Svjedoci smo globalne komunikacijske strategije vezano za COVID-19 koja se provodi svakodnevno. U posljednjih godinu dana pokazalo se kako smo apsolutno kao zajednica bili nespremni za ovu vrstu ”napada”. Prije par mjeseci napisao sam da je zaista fascinantno kako se nisu angažirale skupine stručnjaka za komunikaciju na nacionalnim razinama, izuzev par zemalja svijeta koje u sebi imaju ugrađenu apsolutnu transparentnost komuniciranja s građanima, koliko god ona bila ”bolna”. U kontinuitetu ove komunikacijske strategije nalazimo se u jednosmjernoj komunikaciji koja nas sve svakodnevno mijenja. Postali smo, više nego ikada, disciplinirani. Svi mi razumijemo funkciju mjera, prihvatili smo ih bez obzira na posljedice jer se na prvo mjesto stavlja čovjek i njegovo zdravlje, bez obzira gdje on radi i što radi. Nažalost, brojni poduzetnici danas nisu bolesni od COVID-19, nego postaju bolesni od mjera koje utječu ne samo na njihovo poslovanje nego i na njihovo zdravlje. Ne bih vas sada htio zamarati nelogičnostima mjera ni po kojim modelima se one postavljaju, ali je zanimljivo da te mjere imaju neke nelogičnosti. Tako, u razgovoru s par ljudi, dolazimo do zaključka da shopping centri rade, a s druge strane brojne usluge i djelatnosti koje bi mogle kvalitetno primjenjivati mjere ne smiju raditi. Nisam neki pobornik teorija zavjere, ali u online prostoru mjesecima kruže različite video snimke koje dovode u pitanje istinu koju čujemo i stvarnost istine. Bili smo svjedoci globalnih istinitih priča koje su jednostavno bile izuzetno važne za transparentnost, demokraciju, samu istinu i pravdu, ali se, osim medijskih natpisa i hollywoodskog blockbustera, nažalost ništa nije dogodilo. Dovoljno je reći WikiLeaks.

Je li COVID-19 za neke projekt? Kojim ciljnim skupinama se taj projekt treba obratiti? Svaki lijek, pa tako i ovaj, mora imati svoje nuspojave. Kako će one utjecati na budućnost života, na zdravlje? U ovom trenutku to nitko ne zna, postoje samo pretpostavke. Znanstvenici koji imaju uvid, imaju interes ili jednostavno su u manjini ili u strahu da bi mogli iznijeti istinu, a možda ih i jednostavno veže egzistencija. Vjerujem da komunikacijska strategija COVID-19 virusa ima svoje komunikacijske stručnjake na globalnom nivou, u skladu s planom interesnih skupina koje pomno definiraju taktike kako bi se ostvarili željeni ciljevi. Svakako da je glavni cilj zdravlje ljudi, da smo svi pomalo zaboravili na izvor zaraze, da su se u fokus ovih priča stavili građani Europske unije, ekonomski snažne zajednice, baš kao i građani Sjedinjenih Američkih Država, globalnog gospodarskog lidera koji se bori za održavanje liderske pozicije i zbog toga, uz Veliku Britaniju, fokus medijskih priča više nisu azijske države. Iz afričkih država, gdje su gospodarski interesi već odavno podijeljeni, ne postoji niti priča. Ne možemo niti procijeniti koji je doista realan uzrok smrti jer se velika većina slučajeva pripisuje COVID-19 virusu. Možda se u ljudima krije neka druga bolest koja je bila tek u prvom stadiju, a COVID-19 ju je pospješio. Ipak, to je jedna druga tema. 

Još prije dva mjeseca glavna tema bili su loši statistički podaci o broju građana koji se žele cijepiti. Mišljenja o cijepljenju bila su jako podijeljena i s komunikacijskom taktikom se krenulo u PR kampanju sa slavnim osobama, poznatim globalnoj javnosti, ali i na nacionalnoj razini. No, unatoč tome brojke nisu bile u korist cijepljenja. Najednom se mijenjaju komunikacijske poruke i taktika i stvara se priča o nedostatku cjepiva. Mijenja se, kroz te poruke, i percepcija ljudi i utječe na psihologiju razmišljanja po metodi ”zabranjeno voće je najslađe”, što bi u prijevodu značilo da ljudi žele ono što im nije dostupno u ovom trenutku iz straha ili da ne dobiju COVID-19 ili iz straha za životom, što je razumljivo. Najednom počinje potraga za cjepivom, traže se veze da bi se netko cijepio preko reda. Tako je u Sloveniji otkriven točan broj ljudi koji su se cijepili ”preko veze” po zdravstvenim domovima i centrima za cijepljenje. Siguran sam da toga ima i kod nas, u našoj regiji, ali i u ”Lijepoj našoj”. Utjecaj na psihu čovjeka kroz ove priče krije se i u činjenici da nije poanta imati, nego željeti. Morate uzeti u obzir da u ovoj konotaciji imamo više ciljnih javnosti, više interesa i da svaka ima svoje pozicije iz kojih se definiraju komunikacijske poruke, ali uvijek postoje skriveni pojedinci koji upravljaju ključnom strategijom i usmjeravaju smjer kretanja. Sjetite se samo rata u Iraku. Sve istrage su pokazale da tamo nije postojala nuklearna bomba, što je bila medijska osnova za napad sigurnosti u svijetu. U stvari, kao i kod svih ratova, postojali su neki interesi. Nažalost, nalazimo se u kontinuiranoj zoni interesne manipulacije. Smatram da je komunikacijska strategija ”imamo cjepivo pa ga nemamo” kod određenog broja ljudi, uz neprestane medijske natpise, debate koje idu u smjeru cijepljenja i svakodnevne izjave, stvorila dodanu želju za cijepljenjem, pa čak i kod onih koji to nisu namjeravali učiniti odmah, jer pripadaju skupini ljudi koja jednostavno želi imati nešto među prvima. To je povezano s njihovim karakterom: je li to novi iPhone ili novo cjepivo, oni također imaju svoju skupinu ljudi na koju utječu kroz svoje priče. Dobiti farmaceutskih kompanija koje su lansirale cjepiva rastu, kao što možemo očekivati da će se uskoro na europskim tržištima pojaviti i rusko cjepivo, ali i nova pravila o kretanju ljudi. Zanimljivo će biti pratiti nove odluke i mjere, koje će zemlje zahtijevati knjižicu cijepljenja. Hrvatska, koja ovisi o turizmu, morat će biti veoma kreativna u organizaciji kako ne bi oni koji su odlučili doći u Hrvatsku čekali danima na granici.  

Kako god vam zvučala ova priča o komunikacijskoj strategiji i taktikama, morate biti svjesni da se iza svih priča koje vidimo, čujemo, o kojima čitamo i koje trebaju imati određen utjecaj ili ostvariti određen cilj, uvijek stvaraju određene strategije. Priče ljudi koji imaju interes, angažiraju komunikacijske stručnjake, investiraju ogromne svote novca u njih. Za određen broj ljudi te priče su ”prozirne”, ali nažalost njihova moć je toliko slaba pa smo onda svjedoci da u poznim godinama života ili pred samu smrt ljudi govore istinu, kao na primjer pilot helikoptera koji je prevozio pokojnog Josipa Broza Tita dok su se svi ljudi opraštali s njim ispred plavog vlaka koji je putovao do Beograda. Na kraju, kada se u kontinuitetu stvore određene komunikacijske poruke i neprestano o njima govori, one postaju istina, baš kao što se ponovno u poslovnu zajednicu vraćaju pojedinci iz BORG skupine, za mene jedne od najboljih PR strategija u kojoj je PR agencija postavila nove cjenovne standarde, računajući svoje usluge na mjesečnoj razini preko 250.000 HRK. Kako bi rekla Al-Jazeerina emisija – ljudi i moć. Bit će ih svugdje. 

Ono što vas uvijek može spasiti je da se posvetite i fokusirate na sebe, da postanete najbolji u onim vještinama koje znate. Sve više i više cijenit ćemo sve povezano s hranom i prirodom. Zato od onih koje volite i koji su još živi potražite recepture iz prirode. Do 19. stoljeća živjeli smo bez moderne medicine. To je bilo samo jednu i pol generaciju prije nas. Možda tri, ako gledamo svoju praunučad. Danas se sve promijenilo. Vratimo se prirodi koliko god je to moguće. Do tada ostanimo zdravi, prateći nove mjere u opstanku dobrog raspoloženja jer COVID-19 učinio je brojne ljude depresivnim, žalosnim, očajnim. Ljude možda ne vidimo jer nam naši poslovi to ne dozvoljavaju, ali oni su tu. Ostaje nam samo jedno, a to je da se svakog jutra na svoj način zahvalimo i da pokušamo izravno pomoći barem jednoj osobi.