Vrijeme je darivanja, djeca se raduju, očekuju poklone, očekuju nešto od Svetog Nikole, nadaju se poklonu ispod bora.
Jer, bila su dobra, to znamo i vi i ja, a tužno je ako nemaš, nemaš ni za osnovno, nemaš za kruh.
Još je teže razočarati, one oči koje te gledaju pa idu nekoliko puta provjeriti da li u čizmici ima nečega, pa radovati se boru i čaroliji Božića, a nema niti jednog paketića na kojem piše moje ime.
Pa se pitaju, zar nisam bio dovoljno dobar, zašto me Djed Mraz zaboravio, zašto nema paketa s mojim imenom?
Napisao sam mu pismo i poslao poštom, hmm možda ga nije dobio?
I još puno pitanja, a odgovora nema.
Tata gleda mamu, mama tatu i ne mogu ništa jer ne rade, izgubili su posao, izgubili su tlo pod nogama, a djeci je netko ukrao Božić.
Zato vas pozivam da uvijek, a posebno u ovo vrijeme, budete ljudi, budete suosjećajni i pomognete, simboličnim iznosima, hranom, odjećom, srcem.
Vremena su teška, nepredvidiva, zato hajdemo svi skupa, dokazati da sada kada smo nevjerojatno daleko jedni od drugih, nikad nismo bili bliže, da postojimo jedni za druge, jer došlo je VRIJEME ZA LJUBAV.
