Pravo lice


Jedna stara japanska mudrost kaže: “Svaki čovjek ima tri lica. Prvo, koje pokazuje svijetu, drugo koje pokazuje obitelji i prijateljima i treće koje se nikada nikome ne pokazuje.” Po tome nismo samo dvolični kao što se često čuje kada netko nekoga razočara, već trolični ako ne i stolični. Ovisno kakvog smo raspoloženja i koju ulogu smo izabrali igrati, pred kime i s kojom namjerom. 

A gdje je onda u toj priči autentičnost? Izgleda kao da se izgubila i da smo zaista svi, kao što Shakespeare kaže, samo glumci na pozornici života. Pošto sam već spomenula Shakespearea pa da onda točno i citiram što je rekao: “Cijeli svijet je pozornica, a svi muškarci i žene su samo glumci.” Zanimljivo je i iz te perspektive promatrati život. Došli smo se igrati, zabavljati i unaprijed znamo da nećemo ovdje biti zauvijek. Bar ne u ovom ljudskom obliku. Neminovno, doći će dan kada ćemo napustiti ovaj svijet, a do tada high life, zaigrajmo u mnogobrojnim ulogama koje nam se nude. 

Ako je život pozornica, a svi mi samo glumci, onda biram vjerovati da život nije jedna predstava, već mnogo predstava. Tako da možemo u svakoj predstavi izabrati neku drugu ulogu. Nekada ćemo izabrati glavne uloge, nekada sporedne. Nekada ćemo biti negativci, a možda izaberemo glumiti samo neko stablo ili gljivu koja stoji i ne miče se. Nepomična statua koja stoji tek da bude kulisa, dok drugi igraju svoje uloge. Takve nepomične uloge brzo zamaraju, ali u vrtlogu života u  ponekoj predstavi namjerno i svjesno biramo upravo takve uloge. 

Treba isprobati sve. Biti zla vještica i dobra vila. Princ i razbojnik. U svakome od nas ovako se kriju sve uloge i možemo biti sve što poželimo. Pitanje je koju ulogu, odnosno koju masku biraš? Koja ti se najviše sviđa? S kojom maskom se osjećaš najbolje u svojoj koži? Ili ih ima više? Ako ima, sigurno ima neka koja ti je najdraža i upravo ona može puno reći o tome tko si zaista. Lako se izgubiti u ulogama, pogotovo ako se žonglira svaki dan s više maski. Biti nečija kćer, sestra, majka, prijateljica. Biti nečiji kolega, ljubav ili možda patnja. Sve su to uloge. 

Netko u tebi vidi  najboljeg prijatelja, a netko drugi najljućeg neprijatelja. Kako to, a ista si osoba? Sve ovisi o odabiru uloga i maski koje u nekom trenutku života imamo na licu. Možda tvoj najgori neprijatelj već u idućoj predstavi bude netko tko će ti spasiti život. Bitna je predstava u kojoj smo se našli i uloga koju smo izabrali, zato uvijek i one najgore likove koje susretnemo možemo gledati na način kao da su možda samo zalutali u scenu predstave. Ne obazireš se puno i ne uzimaš k srcu jer znaš da je sve to samo show i sve dok se publika zabavlja i plješće, show je uspješan. Dosada i uspavana publika su najnepoželjnija pojava u predstavama života. Život je prekratak za takve debakle. Mora uvijek biti nešto zanimljivo, groteskno, blesavo, šašavo, bilo kakvo, samo ne dosadno i da izaziva zijevanje. Zato suzdržanost i sramežljivost nisu poželjne karakteristike u ovoj priči. Treba imati hrabrosti i izložiti se vjetrometini života. Stati na tu pozornicu i koju god ulogu igraš, odigrati je na svoj originalan način. Bez straha da ti doleti jabuka,  trula rajčica ili nešto iz voćno – povrtnog asortimana kao znak protesta nezadovoljne publike. Nekad treba i to probati. Treba biti isfućkan. 

Ne slijedi uvijek aplauz nakon svake role koju odigraš. Takav je život na pozornici i nije uvijek lak, ali je vrijedan svakog koraka i svake nove uloge. Dok tako izmjenjujemo uloge u brojnim predstavama, postajemo sve bolji glumci. Neki se toliko zalijepe za jednu ulogu da odbijaju igrati bilo kakve druge uloge. Tako jedan uspješan poslovni čovjek misli da je samo to. Da ga to definira.  Njegova diploma, titula, položaj u društvu i to je to. Ta uloga mu se sviđa i više mu ne treba. Kad bi samo znao da je puno više od toga i da može biti puno više od toga. Da smije malo izaći iz te uloge i okusiti kako je dobro biti u ulozi neopterećenog opuštenog čovjeka koji svoju vrijednost ne mjeri stanjem na računu i brojem uokvirenih diploma na zidu. Broji ih količinom pravih i  iskrenih prijatelja, skladnim odnosima u obitelji i onim divnim osjećajem mira i spokoja prije spavanja kada znaš da nikome nisi ništa dužan, a savjest ti je čista kao suza. 

Možda nemaš sva blaga svijeta, ali si sretan, zahvalan i ispunjen čovjek. Događa se da se nekima određene uloge toliko svide i ovisni su o njima pa se do kraja života drže istoga. To je ok, njihov izbor, ali propustili su raznolikost koju život nosi. Može li se onda biti iskren ako već imaš masku na licu i igraš neku ulogu? Apsolutno da. Ne znači da ako imaš neku masku u predstavi da si automatski lažljivac i prevarant. Nikako. Ti si izabrao iskustvo i želiš ga proživjeti. Bitno je u ulogama koje biramo uživati, zabavljati se i znati da nam služe. Ne samo nama već i onima oko nas. Ponekad nekome dođemo kao lekcija ili kazna i iz šire perspektive upravo to su najbitnije uloge koje igramo. Upravo iz takvih uloga najviše rastemo i sazrijevamo. Život čine i suze i smijeh. Onog trenutka kada smo odlučili stati na pozornicu života znali smo da želimo iskusiti i jedno i drugo. A kako ćemo biti sretni ili nesretni? Trebaju nam drugi ljudi da nas usreće ili unesreće. Trebamo i mi drugima da ih usrećimo ili unesrećimo. Samo po tome jasno je da sve savršeno funkcionira na pozornici života čak i kada se čini da su se kulise porušile. Baš tada slijedi najuzbudljiviji dio jer znači da je kraj jedne, a početak druge predstave. Najdraža maska iza koje se najbolje osjećamo i u kojoj najbolje glumimo neku svoju ulogu samo je jedan dio nas, ali puno govori o nama, samim tim jer nam je najdraža. Ipak, ne bismo se trebali vezivati za iste maske i uloge već bismo trebali biti fleksibilni. Iza svake maske krije se pravo lice, a maska često služi i kao štit. Zato ne treba prebrzo donositi zaključke o nekim maskama. Kako god izgledale, iza njih se krije možda nešto sasvim suprotno. Iza maske grubosti možda se krije nježnost, a iza maske dobrote možda se krije pakost. Ljepota života je otkrivati što se krije ispod maski koje nosimo, ali i u tome da upoznajemo jedni druge sa svim našim maskama jer i one su sastavni dio svih nas.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp