Dolazi nam polako Nova godina, valja se se negdje iza brda, zastane, odmori malo, pušta Staru neka se oprosti sa svima nama.
Stara godina nekako pokunjena, pomalo i žalosna odlazi, zna i sama da nam nije puno dobra donijela. Sluša samo ružne riječi, svi je se čekaju jedva riješiti.
Htjela je biti dobra, obećavajuća, nadahnjujuća, izdašna, duhovna, sretna, ali i bila je kad bolje razmislim.
Kako sam ju ja doživio? Rekao bih posebno, drugačije.
Ne žalim ni za čim jer za sve u životu postoji neki razlog, a događaje uvijek možeš gledati crno ili s dozom optimizma i sreće. Jer život bez obzira, kako ti okretao karte, nosi svoju ljepotu sa sobom, svoju duhovnost i puno lijepih trenutaka.
Krenula je lijepo ili rekao bih uobičajeno, prvo što pamtim je moj jubilarac ušao sam u šesto desetljeće života, posebno je bilo, toliko dragih likova oko mene i sada me prođe neka dragost, kad se svega toga sjetim. Došla je teta Korona i odlučila promijeniti sve. Sve nas udaljene, zadubljene u probleme, iskomercijalizirane ljude potjerala u kuće, zbližila na silu.Kako to sad provesti cijeli dan s obitelji?Pa gle ova djeca su narasla, a ja sam bio na putu, nisam bio doma, nisam imao vremena.Da, dobili smo priliku da ponovno naučimo biti obitelj, da pričamo i rastemo skupa.
Dogodio se potres u Zagrebu, u meni su eruptirale emocije i kao nekom čarolijom počele su dolaziti pjesme i kasnije tekstovi.
U život su mi počeli ulaziti dotad neki nepoznati ljudi, neznanci koji su govorili jezikom ljubavi, empatije.Podržavali smo jedni druge, izmijenjivali iskustva i sate provodili pričajući o sasvim običnim vrlo bitnim stvarima.
Pojavila se tu i zbirka pjesama, novine, televizija, ljudi kao da su tražili dobre emocije. Nije li to divno, pomislio sam pa zašto da im to ne pružim, kad se te pjesme i priče već same pišu.
I pisao sam, pisao i pisao, dajući sebe na dlanu, za jedan brži otkucaj srca, suzu, osmijeh.
Bilo je oproštaja onih tužnih, ali to je sve život.I u njima sam pokušavao naći razlog, manje ili više uspješno.
Na kraju godine, dogodilo se čudo, koje bih ipak zadržao za sebe, ali htjelo mi je poručiti, dobro je činiti dobro i kad te goni neka sila, ne koči, idi, prepusti se valu nekih pravih iskrenih emocija, otvori srce, budi dobar čovjek i reci hvala ti Bože za svaki ovaj prekrasan dan.
Sjećat ćemo se sigurno ovih dana neizvjesnosti, straha i bojazni za život i egzistenciju, ali u svim tim trenucima bilo je i puno toga lijepoga, puno pravih iskrenih zagrljaja, puno ljubavi, empatije, onih emocija koje nam daju tu ‘diplomu’ koju je najteže dosegnuti, a to je ČOVJEK.
Na kraju želim svima vama posebnim ljudima, posebnih emocija i posebnog srca reći, hvala i čast mi je što vas poznajem i dijelim ovaj život s vama.
Sretna vam, zdrava i uspješna Nova i ne zaboravite biti ljudi!
