioni su ostali netaknuti.

Pretpostavljalo se već unaprijed  da će Maradona obilježiti to prvenstvo, ali da će apsolutno preuzeti sve medije i da će svi pričati o kralju Napolija, nitko nije mogao pretpostaviti.

Bilo je to prvenstvo velikih zvijezda, Platinija, Rummenigea i Zica, međutim ‘mali zeleni’ je jednostavno stigao iz druge galaksije. Vjerojatno najkontroverzniji gol svih vremena desio se protiv Engleske u četvrtfinalu, kada je Maradona postigao gol rukom, međutim sudac to nije vidio, a kad su ga pitali za objašnjenje njegov odgovor je bio bila je to ‘Božja ruka’. 

Drugi gol spada u anale nogometa, kada je uzeo loptu na svojoj polovici predriblao pet Engleza i golmana te ugurao loptu u praznu mrežu.

U polufinalu pala je Belgija s 2:0, a onda dolazi na red veliko finale s Njemačkom.

Dida, gorljivi navijač Njemačke i moja malenkost, koja je shvatila da se upravo piše povijest i da imam sreću gledati čaroliju malenog Argentinca, koju nitko nikada više neće ponoviti. Dida je s nevjericom promatrao što radi Maradona, a ja sam uživao u susretu tvrde Njemačke škole protiv lepršavog latinsko američkog nogometa. 

Jednostavno iz tog malenog bića talijansko –indijanskih – hrvatsko – španjolskih korijena isijavao je nogomet i sva ljepota te najvažnije sporedne stvari na svijetu. Doslovce sudar dva svijeta, Argentina je povela 2:0, Nijemci brzo izjednačili, ali Buruchaga je mislio drugačije i zabio pogodak karijere za 3:2. Ustoličen je kralj nogometa Diego Armando Maradona.

Dida je kiselog lica samo izustio: „Da, ovo je najveći.“