Komunikacija je danas ne samo temeljna  pretpostavka  međusobnog razumijevanja  već i nasušna potreba u uspostavljanju kvalitete življenja. Danas, međutim, imamo gotovo paradoksalnu situaciju: još  nikada nije  bilo  toliko javnih informacija kao danas.  Pa  ipak,  još nikada  se nije toliko mnogo ljudi osjećalo  nedostatno  ili loše  informiranim. 

Otkuda taj i toliki raskorak? Živimo, zapravo, u dobu u kojem informacije dominantno  utječu  na  način  života, na proizvodne učinke. Informacija je,  uz  resurse poput rada  i  kapitala,  postala značajan proizvodni faktor. Informacija je, međutim, uspješna i plodonosna kao temeljni resurs proizvodnje i društvenog razvoja samo ako je i kad je slobodna  od  raznih ograničenja, od sputavanja  i  dirigiranja. 

Komunikacija u suvremenom svijetu danas nesumnjivo počiva na  tri temeljne poluge: na povjerenju, na razumijevanju i na dijalogu. U neposrednoj ljudskoj i profesionalnoj komunikaciji ta su tri temeljna stupa izuzetno naglašena i bez njih, zapravo, svaka se komunikacija svodi na manipulaciju ili indoktrinaciju ili lažnu sliku stvarnosti – bez obzira na to je li riječ  o  pojedincu, o nekom poduzeću  ili općim  društveno-gospodarskim kretanjima.

U  tom smislu je  neobične važnosti da otvoreno raspravljamo  o tim  pitanjima,  posebno o fenomenu etike i morala  u  politici  i novinarstvu. Svaki  doprinos  jačanju  povjerenja, razumijevanja i dijaloga kao sredstva za  prihvaćanje  argumenta nesumnjiv  su  doprinos  i  jačanju  ukupne  društvene etike,  pa  time   i   mogućnosti širenja međusobne komunikacije među ljudima.

Promjene u pogledu društvenih mjerila vrijednosti

Proces globalizacije donosi sa sobom i značajne promjene u pogledu društvenih mjerila vrijednosti i uspostavlja nove odnose i standarde. Spomenut ću samo poneke od faktora koji utječu na promjene tih mjerila: tehnički napredak, konkurentska borba, potrošački mentalitet, gubitak smisla življenja, obrat u seksualnom ponašanju, traženje etike univerzalne solidarnosti, dostojanstvo pojedinca i svih ljudi, borba za ljudska prava, zločini protiv čovječnosti te odgovornost za okoliš, održivi razvoj i budućnost čovječanstva.

Sigurno, svi ti procesi, koji teku usporedo, djeluju interaktivno i bitno mijenjaju sliku svijeta. To se događa i na području medija, gdje 10 velikih koncerna drži glavninu ukupne svjetske medijske produkcije. Prisutan je proces komercijalizacije i globalizacije medijskog tržišta, pri čemu se uočava dominacija velikih država i moćnih transnacionalnih kompanija. Štoviše, američki autori knjige «Trendovska globalizacija medija i novo novinarstvo», univerzitetski profesori Edward S. Herman i Robert W. Mc Chesney, govoreći o centralizaciji i komercijalizaciji medija, podsjećaju da globalni mediji već dugo čine neophodnu komponentu kapitalizma, nazivajući ih ‘misionarima korporativnog kapitalizma’.

Profesor Reinhold Wagnleitner sa Sveučilišta u Salzburgu ide i dalje, pa kaže: „Pojam globalizacije novijeg je datuma. On u svojoj suštini odgovara karakteru ideološki slobodne estetike ‘visokog sjaja’ moderne Public Relations strategije turbokapitalizma. Pomnija analiza strukturnih proturječja koje izaziva, a koja se odražavaju u škarama između siromašnih masa i bogatog vrha, pokazuju da se fenomen globalizacije na području gospodarstva i kulture javlja kao proces neokolonijalizma odnosno neoimperijalizma. Pojam slobodnog tržišta, perjanica takvog pristupa,  još ni izdaleka ne označava stvarno stanje na tržištima. Isto kao što sve prisutniji pojam deregulacije zapravo označava prikrivenu, stalno rastuću, legaliziranu socijalnu neodgovornost velikih koncerna“. 

Nesumnjivo, ti procesi na svjetskoj medijskoj pozornici utječu na opću komercijalizaciju medija i time, sasvim sigurno, na procese demokracije – i kao ideju, i kao državni sustav. Činjenica je da danas svijetom medija – a time i šire – vlada 30-tak moćnih transnacionalnih kompanija, koje ne kriju temeljni cilj: preuzimanje ekonomske kontrole nad medijima.  „Moć u Americi današnjice oličena je u kontroli nad sredstvima komunikacije“ – ističe Theodore White. Ekonomske oligopole u tom smislu svesrdno pomažu političke strukture velikih zemalja, koje na taj način nadziru informativnu i ideološku orijentaciju unutar nacije, ali sve više i u regijama odnosno kontinentima. 

Iz svega navedenog proizlazi da bi cjelokupni sustav budućeg informiranja trebalo zapravo postaviti na način da omogućava građanima spoznaju o događajima i procesima, da im pruža dovoljno argumenata i činjenica kako bi o tim događajima mogli razmišljati, odlučivati i nadzirati svaku aktualnu vlast i, na kraju, kroz svoju funkciju birača, glasovati za najbolje programe. 

To znači da informativni sustav – kao značajan dio ukupnoga sustava vrijednosti svakog društva, a danas i univerzalno – ne bi smio biti okrenut prema političarima i strankama odnosno interesima moćnih transnacionalnih kompanija koje nameću svoje uske interese, već prema javnosti i građanima, koji moraju postati aktivni čimbenici u stvaranju novih sustava društvenih vrijednosti. 

Promjene načela

Uvriježeno je da se vijest mora zasnivati na načelima 5W. Međutim, u skladu s promjenama mijenja se i odnos prema tim načelimaa. Formula  5W transformira se u novi oblik 5P + 1, ali se ne mijenja samo oblik već i sadržaj. To napose dolazi do izražaja u analitičkom i istraživalačkom novinarstvu. Kako to izgleda?

TKO (WHO)  prerasta u PROBLEM

ŠTO (WHAT) obilježava PRATEĆE OKOLNOSTI

GDJE (WHERE)  ukazuje na PRAVCE RJEŠENJA

KADA (WHEN) upozorava na POSLJEDICE

ZAŠTO (WHY) sadrži konkretne PRIJEDLOGE 

Novi „član porodice“ za svaki ozbiljniji napis u medijima je vezan za H + HM, a odnosi se na odgovore KAKO nešto postići i KOLIKO JE SREDSTAVA POTREBNO ZA REALIZACIJU. Drugim riječima u porodicu 5W dodajemo još KAKO (HOW)  i  STRATEGIJU (HOW MUCH). Te dvije dimenzije određenog pitanja kao da uvijek zaboravljamo. Upravo su one, međutim, presudne za cjelovitu informaciju.

Poziv na pridržavanje tih osnovnih načela struke kao i Kodeksa nisu samo zadatak profesije već i određeni pokušaj povratka kvaliteti novinarskog rada i novinarstva u cjelini. Značenje pridržavanja standarda ne proizlazi samo iz posebnog poziva i uloge novinarstva u demokratskom društvu. Standardi postaju važan dio sustava ponude u demokraciji, jer njihova primjena osigurava pojam slobode mišljenja i govora. Time se pojačava njihova društvena odgovornost. No, jasno je da – paralelno s tim utjecajem – raste i odgovornost novinara i etička dimenzija medija.