Ljubav


U ovo potresno vrijeme kada svi govorimo o pažnji i brizi prema bližnjemu, o onome što ispunjava čovjekovu dušu, mene je inspirirao jedan, naizgled potpuno nebitan susret. Taj susret mi je prošloga ljeta ponovo stavio u fokus ljubav. Onu pravu, istinsku ljubav koja je toliko jaka da zanemaruje udaljenosti, razlike u načinu života, dugogodišnje okolnosti koje nas formiraju, egzistencijalne probleme. Zanemaruje sve i sebe stavlja u prvi plan. Upravo na ono mjesto koje ljubav zaslužuje.

Potpuno slučajno jednog kasnoljetnjeg dana na Sljemenu sam srela jedan par koji ima neobičnu ljubavnu priču. Oboje su porijeklom iz malog slavonskog grada. Poznavali su se u vrijeme dok su bili djeca. Tada su jedno drugom bili simpatija. Pogledavali su se, onako, kriomice i upisivali jedno drugome u spomenar. Radovali su se svakom slučajnom susretu i novom pogledu „ispod oka“.  Ona je u spomenar upisala: „Mislim da sam se zaljubila u njega.“, on je zapamtio njezin osmjeh.

Tako je vrijeme lagano odmicalo, oni su odrastali, a sudbina je imala čudan plan.

Njega je prije više od 35 godina život odveo u Švicarsku. Tamo je nastavio svoj put i dalje tamo živi. Ona je završila fakultet u Zagrebu i zaposlila se. Dakle, živi i radi u Zagrebu. 

Oboje su živjeli svoje živote ne znajući gdje je onaj drugi i kakav život on/ona vodi. Brinuli su svakodnevne brige, zaljubljivali se u „ pogrešne“, često i zaboravili na davnu simpatiju… Ponekad bi samo sjećanje na te davne dane bljesnulo kao munja u ljetnoj oluji.

I onda, čudnom igrom sudbine, ponovno su se sreli nakon 35 godina. Potpuno slučajno su se našli  i ponovo zaljubili.

Možda njihova zaljubljenost nije nikada niti prestala, samo se tiho uvukla u neke duboke kutke duše i čekala pogodan trenutak kada će ponovo isplivati na površinu. Čekala je ta zaljubljenost ponovo ubaciti nemir u srce i dušu, ponovo zamutiti razum, zaklecati koljenima i zamagliti pogled. 

I ovih dvoje ljudi, iz malog slavonskog grada, nisu joj se mogli oduprijeti. Prepustili su se neka ih zaljubljenost vodi kamo želi.

Znali su sve prepreke koje ih očekuju: daljina, iščekivanja susreta, čežnje, sumnje, strahovi. Ipak, nisu se pokolebali i hrabro su uzeli u svoje ruke ono što im je sudbina dobacila. 

To je lijepa priča koja me je nagnala na razmišljanje o tome koliko smo voljni pustiti ljubav u svoje živote.  Iako svi maštamo o ljubavi, ipak joj se često odupiremo. Kako se opustiti u takvoj vezi za koju znaš unaprijed da će, uglavnom, biti na daljinu? Koliko ima hrabrih koji bi se opustili i uživali u prilici koju im je sudbina darovala? Ili ima ipak više onih koji bi se povukli u sigurnost svoje svakodnevice i ostali u poznatim i ustaljenim, ali sigurnim okolnostima?

Na onom samom početku svake veze, kada se osjećaji počinju kotrljati kao gruda snijega koja krene niz brijeg, još uvijek možemo sve zaustaviti. Tada još imamo kontrolu ne pokazati sve naše nade, želje, očekivanja koja imamo od te veze. Još uvijek se možemo povući „neozlijeđeni“ i vratiti se u sigurnost naše rutine.  Još uvijek možemo tu grudu snijega gurnuti u stranu i ne dozvoliti joj da nekontrolirano i ubrzano jurne niz padinu. Jer onoga trenutka kada izgubimo kontrolu, kao da gubimo sebe. I možda naslućujemo da bi nam taj gubitak mogao donijeti još veći dobitak, još sigurnijeg i jačeg sebe. Ipak je malo nas hrabrih izgubiti sebe takvog kakvoga poznajemo i kakvi smo sada.

„Sadašnjeg sebe“ poznajemo, znamo njegove želje i nade, a onoga „budućeg sebe“ samo zamišljamo. On nam je stran, možda nam se neće svidjeti, možda je slabiji od „sebe sadašnjeg“.  Zato nam je lakše zadržati se u poznatim okolnostima.

Ono teže je opustiti se, prihvatiti taj dar sudbine s velikom zahvalnošću, i vidjeti gdje će nas dalje odvesti u emocionalnom smislu. Često sam vidjela povlačenja, a rijetko prihvaćanja takvih darova. Zato me je ova neobična priča posebno razveselila: dvoje ljudi koji su bili dovoljno hrabri prepustiti se daru sudbine.

Njima i vama želim puno hrabrosti koja će vas odvesti na neslućene visine koje vam je sudbina namijenila. Želim vam svima zanemarivanje straha kada vam sudbina ponudi mogućnosti i grljenje  takvih prilika. To je danas možda rjeđe nego dobitak na lotu.

Stoga, prigrlite svaku priliku za ljubav. Samo hrabro i sretno!

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp