Covid 19 kriza ne jenjava. U bilo kojem smislu. Percepciju domaće javnosti posebno kontaminira histerija. Na svim razinama, koja ne jenjava već dapače – raste svaki dan. Histerija je višedimenzionalna ovisno iz kojeg izvora navire.

Medijska, odnosno komunikacijska, kvazi stručna putem novokomponiranih pop-up znanstvenih celebritya odnosno znanstvenika, ulična generirana ”priučenim ad hoc znanstvenicima”, koji nakon pročitana dva – tri priloga na internetu znaju o Covidu 19 ama baš sve te naravno da li se treba cijepiti ili ne. Čovjek ima dojam da se na slučaju Covida 19 poput hijena u afričkim dokumentarcima razračunavaju i meso trgaju svi oni koji u takvoj krizi vide isključivo ugrize za vlastiti perceptivni probitak. Jadno, razočaravajuće, poražavajuće!

Nedostatak minimalne građanske kulture 

Od ljudi, koji su teškom mukom stjecali svoja znanstvena zvanja u zemlji i inozemstvu, a sada pokazuju redom nedostatak minimalne građanske kulture odnosa i komuniciranja. Nevjerojatno!

Odnosi se to nažalost na gotovo sve (čast iznimkama koje su zadržale svoj dignitet) – ma kako se zvali i iz koje zemlje nama upućivali svoje ”bjelosvjetske” visokoumne poruke.

Da ne bi bilo zabune – ma što mislio i ma koliko toga pročitao, moj je građanski stav i minimum da se pridržavam (što i činim) odredbi Stožera civilne zaštite RH. Barem da pomognem na taj simbolički način, ako ne mogu drugačije.

Poštujmo vlastito nacionalno vodstvo! Kao što rekoh u svojoj nedavnoj kolumni, na brodu je samo jedan zapovjednik odnosno kapetan. Ova sadašnja situacija je jedinstvena po nečemu ”prostom kao pasulj”, kako smo znali reći u bivšoj nam državnoj tvorevini.

Jer, vidjelo se to u primjerima puno organiziranijih velikih (Njemačka) ili isto tako malih i propulzivnijih država (Slovačka, koja je provela masovna testiranja) ili pak restriktivnih (poput Slovenije) da još uvijek, ponavljam, još uvijek, nema uspješnog i konačnog razumijevanja odnosno rješenja problema.  Pandemija se širi kao da nas netko posipa zašećerenim prahom iz zraka.

Njeno rješenje postupno će generirati novo cjepivo (nadam se i nadajmo se), a lockdowni bilo kakvih vrsta usporavaju na neki način i djelomično njeno napredovanje, koje je specifično obzirom na niz ulaznih i do sada nedovoljno interaktivno izučenih ulaznih Covid 19 varijabli s naglaskom na imunitet na što smo ukazivali još prije par mjeseci.

I mala digresija – pa zar tu ne leži i naša nedovoljno zaokružena tržišna komparativna prednost sa dinamiziranjem kulture trošenja maslinovih vina i prirodnog meda sa svojim protuupalnim svojstvima kao i kultura agruma odnosno mandarina i limuna iz recimo doline Neretve.

Čudim se što nitko još nije marketinški ponudio imunitetne kombinacije odnosno pakete ovih proizvoda, od kojih neki poput neretvanskih mandarina imaju tradicionalno problema sa svojim plasmanom. 

Poruka ”bjelosvjetskim bjelokutašima”

No, vratimo se početku ove priče.

Moja prva poruka domaćim i još više ” inozemnim ”bjelokutašima” domaćeg porijekla glasi: ”Stanite konačno na loptu! Prekinite s besmislenim javnim nastupima i besmislenim prepucavanjima najniže vrste. Ono što trebate reći, recite tamo gdje je i mjesto za to – odgovarajućim tijelima i institucijama Vlade RH. Budite barem u fokusu građanskog odgoja lojalni onima koji su vas pozvali na suradnju! Ako to ne možete, jer u vama kipti želja da strpate naciju u nove Covid 19 logore, onda prestanite zaluđivati ovaj ionako zaluđen narod okružen drugim narodima na malom brdovitom Balkanu. Takav odnos nam gospodo ne treba. Savjetujte Emnanuel Macrone, Angele Merkel, Pierre Trudeaue i takve junake. Nas jednostavno pustite na miru! Prije Covida 19 uništavate ovu naciju na mentalnoj razini. Unosite dodatne raspodjele koje nam ovdje nisu, ponavljam, nisu potrebne.” 

Poruka domaćim medijima 

Moja druga poruka je upućena ponovo domaćim medijima: 

”Gospodo, nitko ne traži od vas ”lakirovku”. Ali više empatije da, koju nota bene kao jedan od svojih alata pojedine opozicijske snage koriste potpuno nepravedno i neprimjereno prema premijeru Vlade RH  Andreju Plenkoviću. Pa zar treba doktorat da se razumije da čovjek radi dan – noć, iz ureda ili pak silom prilika i iz svog potkrovlja i sudjeluje gdje god može i to od jutra do kasne večeri kad je čak riječ i o virtualnim briselskim pregovaranjima.

Čovjek ima zadivljujući radni kapacitet i svaki dan trči svoju maratonsku dionicu – svaki dan sa sve težim olovom za pasom i na leđima. Budimo elementarno građanski pristojni i priznajmo barem to. Pa najlakše je bilo zatvoriti sve još u trećem mjesecu i tako držati zatvorenim do sada. A tko će platiti sve troškove i gubitke odnosno generirati prihode – ma to nije važno.

Točno, nije nikad važno dok računi ne počinju stizati na naplatu. A onda – tko je ugasio svjetlo i na streljani ostaje Vlada i njen premijer. E to tada više nije važno..

A gdje su tada svi ti svjetski ”bjelokutaši”? Oni ionako samo čekaju da se uplati novac za njihova mudrovanja.

Mediji trebaju nužno unijeti dozu razumijevanja, empatije i educiranja.

Tipa – ”Danas imamo XY oboljelih (a ne razbacivati se pojmom rekorda jer to situacija naprosto ne dopušta).Skrećemo pažnju starijima i ostalima da odustanu od posjeta, rođendanskih slavlja i recimo crkvenih obreda. Mlade molimo da ne izlaze da tako ne ubijaju svoje roditelje te bake i djedove lokalnom transmisijom poslije dnevnih i noćnih izlazaka (sada je to privremeno riješeno).I tako redom. Nastavimo sa pričanjem priča ohrabrenja onih koji su se uspjeli oduprijeti bolesti. 

Gajimo stalno tonalitet proaktivnog opreza. Razvijajmo sustavno i trajno umjesto atmosfere prozivanja i perceptivnog linča – kulturu pozitivizma i optimizma.

I prestanite koristiti kao svoje portparole ”bjelokutaše” koji potkopavaju i podbadaju, koji razdvajaju, a ne spajaju. Vidite i sami da iz njih vrca frustracija, a ne konstrukcija!”

Gospodo iz medija, na vama je povijesna odgovornost. Smanjite crnilo i senzacionalizam pod svaku cijenu. Približite se narodu za kojeg radite i od kojeg živite. Zar je to zaista tako teško? U protivnom ostat ćete bez svoje klijentele!”

Poruka nama – građanima 

Treća poruka je upućena nama – građanima:

”Dragi sugrađani, odbacite u vašim praćenjima sve one koji vrište, urlaju, mašu rukama i nogama. Vrijeme je odbacimo one koji nas ometaju i nastoje privući pažnju pod svaku cijenu.

Cijenimo smirene i argumentirane ljude kao što su doc.dr.sc. Krunoslav Capak  ili prof.dr.sc. Alemka Markotić. U svakom slučaju, oni su obzirom na ono što su studirali i na ono što su naučili u svojoj dosadašnjoj praksi – najpozvaniji da nam pojašnjavaju i da nas vode. 

Drugi nam zaista nisu ni potrebni. I s druge strane, ono što možemo bez bjelosvjetskih razvikanih imena je da sami utječemo u svojim sredinama – na svoju djecu i rodbinu – da se suzdržimo čim više možemo od društvenih kontakata još neko vrijeme. Neće propušteni rođendan, misa ili obiteljsko okupljanje ništa upropastiti. Dapače, spasit će u svakom pojedinačnom primjeru nekoliko života naših najdražih.”

To su sadašnje ključne i prioritetne teme za medije. To su teme za naše stvarne ili još bolje virtualne obiteljske komunikacije. Ljudi, sve ovisi o nama! Ne onima do nas već – od nas samih!