Splitski purger


Traje ova priča zapravo cijeli moj život, jer sam uvijek volio upoznavati druge mentalitete i običaje, volio sam različitosti smatrajući da na taj način obogaćujem sam sebe i postajem kompletnija osoba.

Zbog privatno – poslovnih razloga prije nekoliko godina doselio sam u Split. 

Glavu su mi pumpali s rečenicama tipa ‘ Hoćeš li ti to moći?, Kako ćeš? ‘kao da idem u Zimbabve, Burundi, Burkinu Faso i Madagaskar zajedno.

Došao sam u  „Grad slučaj“, kako ga „novinarska piskarala“ željna dodatne promocije znaju nazivati. Često sam prije dolazio u Split, kao prolaznik, putnik namjernik, ali jedno je živjeti u Splitu, a drugo je biti prolaznik. 

Znači novinski napisi, širenje i stvaranje antagonizma, rata Sjevera i Juga i slične pa i teže kvalifikacije su za mene jedna obična šuplja priča, a mržnja ne pripada mom vokabularu.

Split je poseban grad, baš drugačiji od drugih.

Split se rodio u Getu, Varošu, Radunici, Matejuški, izrastao poslije u veliki grad, grad gdje će možda na prvu i zastati kad čuju drugačiji naglasak, ali neće te zbog toga krivo gledati, dapače, barem iz mog iskustva rado će ti pomoći, uputiti te ne očekujući ništa zauzvrat.

Dolaskom u Split, spustio sam se među ljude, otišao do prvog lokalnog kafića, upoznao i upoznajem dan za danom Split kroz priče Splićana.

U mom kvartu samo kažeš purger i svi će ti reći gdje živim, na drugu stranu mogu reći da se još uvijek barem djelomično održala ta simpatična atmosfera Velog mista, da su ljudi još uvijek bliski i nekako dostupni i voljni pomoći. 

Djeca su mi promijenila škole, bez ijedne ružne riječi, bez krivog pogleda, žive svoje djetinjstvo kako bi ga živjela i bilo gdje drugdje jer se sve prije ili kasnije svede na čovjeka.

Ili jesi ili nisi.

Ljudi su drugačiji, to je istina, puno više temperamentni, ali ta razlika je zapravo simpatična jer svi nešto galame, viču, tipično južnjački ne daju na sebe. 

U puno diskusija vidio sam do sada Meštra iz Velog mista u punoj svojoj veličini.

Dobrog, poštenog galamdžiju, koji voli svoj grad i ne da na sebe.

Split ne voli lažne priče, Split se može iščitati u priči sa zidića, životnim mudrostima „malih“ ljudi, onih iskrenih živih likova koji te jednom rečenicom ostave bez teksta.

Da, takav je moj Split…

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp