Sjećate se Andersenove bajke „Carevo novo ruho”?

Kao što dobro znamo, riječ je o zabavnoj i poučnoj priči o ljudskoj taštini, ali strahu od istine te, gle paradoksa, o mudrosti, naivnosti i na kraju – nesposobnosti.

HGK i  „Carevo novo ruho”? 

Ne, nisam od onih koji vole likovati te udarati protivnika na zemlji. Posebice ne iz razloga stjecanja jeftine popularnosti. Povijest nas uči da se to uvijek obije o glavu. Pogotovo što mi Hrvatska gospodarska komora liči u ovom trenutku na izudaranog Rockya Balbou u predposljednjoj rundi.

Nisam se nikad okoristio od njenog novca, a još manje sam sada njen plaćeni odvjetnik, što mi daje pravo da mogu neopterećeno i zdravo razmišljati.

Da se odmah izjasnim – protiv sam njenog zatiranja pod svaku cijenu u čemu podržavam premijera Andreja Plenkovića i Darija Hrebaka, saborskog zastupnika i gradonačelnika Bjelovara, koji se dokazao racionalnim i učinkovitim upravljanjem u javnom sektoru.

Za razliku od mnogih svojih kritičara. Zapamtimo: Najlakše je rušiti, najteže je graditi.

Povijesna samo eutanazija 

Tradicija HGK u trajanju od 160 godina zahtijeva svoj respekt.

I time više potrebu za redizajnom u novonastaloj Eri nesigurnosti kako bi to u svojoj knjizi Iznad nesigurnosti jasno nagovijestio Charles Handy, čovjek koji je cijeli život posvetio izučavanju i davanju prijedloga o transformaciji sustava svih vrsta.

Po meni osobno – rješenje je u dubinskoj i kirurški transparentnoj redefiniciji svrhe postojanja i metodologije rada HGK-a.

Moj je dugogodišnji dojam da je cijelo vrijeme u razdoblju i prošlog i sadašnjeg društvenog i političkog sustava HGK perceptivno igrala ulogu suvišnog duplikata različitih formata vladajućih institucija koje su pokušavale regulirati gospodarstvo.

Time je ta institucija povijesno i stvarno gubila na dinamici i specifičnoj težini. 

Istodobno je, posebice u posljednje vrijeme, dolazilo do osnivanja niza cehovskih udruženja na razini udruga (prisjetimo se koliko ih samo postoji primjerice u turizmu), kao nekih grupa za soft pritisak, koje su trajno dodatno nagrizale svrhovitost HGK-a.

Da ponovimo – od samoupravnog socijalizma nekadašnje SFRJ do današnjeg kapitalizma Republike Hrvatske sa svim vladama koje su do sada vladale.

Tematika kojom se bavilo i bavi recimo Ministarstvo gospodarstva i energetike ili bilo koje drugo ministarstvo bavila se i HGK. Kako je to najčešće izgledalo?

Poziv na sastanak u HGK po nekoj temi, poduža diskusija bez konca i kraja, izraz nemoći da se nešto može napraviti, jer se treba potom po tom pitanju ponovo obratiti nadležnom ministarstvu i – tajac. I tako stalno iznova.

Moguće rješenje – business intelligence i integralna promocija hrvatskog gospodarstva 

Razumijem članice koje su bile duboko frustrirane takvom HGK-ovom stvarnošću čitaj učinkovitošću.

Da ne bi i ja nepotrebno dalje traumatizirao, evo i mog malog doprinosa moguće budućnosti u tri moguća usmjerenja. 

Uz nezaobilaznu ulogu u izdavanju odgovarajuće izvozne dokumentacije (primjerice ATA carneti, certifikati porijekla) ključnu ulogu HGK-a vidim u njene druge dvije potencijalne kompleksnije uloge.

Prvo, kao jedinstvene i zajedničke platforme ciljno fokusiranog business inteligence-a odnosno pripreme i distribucije konkretnih, stalno to ponavljam, konkretnih u dogovoru sa gospodarstvom dobro osmišljenih i potom realiziranih terenskih (field) i desk istraživanja na onim područjima na kojima možemo izvozno prodrijeti sa našim proizvodima,

Uz istodobni pregled s kojim konkretnim kanalima prodaje te konkretnim nastupima željeno  možemo ostvariti te preuzimanje na sebe organizaciju fokusiranih poslovnih (B2B) susreta sa praćenjem učinaka.

Drugo, kao konkretnog i učinkovitog promotora hrvatskog gospodarstva sa točno određenim realnim ciljevima i po učinkovitosti mjerljivim projektima na izvoznim područjima na kojima je to poslovno izgledno. 

Slikovito rečeno – u ovom dijelu poput neke vrste današnje Hrvatske turističke zajednice u širem komunikacijsko – gospodarskom smislu. Oni koji pamte sjetiti će se nekadašnje Agencije za promociju izvoza i ulaganja, koja je pokrenuta pa potom neslavno ugašena, a njene pojedinačne funkcije raspršene na pojedinačna ministarstva i agencije. 

U tom segmentu HGK bi trebala povratno odigrati ulogu i integralnog one-stop shop-a i 24/7 ”partnera” za strane investitore u Hrvatskoj u fokusu vođenja i usmjeravanja projekata, pogotovo od strateškog interesa za RH i to od početka do kraja procesa investiranja.

To podrazumijeva da svaki poslovni projekt, svaki trošak pa slikovito rečeno i svako poslovno putovanje moraju imati svoju specifičnu težinu i svrhu sa evaluacijom učinka. 

To su prave i životne teme za skupštinu komore u svim izdanjima, a ne jalovo raspredanje i naricanje o državnoj politici u gospodarstvu.

Jer, tema svih tema je i uvijek će biti: Što smo dosada učinili i što učiniti dalje?

HGK bi o svojim nalazima i prijedlozima mjera, posebice uklanjanja uočenih prepreka za veći izvoz i investicije u domaće gospodarstvo, morala barem jednom kvartalno integralno izvještavati Vladu RH na zatvorenim sjednicama, jer se ipak radi o saznanjima i potezima od nacionalnog interesa. Isto to bi trebala selektivno raditi za svoje članice.

U stvari, treba i jednima i drugima ponuditi ono što ne mogu sami i ono što ne očekuju.

Kako do poslovne opstojnosti

Svoju poslovnu opstojnost treba tražiti u poslovnom modelu kombinacije više prihodovnih izvora, recimo: jedne trećine od godišnje participacije državnog proračuna, jedne trećine od članarine zainteresiranih članica i jedne trećine od naplate ekspertiza, cehovski usmjerenih istraživanja, omnibus anketa i naknade troškova za vođenje nacionalnih strateških investicijskih projekata te izdavanja izvozne administrativne dokumentacije.

To istodobno traži uvođenje novog miksa ljudskih potencijala – učinkovite kombinacije zrelijih i mlađih specijalista prvenstveno marketinškog usmjerenja sa dobrim poznavanjem stranih jezika i kultura – te sustavne i trajne edukacije dijela postojećih, koji to mogu ostvariti uz uvođenje modernih analitičkih software-a te interaktivnog miksa on-line i off- line komunikacijskih kanala kako unutar tako još više i izvan Hrvatske.

Sve u svemu, ovu povijesnu instituciju uvjetno rečeno spašava i postavlja na mjesto, koje zaslužuje, ne samo jedan zakon već postupni i cjeloviti redizajn pristupa gospodarstvu svih državnih i paradržavnih institucija u nastupima prema inozemstvu, jer tu, ruku na srce, ima podosta preklapanja. Uz ostvarenje nezaobilazne bliske suradnju sa mrežom veleposlanstava RH u inozemstvu.

Zaključno: HGK, kojoj od srca želim da opstane, neće moći opstati ako kao dama u zrelim godinama ne obavi, uz podršku Vlade RH, samo puki face lifting već iskreni i dubinski rejunevation odnosno temeljito pomlađivanje u skladu sa valovima stalnih promjena kojima brodimo u susret. I to jasno svakodnevno demonstrira te komunicira prema svim javnostima.

Sustavno, trajno i bez fige u džepu!